MINISTRE CRNADAK, ULOG JE MNOGO OPASNIJI

Autor/ica 👤Fuad Đidić 21.3.2019. u 11:03

Povezani članci

Crnadak bi morao znati poslije svega, da rasista Brenton Tarrant, nije slučaj za “psihijatriju”, niti je “izopačen i poremećen um”. Nasuprot tome Tarrant je vrlo očigledan, promišljen, desničarski, “bijeli fašista” koji je čvrsto vjerovao kako su jedini problem ovog svijeta “muslimani koji treba da budu očišćeni sa ove planete”. I najmanje što smo trebali u ovim danima, kada se okreće nova globalna stranica povijesti u nastajanju “bijelog fašizma” kao nove međunarodne prijetnje sa punom globalnom ikonografijom, bilo je da nam neko, tko se bavi tim poslom, ukaže, i, pred javnosti razobliči, a ne da demogoškim dosjetkama, “sakriva” destruktivne nazore i opasne implikacija koje proizilaze iz toksičnog teksta “Manifesta” australskog rasiste B.Tarranta ubjeđujući nas pri tome, kako se “sve smješalo u glavi bolesnog Taranta”.

Ministar inostranih poslova, Igor Crnadak u intervju za TV N1 od 19.03.2019. godine opisao je rasistu Brentona Tarranta ovim riječima “izopačeni i potpuno poremećeni um”. Ministar je nadalje izjavio “Radi se o potpuno bolesnom čovjeku, poremećenom čovjeku kojem se u glavi smiješalo svašta…” i to je rekao sa namjerom da tako sa dnevnog reda skine jedno tobože, nevažano pitanje, i da obescjeni suštinu i važnost ovog fenomena koji je preko noći poprimio svoj globalni karakter i kao međunarodna prijetnja dobio svoju punu globalnu ikonografiju.

Izjave Ministra Crnadka koje smo čuli su potpuno netačne i paušalne kvalifikacije. One traže ozbiljnu reakciju pogotovo, jer ih iskazuje čovjek koji je nesumnjivo, dobro informisan o razmjerima i negativnom učinku islamofobije danas u svijetu, čovjek kojemu su dobro poznate njene posljedice, kao što su mu dobro poznati korijeni i pravi uzroci njenog nastanka.

Vjerujem da je Ministar dobro upoznat i o najnovijem, destruktivnom učinku ove ideologije koja se ovih dana obilato koristi od strane nekih zemalja posebno, susjedne Hrvatske, kako bi se nanijela što veća šteta BiH, kako bi se ona “ocrnila”, učinila što više “ekstremnom” i na kraju krajeva kako, bi se kao dostojan protivnik demokratskog svijeta, “destruirala”, ili, “rastočila” kao država i kako bi se naposljetku, “eliminisali” Bosanski Muslimani.

Zbog ovakvog portretiranja rasiste B. Tarrantu, kakvo smo imali priliku vidjeti doduše, i kod nekih drugih političkih lidera, ili, analitičara u BiH, koji su uz korištennje isključivo uske optike, ili, nacionalne apologije, ovaj teroristički čin masovnog ubojstva nezaštićenih ljudi uglavnom, protumačili samo kao “desničarski udar” nekog “zabludjelog i zalutalog” mladog čovjeka nezadovljnog nepravdom svijeta oko sebe. To je samo dodatni razlog koji poziva da ovaj fenomen bude šire istražen u svjetlu rastuće opasnosti idelogije “bijelog suprematizma” kako bi na vrijeme prepoznali i dešifrovali opasnosti i prijetnje koje dolaze za narode BiH, za njene građane, a posebno za Bošnjake u BiH.

