Morate izdržati borbu!

Izdvajamo

• Dajući nam direktive Broz je govorio: "Ne gubite iz vida da će nam štrajk biti zabranjen, ali treba da znate da Englezi izvode tenkove na štrajkaše. Međutim, to ne znači vi niste u pravu, to baš pokazuje da ste u pravu i da morate izdržati borbu."

Povezani članci

• Darko Cvijetić: Treba biti uspravan
• Razapinjanje Isusa
• Centrom Zagreba se orilo: ‘Četnici, marš u Srbiju’
• BiH POTEMKINOVA SELA U DOBA NOSTALGIJE
• U Ugandi vjeruju u vradžbine, mi vjerujemo u demokratiju
• Priča o opsadi Sarajeva: Proplakalo nebo

Tito – foto arhiva

Tako se Josip Broz prije devedeset i pet godina borio za radnička prava, a danas u našoj Hrvatskoj, i ne smo njoj, vlast je gotovo sve rasprodala što su radni ljudi stvorili, a ono što nisu uspjeli rasprodati su uništili…!

Kad sam odlučio napisati ovaj nesvakidašnji napis, imao sam na umu da gotovo svakodnevno čitam članke u talijanskim neoiredentističkim i profašisitičkim medijima, ali i hrvatofilskih, ultradesničarskih i proustaških hrvatskih medija o zločinima (sic) koji su počinili Titovi partizani. O tomu su naročito njaglasniji Hrvatski tjednik iz Zadra, Hrvatski fokus i 7Dnevno iz Zagreba (na sreću ugašeno je Hrvatsko slovo!), neoiredentistički dnevni list La Voce del popolo i polumjesečnik Panorama koji na talijanskom jeziku izlaze u Rijeci. Tu je i veliki broj portala u Zagrebu tipa – braniteljski portal.com, narod.hr, kamenjar.com, dragovoljac.com, komunistickizlocini.net (bolje mu odgovara naziv ustaskizlocini.net!), istarski portal iVijesti.hr (na sreću je ugašen 11. travnja o.g.) i hrvatskepraviceblog.com, te hercegbosanski hrvatskonebo.org i brojni drugi… O ustaško-domobranskoj vojsci NDH-a i zločinima koje su počinili prave se mutavi. Eto, sada, kada budu pročitali ovaj napis, otvoriti će novu staru “paljbu” protiv Tita i partizana… i ostat će živi.

Organizator sindikata  

Uzeo sam jednu temu iz bogate revolucionarne prošlosti Josipa Broza Tita, koji, istina još nije imao nadimak Tito, ali su to bile njegove prve radničke akcije.

Godine 1927., točno prije devedeset i pet godina (95), demonstracije i štrajkovi zahvatili su Zagreb, Smederevsku Palanku, Slavonbski Brod, Bečkerek, Leskovac i druge gradove. Te se godine metalski radnik Josip Broz, kad mu je otkazan posao u tvornici vagona “Jasenica” u Smederevskoj Palanci, vraća u Zagreb; ali ni tu nije mogao odmah dobiti zaposlenje. Tek koncem travnja uspio se zaposliti u bravarskoj radionici Dragutina Hamela u Medulićevoj ulici 25. Kasnije, nakon smrt vlasnika, radionicu je preuzela njegova udovica Štefanija.

U radionici nije postojala sindikalna organizacija, pa je Broz počeo organizirati radnike… Ali, dolazi do sukoba između njega i poslovođe Arnošeka, koga su radnici podrugljivo zvali Kurtek. Poslovođa Arnošek jednom je prilikom viknuo na Broza, a on je bacio čekić pred njegove noge rekavši mu: “Otkud vam pravo da vičete na mene! Smjesta mi dajte knjigu, odlazim odavde…”

U to vrijeme u radionici osim Josipa Broza radili su još radnici Branislav Resimić, Maks Kamatnik, Anton Ribić, Slavko Hosta, Josip Gumzej, Petar Ferenčić, Mirko Kramarić, Petar Korčov, Franjo Horvat, Josip Rats, Mirko Horak, Dragutin Komar i drugi.

Maks Kamatnik iz Zagreba prilikom jednog susreta pričao mi je da je radio s Josipom Brozom.

– U bravarskoj radionici Dragutina Hamela radio sam od 1920. Te godine postao sam član KPJ. Prvi put sam sreo Broza 1923. godine u Sindikatu, a u travnju 1927. godine preko Resimića dobio sam partijski zadatak da zaposlimo Josipa Broza. Ja sam bio dobar s vlasnicom bravarije Hamel, pa sam joj preporučio novog radnika. Primila ga je na posao. Brozov posao bio je da okiva prozore. Pepo, kako smo zvali Broza, brinuo se za radnike i u više navrata došao u sukob s poslovođom Arnošekom…

U jednom razgovoru s tada 84-godišnjom Štefanijom Hamel, ona je ovako opisala  radnika Josipa Broza.

