Mir je naš izbor

Mir je dostupan kao iskustvo u tebi i u meni, upravo sada. On je naš izbor. Uvijek će se iskusiti samo izborom.

Piše: Enisa Alić Arslanagić

Svakome tko ne živi s glavom u pijesku sada je očito da trenutno doživljavamo nagli razvoj na svim razinama našeg ljudskog iskustva. Svakog je dana negdje u svijetu još jedan potres, poplava, rudarska katastrofa, političko razotkrivanje, financijska kriza, javno razotkrivanje neke vrste neetičkog ponašanja i masovni građanski nemiri. Cijele zemlje pucaju po šavovima i pribjegavaju nasilnoj odmazdi.

Ako izbliza ispitamo svoje neposredno okruženje svjedočit ćemo dokazu tog potresa upravo unutar svoje sredine. Ono što se događa u čitavoj prirodi svjetske pozornice također se očituje i kao tema razgovora na vrhu svačijeg jezika. Sukob i kaos u ovom ili onom obliku sad su u porastu. Velika promjena je u pokretu.

Stoga je upravo sada, dok se sve ovo odvija, presudno odati počast iskustvu koje izgleda da zauzima stražnje mjesto: Miru. Upravo sada nema ništa važnije od toga da se svakodnevno prisjetimo da je iskustvo mira osobno postignuta odgovornost – a ne nešto što nam je predala neka politička, ekonomska, društvena ili religijska organizacija. Iskustvo mira se uvijek najprije susreće kao osobno osjećajno stanje, a tek kad se jednom osobno osjeti, tada zrači kao kolektivno iskustvo. Izvoran osjećaj mira izbija samo iznutra.

Jedna od najvećih prijevara koju sami sebi podvaljujemo, individualno i kolektivno, je naše isticanje zamisli da ‘trebamo izgraditi mir’. Jeste li primijetili da ništa što smo napravili kroz cijelu našu dokumentiranu ljudsku povijest u pokušaju da ‘izgradimo mir’ nikad nije upalilo? To je zbog toga što je sama ideja da je ‘mir nešto što se može izgraditi’, bilo ratom, raspravom, debatom, sporazumom ili potpisivanjem ugovora, varljiva i stoga pogrešna.

Svaka zemlja ili organizacija koja tvrdi da je postigla mir pomoću takvih sredstava s vremenom je pokazala da je sve što se postiglo bila ‘privremeno nametnuta kontrola’, čija je jedina posljedica ta da su ljudi neko vrijeme živjeli u tihom očajanju i potisnutim stanjima pasivne agresivnosti prije nego što su se nezadovoljno ponovno pobunili.

To je zbog toga jer se mir ne može ‘izgraditi’ – ni na Srednjem istoku, Južnoj Africi, Indoneziji niti bilo gdje drugdje. Mir već postoji unutar iskustvenog tkiva Kreacije. Osjećajna vibracija koju mi ljudi doživljavamo kao mir stvorena je mnogo prije nego što smo se mi pojavili i postojat će dugo nakon što budemo zamijenjeni drugom dominantnom vrstom. Vibracija mira je svuda. Mir je dostupan čak i usred ratom rastrganih zemalja kao što su Irak, Afganistan, nama nezaobilazan Balkan i sve druge regije trenutno uvučene u ljudski sukob.

Odsutnost sukobljenih ljudi iz bilo koje okruženja odmah otkriva očito zračenje osjećajnog mira. Samo to što ponašanje sukobljenih ljudi ometa tu rezonancu ne znači da ona više ne postoji.

Mi neprestano ulazimo u ponašanja i razgovore s namjerom da ‘pokušamo izgraditi mir’ samo zato jer ne shvaćamo što izvorni mir jest. Zbog našeg trenutnog stanja fizičkog, mentalnog i emocionalnog nemira ne shvaćamo da je izvorni mir iskustvo koje osjećamo samo i jedino osobno. Umjesto toga pretpostavljamo da je to neki sporazum koji ostvarujemo kolektivno dogovorom. To nije istina. Mir je naš da ga osobno osjećamo u kojem god trenutku to odaberemo, jer je njegova rezonanca ono što nas okružuje gdjegod da jesmo. Međutim, na nama je da odaberemo osjećati ga.

Sada, u ovom trenutku, svatko tko čita ovaj članak može se osjećati ispunjeno mirom – ako je odabrao.To nije iskustvo koje nam netko treba organizirati kroz debatu, raspravu ili sporazum. Nijedna druga grupa ne treba biti savladana niti premještena da bismo bili sposobni osjećati mir. Takve zamisli su neprestane smetnje od izvorne spoznaje mira. Ne moramo se s nikim pomiriti – moramo postati svjesni mira kao osjećaja u svom srcu, a zatim odabrati boraviti u toj svjesnosti, bez obzira na sve.

Mi čak izražavamo očiglednost ove istine unutar našeg jezika. Ne kažemo “Mislim mir” ili “Radim mir”. Kažemo “Osjećam mir”. I stoga nitko – nijedan prijatelj, političar, svećenik, profiter, roditelj niti roditelji nemaju sposobnost osjetiti išta u vaše ime – nitko dakle nije odgovoran da osjećamo ili ne osjećamo ispunjeni mirom. Osjećaj mira je osjećajno iskustvo koje je već slobodno dano svakom ljudskom biću.Međutim, naša je odgovornost odabrati ući u tu osjećajnu svjesnost i sadržati je.