“Poremećeni” B.Tarrant u periodu od 2016. -2018. godine putovao je kroz zemlje na potezu od Izraela, Turske, Bugarske, Srbije, Hrvatske, a BiH je posjetio u ljeto 2016. godine na čiju teritoriju je ušao kod Trebinja, i uglavnom se kretao po teritoriji RS. Tom prilikom on je pažljivo skupljao građu za svoje “kapitalno djelo” koje je inspirisano ljudima, ličnostima i događajima iz zemlja gdje se zadržavao u posjetama nikada kraćim od sedam dana. Poslije posjete Francuskoj u ljeto 2018. godine, B.Tarrant je konačno, završio svoje “životno djelo” poznato kao tzv. “Manifest” ispisan na 70-ak strana sa naslovom “Velika Zamjena” gdje je vrlo precizno objasnio motivaciju, uvjerenja i razloge zbog kojih se odlučio počiniti ovaj zločin globalnog uticaja i značaja. Po svemu sudeći, tokom ove poslednje posjete on je konačno uobličio i, stavio završnu tačku na svoj smrtonosni “Main Kampf” gdje je iznio vizije uglavnom, preuzete iz knjige francuskog pisca Renoa Camusa “Velika Zmjena” (2011. godine) koji danas važi za ključno djelo militantne evropske desnice. Na stranicama tog kontroverznog djela koje je, sada poslušajte – “u dobroj mjeri” rezultat dijaloga sa “ruskim Rasputinom” tj. Aleksandrom Duginom, vodećim ideologom “pravoslavizacije i rusifizacije Balkana” sa posebnim naglaskom na BiH, tj. RS.

Francuski desničar Renaud Camus isto, kao Aleksandar Dugin, nedvosmisleno je podržao i etničko čišćenje Bosanskih Muslimana u kontekstu široko populariziranog mita kako su “pravi Evropljani” još od vremena Turskih osvajanja Evrope pa sve do danas, zamijenjivani “muslimanima”, “raznim pridošlicama” i drugim “azijskih imigrantima” i da je stoga, “Evropa veliki Israel”.

Jasno je iz ovih činjenica kako se to B.Tarantu prema riječima ministra Igora Crnadak u “glavi smješalo svašta” i zašto je baš, sve one čije je devastirajuće učinke mogao vidjeti na licu mjesta u praksi rasista Tarrant smatrao herojima vrijednim divljenja i poštovanja i opjevavanja.

B.Tarrant navodi u svojoj pisaniji “Manifesta” kako je “Trump simbol i tvorac novog obnovljenog identiteta bijelih” a, ne propušta citirati i neke američke novinare poput Candace Owen koji Trumpa vide kao “spasioca Zapadne civilizacije”. Tarrant jasno pokazuje kako su pogledi, vizije i djela svih ovih heroja o kojima je učio dok je dolazio u posjetu pobrojanim zemljama uključujući i BiH tj. RS, ili, Tursku oblikovali njegova uvjerenja i stavove o prednosti “nasilja nad mekoćom i popustljivosti”.

Stoga su dobro poznati njegovi idoli. To su desničari, rasisiti i zločinci tipa: Oswald Mosley, Andrew Breivik, Renaud Camus, R.Karadžić, Aleksandar Dugin.

Ilustracija: Šukrija Meholjić

Ako pročitamo malo više o zločinačkom diskursu B.Tarranta možemo uočiti da on zapravo, najjaču poruku šalje – Turcima i Turskoj. I zbog toga niti jedna zemlja nije ustala tako hitro na noge poslije krvoprolića u Christchurchu nego što je to učinila Turska. Od prije dva dana to je preraslo u pravi “diplomatski rat” Turske i Australije koji je upravo eksplodirao poslije poruke predsjednika Erdogana kada je on na jednom skupu u Turskoj podsjetio Australiju i Novi Zeland na historijsku bitku na Galipolju i na taj davni vojni poraz kojeg su pretrpile ove dvije zemlje koje su se tukle na turskom tlu 1916.god.

Erdogan je izjavio:

“Budeti li ponovo došli sa takvim namjerama u Tursku mi ćemo vas vratiti kući u sanducima”.

No čujemo, šta je prvo, Turcima poručio rasista Tarrant, isti onaj čovjek tobože, “poremećene pameti”.

“Mi dolazimo po vas u Konstantinopolis i mi ćemo srušiti svaku džamiju i svaki minaret u svakom vašem gradu. Aja Sofia će biti slobodna od minareta i Konstatinipolis će s pravom ponovo biti kršćanski”.

