MONOPOL NA ŽIVCE

Povezani članci

• Džozef Stiglic: Narodna vladavina, iz 1% naroda, za 1% naroda
• Svetislav Basara: Promena stanice
• Ljetovanje sedamdesetih
• Naprijed u u sredjni vijek
• Viktor Ivančić: Čista zemlja
• Završni udar na Tita ili kako braniti neobranjivo

Gospodin Zoran Milanović izgubio je živce vjerovali ili ne upravo danas, danas kada su pale sve maske i kada je jasno da će se dogoditi ono što smo svi znali od početka, da će jedna farsa u kojoj su sudjelovali oni koji su pod utjecajem crkve fašista i nacionalista konačno udružiti snage i Premijera konačno maknuti sa svih relevantnih političkih činjenica osim eventualnog šefa oporbe ja sam mirno stavio sunčane naočle i promatrao sam kumice kako idu s placa pod teretom svojih vreća s povrćem

Kada su onomad, a lipanj je mjesec bio prve godine mandata Zorana Milanovića na Prideu u Splitu mladi fašisti pretukli organizatora istog i nas u koloni ponosa i podrške toj nezaštićenoj manjini zasuli kamenicama izgubio sam živce, jednog sam koji me pljunuo mimo pripadnika snaga specijalne policije pokušao dohvatiti. Zoran Milanović tog dana mirno je ispijao svoju podnevnu kavu na Cvjetnom sunčanih naočala zataknutih za čelo promatrajući kumice kako nose povrće s placa.

Kada se onomad fašizam otvoreno uvukao u privatni sektor udarivši na sindikate i prava radnika izgubio sam živce i napisao gospodinu Premijeru da pogoduje kapitalu i bez obzira na ode takozvanom slobodnom tržištu liberalizira prostor u kojem djeluju deklarirani desničari te da nacionalistička ideologija i korporativni interesi imaju čudnu simbiozu za vrijeme njegova mandata. Zoran Milanović nije tada pogađate izgubio živce već je tada otvoreno okrupnjavanje kapitala kroz deklatantno rušenje radničkih prava nazvao hrvatskim rastom i akumulacijom kapitala koje će napuniti ionako klimav proračun, Gospodinu Milanoviću tada je cilj opravdavao sredstva, razloga da izgube živce imali su samo oni koji nisu razumjeli zašto gospodin Premijer ne gubi svoje na podnevnoj kavi na Cvjetnom.

Kada se u veljači ove tekuće godine dogodio apsurd i presedan u novijoj svjetskoj povijesti bez nazočnosti cirkusanta od gradonačelnika ljevičara i lokalne politike, bez nazočnosti novinara i okupljenih građana pod blindiranom oružanom pratnjom interventne postrojbe MUP –a, dakle kada je policajac s fantomkom u strahu za svoj identitet, da mu tko ne zamjeri, dlijetom skinuo sramotan fašistički slogan koji se eto nitko otkrivena lica nije usudio skinuti ja sam iskreno izgubio živce i napisao svoj tekst iz revolta što se fašistički slogani od strane policije, ministra policije i državnih institucija skidaju pod okriljem mraka, bez obzira što ustav RH jasno zabranjuje takve slogane i bez obzira što ga ljudi koje plaćamo da nas štite i imaju svoja imena i prezimena, dakle identitet u strahu skrivaju od deklariranih fašista. Zoran Milanović je pogađate spavao i snivao svoj Cvjetni trg okupan suncem.

Kada su na nogometnim stadionima izvikivani fašistički pozdravi od strane sportaša i kada je i pravosuđu postalo jasno da se cijeli svijet zgraža, a na travnjacima stadiona osvitali fašistički simboli ja sam izgubio živce i pisao o tome, pogađate Zoran Milanović čuvao je svoje živce za kudikamo važnije stvari, promatranje kumica kako odnose na plac svoje zavežljaje s povrćem. Kada se smisao njegove vlade na kraju pretvorio uz narcisoidne provale bijesa u nacionalizam koji ima prihvatljivo lice, dakle svojevrstan hibrid korporativne lijeve opcije koja zapošljava pet stotina radnika tjedno nacionalističkim kapitalistima i mahnito osigurava svojim parazitima egzistenciju po državnim službama ja sam izgubio živce, Zorana Milanovića takve trice i kučine nisu izbacile iz takta.