To je naravno mjesto gdje uvijek postaje škakljivo. Mir je beskompromisan. Ili ga odaberemo osjetiti –ili odaberemo osjetiti nešto drugo. Ne možemo osjećati mir I istovremeno održavati osjećaj da smo u pravu i da mora biti po našem. Ne možemo osjećati mir I istovremeno se osjećati osvetoljubivima. Ne možemo osjećati mir I istovremeno osjećati opravdanim da imamo ‘zadnju riječ’. Ne možemo osjećati mir I na ikakav način se ponašati štetno prema drugom ljudskom biću ili živom stvorenju. Ne možemo osjećati mir I istovremeno nametati svoju volju drugima. Ne možemo osjećati mir I istovremeno smatrati da je naša religija jedini ispravan način za komunikaciju s onime što je za nas Bog. Ne možemo osjećati mir I istovremeno zauzeti stranu u nekom sukobu.

Mir također zahtijeva spremno otpuštanje. Cijena toga da se osjećamo mirnima SADA – u ovom trenutku– uvijek je određena našom spremnošću da integriramo rane počinjene u prošlosti. To je zato jer sve što se događa u našem životnom iskustvu upravo sada, a sprečava nas da uđemo u osjećajnu svjesnost mira, uvijek ima nekakve veze s nečim što se dogodilo u prošlosti.

Upravo sada, u ovom trenutku, ako tako odaberemo, dobrodošli smo osjećati mir.

Stvarno pitanje koje se trebamo zapitati je: „Da li doista želimo mir?“ To može izgledati kao očigledno pitanje sa jednako očitim odgovorom – ali nije. Većina nas mogla bi odmah odgovoriti da zaista biramo mir, ali kada dođe do neprilike, također se osjećamo opravdanima da se odaberemo osjećati da smo u pravu, da budemo osvetoljubivi ili da imamo kontrolu – umjesto da osjećamo mir.

Stvarnost je ta da nitko ne stoji između nas i osjećaja mira. Možemo iskusiti taj osjećaj upravo sada. Mir je osjećajna rezonanca koju je već stvorilo ono što je za nas Bog, a ne nešto što ćemo jednog dana napraviti mi ljudi. Međutim, da li mi ustanemo svakoga dana i odaberemo osjećati mir koji je već stvoren za nas ili još uvijek pogrešno čekamo da netko ‘napravi da se mir dogodi u našu korist’?

Mir u svijetu postoji samo kad ga odaberemo osjećati upravo sada, unutar svog vlastitog iskustva, dok se krećemo kroz svijet. Nema drugog načina da se izvorno s njim susretnemo.

Ako se ne osjećamo ispunjeni mirom upravo sada, to je zato što nismo odabrali to osjećati. To je tako jednostavno. Ako se pridružimo sadašnjem tijeku većine i naše se osobno iskustvo pogorša u rastući sukob, vjerojatno je da smo ogorčeno odabrali biti u pravu ili zauzeti stranu u nekoj ljudskoj drami koja se odvija, umjesto da osjećamo mir. Zapamtite da je izraz “Mir s vama”, a ne “Mir s njima”.

Također zapamtite da bivanje mirnim nije, i nikada neće biti, iskustvo ostvareno kao organizirana grupna aktivnost. Ono je uvijek izbor donesen kroz prihvaćanje zrele razine osobne odgovornosti. Ne možemo ostvariti mir glasajući za njega, namećući ga, zarađivajući više novaca da bismo ga mogli priuštiti niti zauzimanjem strana da nametnemo svoju verziju istine. Primamo osjećajnu svjesnost mira samo kao direktno iskustvo, svjesno birajući da ga osjećamo i da živimo iz te osjećajne rezonance najbolje što možemo svaki dan. Ako ga osobno ne odaberemo osjećati, on ne ulazi u naše iskustvo. Tek kad ga odaberemo kao “osjećaj koji svjesno nosimo u svom srcu”, mir zrači prema van i utječe na kvalitetu našeg razmišljanja i našeg djelovanja.

Upravo sada, kada većina svijeta nesvjesno upada u sve veći sukob i kaos, nema ničeg važnijeg od održavanja osobne svjesnosti o tome što mir uistinu jest. Nitko nam neće platiti da budemo mirni. Nitko nas neće pogladiti po leđima niti pisati o našem miru u nekom časopisu. Nitko nam neće dati Nagradu za mir i održati konferenciju za novinare o tome. Izvorni mir neće postati dio vijesti u svijetu koji još uvijek pogrešno vjeruje ‘da je mir nešto što se treba izgraditi’.

Mir je tiho, mirno, odabrano osjećajno stanje, koje rezonira u srcu pojedinca.

Kada smo sposobni probuditi se i započeti svaki dan prisjetivši se odabrati osjećati mir – barem samo u dijelovima našeg dana – tada služimo čovječanstvu održavajući jasno svjetlo zdravog razuma u svijetu kada ga većina potpuno gubi iz vida.

Dobrodošli ste hodati danas ispunjeni mirom. Mir je dar Božje volje svima, a ne posljedica nekog ljudskog proglasa. Njegova osjećajna rezonanca je osobni izbor srca, a ne političko pravo postignuto kroz neku organizaciju.

Mir je dostupan kao iskustvo u tebi i u meni, upravo sada. On je naš izbor. Uvijek će se iskusiti samo izborom.