– Za vrijeme ručka, kad je bio odmor od sat i po, svakodnevno bih promatrala istu sliku: Broz bi stajao uza zid i čitao novine ili neku knjigu. Time se razlikovao od ostalih radnika, koji su slobodno vrijeme provodili uglavnom u gostionici.

Hapšenje i osuda      

Nakon napuštanja posla u bravarskoj radionici Hamel, Josip Broz je postavljen za sekretara Oblasnog odbora metalaca. Tu je funkciju preuzeo početkom lipnja 1927. godine i tada se još više angažirao i povezao se s radničkom klasom. No, zbog provale u Kraljevici, nakon otpuštenja Broza iz brodogradilišta, policijski agenti uhapsili su ga u kancelariji Saveza metalaca. Inače, Broz je sa suprugom Pelagijom i sinom Žarkom, još 1925. otišao u Kraljevicu gdje se zaposlio kao mehaničar. Zanimljivo da mu je partijsku ćeliju predao sekratar, liječnik dr. Pavle Gregorić, koji je kasnije bio Titov suradnik i postao narodni heroj Jugoslavije. Broz je u brodogradilištu organizirao svoj prvi štrajk o kojem je objavio članak pod naslovom “Završen štrajk u brodogradilištu” u beogradskom listu Organizovani radnik. Zbog štrajka i političkog rada u Kraljevici i drugim primorskim mjestima, dobio je otkaz 2. listopada 1926. i morao je napustiti to primorsko mjesto. Usput da spomenem da je po scenariju pisca ovog napisa, 1975. snimljen dokumentarni film “Tito u Kraljevici”, beogradskog redatelja Nikole Lorencina.

U Sudbenom stolu u Ogulinu 28. listopadu 1927. održano je suđenje na kome je Ivan Dujmić osuđen na jednu godinu zatvora, Josip Broz i Rade Celer na sedam mjeseci zatvora, a Ivan Pravdica na šest mjeseci. Budući je dr. Zdravko Lenac, odvjetnik osuđenika zbog komunističke propagande u Kraljevici i drugim mjestima u Hrvatskom primorju, uložio žalbu, Dujmiću je smanjena kazna na devet mjeseci, Brozu i Celeru na na pet i Pravdici na 3 mjeseca. Josip Broz je kaznu zatvora izdržavao 1933. i 1934. u ogulinskoj kuli. Poslije Ogulinskog procesa Broz se vratio u Zagreb gdje je nastavio raditi. Obavljao je nekoliko funkcija: oblasni sekretar Saveza metalskih radnika za Hrvatsku, član komisije Mjesnog komiteta KPJ, sekretar Saveza kožaraca, član komisije Mjesnog radničkog sindikalnog vijeća za rad sa ženama i član Izvršnog odbora Mjesnog radničkog sindikalnog vijeća.

Poziv radnicima    

Dragutin Salli bio je član uprave Saveza kožarskih i prerađivačkih radnika, te je surađivao s Josipom Brozom. Sjećajući se Brozove aktivnosti navodi:

– Josip Broz bio je sekretar kožaraca otprilike šest mjeseci. Za to vrijeme neprekidno se susretao s radnicima i pozivao ih na jedinstvo u borbi. Provodeći razne sindikalne akcije, nikad ne propuštajući mogućnost i za rad partijski rad, Broz je u poduzećima osobno kontaktirao s borbenim radnicima. Tako je jednom sačekao i mene u blizini željezničke radionice gdje sam radio, i sa mnom razgovarao u organiziranju protestnog zbora. Govorio je: “Ocjenjujući stanje u partijskoj organizaciji, mi vidimo da je naš rad sada u nazadovanju jer ne pozivamo radnike u akciju, već ih samo nekako programatski okupljamo putem letaka, putem iznošenja opće linije Partije. Međutim, sada treba ići svugdje gdje god se sakupljaju radnici! Ići u akcije i razvijati ih. Ne sporazumijevanjem vrhova, nego odozdo! Uzimati u svoje ruke funkcije u sindikatima! Socijalpatriotske i druge frakcionaške skupove i organizacije pretvoriti u naše.”

Tadašnji radnik Salli nije zaboravio spomenuti štrajk radnika kožaraca kod “Bate”, što ga je organizirao Josip Broz kao sekretar kožaraca.

– Dajući nam direktive Broz je govorio: “Ne gubite iz vida da će nam štrajk biti zabranjen, ali treba da znate da Englezi izvode tenkove na štrajkaše. Međutim, to ne znači vi niste u pravu, to baš pokazuje da ste u pravu i da morate izdržati borbu.”

Tako se Josip Broz prije devedeset i pet godina borio za radnička prava, a danas u našoj Hrvatskoj, i ne smo njoj, vlast je gotovo sve rasprodala što su radni ljudi stvorili, a ono što nisu uspjeli rasprodati su uništili…!