Kada su nacionalisti i deklarirani fašisti preuzeli uredništva vodećih medija u Hrvatskoj i otvorenom represijom nasrnuli na novinare, konkretno Boris Dežulović i Boris Pavelić ne da sam izgubio živce nego sam popizdio i konkretno prozvao gospodina Milanovića da mi odgovori kako za vrijeme obnašanja aktualne vlasti dozvoljava da mu fašisti zauzimaju medije i vrše klasičnu odmazdu kako nad slobodnim novinarima tako i na samu profesiju koja bi se u demokratskom društvu trebala zaštititi od aktualne lijeve vlade. Zoran Milanović kopao je taj dan nos na Cvjetnom trgu promatrajući kumice kako odlaze na plac. Takve trice i kučine nisu našem Premijeru uspjele dignuti živce.

Kada je onomad u situaciji kada je pritiskom na pravosuđe mogao jednu zločinačku organizaciju vratiti u barake iz kojih je ispuzla Zoran Milanović dopustio je da se ista na valu nacionalizma vrati u političko sedlo i ozbiljno mu ugrozi novi mandat i naravno da je ne priznavši krivicu zbog te činjenice koju će isti dan gadljivo objasniti u tjedniku “Nacional” kao pobjedu demokracije, nastavio ignorirati fašiste i kriminalce pogađate promatrajući kumice s placa ja sam izgubio živce kao što sam ih izgubio i izlaskom Sanadera i Vidoševića iz zatvora, da ne govorim Horvatinčića koji je ubio dvoje nedužnih ljudi no već je ionako bilo kasno da očekujem kako će gospodin Premijer svoje živce izgubiti zbog takvih trica i kučina.

Gospodin Zoran Milanović izgubio je živce vjerovali ili ne upravo danas, danas kada su pale sve maske i kada je jasno da će se dogoditi ono što smo svi znali od početka, da će jedna farsa u kojoj su sudjelovali oni koji su pod utjecajem crkve fašista i nacionalista konačno udružiti snage i Premijera konačno maknuti sa svih relevantnih političkih činjenica osim eventualnog šefa oporbe ja sam mirno stavio sunčane naočle i promatrao sam kumice kako idu s placa pod teretom svojih vreća s povrćem.

Zoran Milanović upravo svojim smiješnim koprcanjem u domoljubnom blatu kojim se kite upravo oni za čije je uskrsnuće izravno odgovoran kao i za brzorastući nacionalizam, a kod nas je već četvrt stoljeća nacionalizam praktički jedini svjetonazorski okvir, Zoran Milanović koji je otvorenim ostavio i opciju da koalira sa Branimirom Glavašom i njegovom fašističkom Sokolskom Gardom, Zoran Milanović koji odjednom ne želi koalirati sa osuđenim kriminalcima, a u svojim redovima ima jednog (Fižulića) danas je znate izgubio živce i konačno stvari nazvao svojim pravim imenom.

Danas je Zoran Milanović shvatio da ćemo i iduće četiri godine živjeti u fašističkoj zemlji kao što smo živjeli i protekle četiri, danas je Zoran Milanović popizdio jer je shvatio da on baš kurcem više ne može mrdnuti zbog toga i izgubivši živce pozvao javnost na pravedni bijes jer jebiga, koalira se njemu iza leđa sa deklariranim fašistima i od takvih se očekuje daljnja represija posebno prema ljudima koji su gubili živce za njegova mandata dok je on promatrao kumice kako nose povrće s placa.

Potpuno hladno promatrao sam kako gospodin Milanović gubi svoje živce i potpuno mirno sam stavio svoje sunčane naočale promatrajući kumice kako odlaze s placa. Na deklarirane fašiste ja sam jebiga navikao kao i na njihove prijetnje, na život s njima i zemlju koju će nastaviti devastirati Zoran Milanović se tek treba naviknuti potpuno svjestan da je izravni i odgovorni krivac za njihovo nastajanje, divljane i evoluiranje. Ja se jedino trebam naviknuti na čudan mir kojim promatram kumice kako idu s placa.
Izgleda da mi se polako živo jebe za sve njih, umjerenost je najradikalnija komponenta. Umjerenost u gubljenju živaca zbog onih koji nikada nisu imali nervoze za bilo što osim svojih interesa