Miodrag Živanović: Treba promijeniti plemensku strukturu BiH

Izdvajamo

• struktura BiH, kako je sada organizovana, to ne dozvoljava. Kada je u pitanju unutrašnja organizacija, u BiH imamo plemensko uređenje, tribalizam, gdje treba da gradimo budućnost, recimo, u okvirima početka trećeg milenijuma. To jednostavno nije moguće.

Povezani članci

• Na Sudu BiH počinje proces protiv Mutapa i drugih
• J. Habermas : Čemu još filozofija !?
• Protesti radnika firme “Binas” iz Bugojna: “Hoćemo plate i doprinose”
• Klauški svečano objavljuje: Raspada se Tuđmanova nedemokratska zajednica
• Promocija nove knjige autora Roka Markovine 28. aprila u hotelu Bristol u Mostaru
• Betoniranje mitova

Miodrag Živanović, profesor Filozofskog fakulteta u Banjaluci u intervjuu za portal vijesti.ba govori o predstojećim izborima, bh političarima,  nedostatku vizije, rezignaciji građana,  potvrđenoj činjenici da Bosna i Hercegovina može funkcionisati bez državnih institucija kao i o nizu drugih tema.

Razgovarala: Nevena Šarenac

BiH uoči opštih izbora 2014. godine. Čime se možemo pohvaliti? Šta očekujete od izbora?

Mislim da se nakon izbora neće dogoditi ništa novo, nažalost. Ovdje se neće stvoriti uslovi za bolji život, jer ostaje ista struktura vlasti, isti ljudi manji-više… Ostaje veliki nedostatak vizije i pogleda prema naprijed, šta bismo trebali uraditi u BiH da bi nam bilo bolje.

Pošto svega toga nema, ne vjerujem da će se bilo šta dogoditi što bi zainteresovalo građane, obične ljude. Političke strukture će, naravno, nastaviti raditi ono što su radile do sada. Ovo nije previše crna slika, nego jedna nužnost, budući da tako živimo već 20 godina nakon Dejtona.

Očekujete li aktivnije uključivanje EU i SAD u rješavanje bh. problema?

Prema onome što znam, neće se niti Brisel niti Vašington ozbiljnije uključiti u rješavanje problema u BiH. Prvenstveno zbog toga što su oni zadnjih šest, sedam godina na sebe uzeli medijatorsku ulogu. Više se ne miješaju u rješavanje naših zaista velikih ekonomskih, obrazovnih, kulturoloških i drugih problema. Nastaviće sa svojom političkom frazom ili parolom da odgovornost trebaju preuzeti domaći političari.

To se, naravno, neće dogoditi iz prostog razloga što struktura BiH, kako je sada organizovana, to ne dozvoljava. Kada je u pitanju unutrašnja organizacija, u BiH imamo plemensko uređenje, tribalizam, gdje treba da gradimo budućnost, recimo, u okvirima početka trećeg milenijuma. To jednostavno nije moguće.

Problem Brisela i Vašingtona je što neće da razgovaraju o tome da treba promijeniti plemensku strukturu BiH. Dok se to ne promijeni, ja ne vidim rješenje.

Separatizam, centralizacija, treći entitet. Predizborna retorika ili realan scenario?

Svi znaju da su to političke predizborne igre i ne treba ih uzeti za ozbiljno. Niti će doći do razlaza, niti do centralizacije, niti do trećih, četvrtih varijanti.

Uostalom, Brisel i vašington su prije dvije godine poslali jasnu poruku: BiH treba da opstane, s tim da nema trećeg entiteta, nema secesije RS. U tom okviru su domaćim političarima prepustili da rješavaju probleme.

Međutim, domaći političari za potrebe predizborne kampanje, dobijanja većeg procenta glasova, ponovo reanimiraju stare, anahrone ideje o visokoj centralizaciji, o secesiji, o cijeloj disoluciji BiH. Problem je što se radi o disoluciji našeg života, a ne o tome da li će se nešto zvati kanton, entitet ili bilo kako drugo.

Univerzitetski ste profesor i radite sa studentima. Kakvo je raspoloženje bh. mladih ljudi? 

Prosječno stanje naše društvene svijesti je očajanje. Dakle, apsolutna rezignacija, kako kod mladih, tako i kod pripadnika starije populacije. Takva populacija ne može napraviti promjenu. Problem je što je unazad četvrt vijeka uništeno naše socijalno tkivo.

Sve je manje, da tako kažem, “živih ljudi”,  ljudi sa sjajem u očima, osmijehom na licu, koji gledaju naprijed, imaju ideje, zamisli, prijedloge kako promijeniti ovo stanje. Bez te vizije, mi nećemo imati ništa. Za razliku od građana, našim političarima ta vizija ne treba, jer im je dobro ovako. Dobro je i političkim podanicima, koji se ne bune.

Male iskre, poput februarskih protesta, pokazale su da još postoje mali znakovi mogućnosti ljudskog angažmana i male promjene. No, suštinski se ništa ne mijenja.

Je li oktobar prilika za promjene?

Već 12 godina vodim ličnu kampanju da ljudi ne izlaze na izbore. Iako su mi mnogi zamijerali zbog toga, tvrdim da se nema šta izabrati dok se ne promijeni postojeći mehanizam.

Uzećemo za primjer prirodnu katastrofu koja je u maju zadesila našu zemlju. Prema mom sudu, nije moguće da jedna država funkcioniše a da šef države nije došao da obiđe bilo koga od ugroženih. Nije moguće da to nisu učinili ni premijer ni ministri iz Vijeća ministara BiH. Onda mi pojedinci kažu: “Izetbegović je bio na jednoj strani, Radmanović na drugoj…”, a ja im odgovaram da se radi o trećini šefa države, a ne o šefu države.

Pokazalo se da BiH, čak i u takvoj nevolji, može da funkcioniše bez državnih institucija. To nije dobra poruka, niti spoznaja, niti činjenica za budućnost BiH, ukoliko želimo da zajedno živimo u državi BiH.