Crnadak bi morao znati poslije svega, da B. Tarrant, nije slučaj za psihijatriju, niti je čovjek sa mentalnom bolesti. Nasuprot tome Tarrant je vrlo očigledan, promišljen, desničarski, bijeli fašista koji je čvrsto vjerovao kako su jedini problem ovog svijeta “muslimani koji treba da budu očišćeni sa ove planete”. I najmanje što smo trebali u ovim danima, kada se okreće nova globalna stranica povijesti u nastajanju “bijelog fašizma”, bilo je da nam neko, tko se bavi tim poslom ukaže, i, pred javnosti razobliči, a ne da demagoškim dosjetkama, sakriva destruktivne nazore i opasne implikacija koje proizilaze iz toksičnog teksta Manifesta B.Tarranta dajući pri tome pogrešne izjave kako se “sve smješalo u glavi bolesnog Taranta”.

I sada opet treba poslušati ove riječi B.Tarranta kada govori o svome obrazovanju. Evo, šta on kaže:

“Imao sam malo interesa za školu i obrazovanje i jedva sam dobivao prolazne ocjene” da bi kasnije dodao – kako se jedini njegov posao sada sastoji u tome da “uklanja ćevape”.

Mi u Bosni dobro prepoznajemo šta znače ove riječi. Mi dobro znamo šta stoji iza ove crne metafore.

Mi znamo da je to drugo ime za etničko čišćenje bosanskih Muslimana ali, i svih drugih naroda kojima je svojstvena ova hrana i koja je sastavni dio njihove kuhinje.

Upravo zbog ovoga vrlo je pojednostavljeno, vrlo je apologeteski ne prepoznati srž ovog i ovakvog “posve racionalnog” diskursa koji zagovara eliminaciju cijelog jednog naroda. Ovaj masovni ubojica samo je imao dovoljno snage, dovoljno unutrašnjeg ali, i vanjskog poticaja da se ispita “da li ih je i od koga dobivao” u djelo provesti sve ideje ljudi koji su ga inspirisali, nadahnjivali i idejno tjerali u ubilački pohod.

Sigurno je da ubojice koji su eliminisali 11 ljudi u Sinagogi u Pitshburgu, ili, student iz Montreala, masovni ubojica Bissonnette koji je u provinciji Quebec prošle godine po istom scenariju, iza leđa, eliminisao 6 ljudi u prigradskoj džamiji u Quebec villee u vrijeme molitve, nisu nikako “otkačene” i “poremećene” osobe kojima se “svašta smiješalo u glavi”. To su ubojice nošene istom ideologijom, istom ikonografijom, istom vrstom bijelog fašizma, kao što je između ostalih, bio i Karadžić koji je posve nesporno, bio jedan od važnih inspiratora masovnog ubojice B. Terranta.

Razlika je u tome što je u ovom trenutku ova ideologija, uz pomoć platformi Facebook, YouTube, Twitter…postala globalna, što je doživjela svoj debut na svjetskoj sceni izravnim prenosom ubijanja nezaštićenih ljudi u trenucima njihove najveće predanosti. Pjesma, kičeraj, koju smo čuli u momentima dok se krvnik tiho prikrada žrtvama sa leđa postala je “globalna marseljeza” ovog “ubilačkog marša i kukavičluka”, htjeli mi to priznati ili ne.

I ako propustimo uočiti ovaj momenat globalizacije, ove ideologije masovnog ubijanja “Drugih”, i, ako propustimo ne ukazati, razobličiti, i u korijenu ne sasjeći, onda mi možemo samo očekivati kako će ona biti nadalje potpaljivana, kako će se širiti pod novim plaštom, sa istim ciljevima, kao što se širila u proteklom ratu.. I tko će biti prva njena žrtva? Posve sigurno, mali i oslabljeni narodi, Bošnjaci.

Svijet je u rasulu. Bijeli fašisti postaju brojniji i smrtonosniji. Njihova agenda je globalna. Njihova egzekucija je lokalna. Mi mali narod, oslabljeni narod Bošnjaka, smo pred novom smrtnom prijetnjom.

Sve je glasniji lavež onih koji u Bosni vide ovčicu Asku. Sve je nepodnošljivji cinizam lidera koji se hvale tolerancijom. Sve je više onih koji se tajno ili javno mole za novi Genocid. Sve izokreću. I sve više uznemiruje što mnogo političkih lidera, nažalost i Bošnjaka, koji vjeruju da je pravi uzrok krvoprolića u Novom Zelandu činjenica – “pa bili su samo muslimani”. To je samo incident “jednog desničara”.

To je samo “Čovjek kome se svašta smješalo u glavi”.