Milodraška ahdnama

Povezani članci

• Herbert Markuze: Čovijek Jedne dimenzije
• Miloš Vasić: Zagreb Pride
• “Bujrum” Zapada istambulskoj prevari
• Novi Pantovčak u POS-ovim zgradama
• Ne okreći se, kćeri!
• Zdravlje na aparatima, ministar na lovorikama

Ovogodišnje obilježavanje manifestacije Dani Ahdname na Milodražu ponovno je izazvalo kontroverze i aktualiziralo povijesno značenje ovog dokumenta, ali i njegova suprotstavljena današnja tumačenja.

Nekoliko dana pred održavanje ove manifestacije oglasio se fojnički gvardijan fra Nikica Vujica. Fra Nikica u svome osvrtu s pravom ukazuje na neprihvatljivo ponašanje organizatora ove manifestacije, koji, bez prethodnog dogovora s gvardijanom i fratrima u Fojnici, u program ove manifestacije uključuju i fojnički samostan. Je li tu riječ isključivo o aroganciji organizatora ili dijelom i o nezainteresiranosti fratara iz fojničkog samostana o čemu svjedoči i dio osvrta, ostaje otvorenim. No, dijelovi osvrta koji se odnose na značenje dokumenta Ahdname ne samo da ne odražavaju pravo značenje ovog dokumenta, već u određenom smislu poništavaju višestoljetnu povijest bosanskih franjevaca. Pritom fra Nikica citira riječi iz propovijedi fra Anđelka Baruna na Kaštelima 28. svibnja 2011. godine koje su, ukoliko su vjerno prenesene, u suprotnosti s onim što je fra Anđelko Barun pisao o Ahd-nami u svojoj knjizi Svjedoci i učitelji. Povijest bosanskih franjevaca (Svjetlo riječi, Sarajevo-Zagreb 2003).

Ondje fra Anđelko piše sljedeće: “Ahd-namom su bosanski franjevci stoljećima branili svoje živote, opstanak svojih samostana i Provincije, pravo da vode brigu nad Hrvatima katolicima, a time i pravo ispovijedanja katoličke vjere u Bosni i Hercegovini pod osmanskom vlašću.“ Nadalje, fra Anđelko piše da je „ahd-nama magna charta libertatis od 15. do 17. stoljeća katoličkog kršćanstva u hrvatskim zemljama koje su pale pod osmansku vlast.“ Citirajući fra Ignacija Gavrana i fra Dominika Mandića, fra Anđelko dodaje i to da je Ahdnama „najvažnija povelja za život franjevaca i katolika u Bosni i Hercegovini u osmansko vrijeme“ i da „ona spada među najznačajnije dokumente koje je ikada dobila Bosna Srebrena u svojoj povijesti“.

Činjenica da se ovog dokumenta u praksi nije držalo kao i činjenica da se njime danas manipulira, što je uostalom slučaj i s mnogim drugim i povijesnim i sadašnjim dokumentima, ne poništava njegovu temeljnu povijesnu, zakonsko-pravnu i društveno-političku vrijednost

Osvrt fra Nikice Vujice su s neskrivenom zluradošću i likovanjem dočekali herceg-bosanski mediji, među njima i beha izdanje Večernjeg lista, čija novinarka Ana Popović, (poznata i po tome što je pod svojim imenom potpisala autorski tekst objavljen u Svjetlu riječi), karikira i značenje ovog dokumenta, manifestacije i sudionika. Večernjem listu i nekim herceg-bosanskim portalima se pridružio i Katolički tjednik.

Zloupotrebljavajući i selektivno tumačeći, čini se, ipak, dobronamjerni, ali povijesno i argumentativno gledano, nedorečeni osvrt fojničkog gvardijana, spomenuti mediji, njihovi urednici i novinari devalviraju i poništavaju značenje Ahdname u trenutnom općem herceg-bosanskom demoniziranju bosanskih fratara i današnjih muslimana (Bošnjaka) na matrici “zuluma starih Osmanlija”, pritom, kako to s pravom tvrdi fra Luka Markešić, “pogrdno vrijeđajući i duhovnog velikana fra Anđela Zvizdovića” koji je “u duhu sv. Franje Asiškog tražio susret i prihvatio dijalog sa sultanom Mehmedom II.”

Činjenica je također i to da se posljednjih godina Ahdnamom manipulira i u dnevno-političke svrhe od strane dijela bošnjačkih kvaziintelektualaca, religioznih turkofila i političara nacionalista, tako što se osvajački osmanlijski pothvat pokušava interpretirati kao vrhunsko civilizacijsko dostignuće, a iz simboličkog značenja Ahdname i sultanovog dogovora s fratrom retroaktivno opravdati osmansku okupaciju i meliorizirati osmansku vladavinu u Bosni.

U pravu je fojnički gvardijan fra Nikica Vujica koji u zaključku svoga osvrta poziva na “znanstveno i činjenično pristupanje događaju na Milodražu”, ali to dijelom nedostaje i u njegovom osvrtu, koji je kao takav poslužio herceg-bosanskim medijima za još jedno razračunavanje s Bosnom Srebrenom, bosanskim fratrima, muslimanima i uopće paradigmom susreta i suživota kao takvom.

O tom dokumentu i njegovom značenju su ispisane mnoge stranice od eminentnih intelektualaca i relevantnih povjesničara što bi svakako valjalo uzeti u obzir. Značenje Ahdname precizno ocrtava književnik i publicist Ivan Lovrenović u knjizi Bosanski Hrvati: “Milodraška ahdnama, jedan [je] od temeljnih dokumenata bosanskokatoličke povijesti i povijesnoga identiteta ovoga naroda, na čije su se svečane garancije, bez obzira na sva njihova brutalna i brojna kršenja i iznevjerenja, franjevci efektivno pozivali kroza sva četiri stoljeća turske vladavine.” Slično u svojim znanstvenim radovima tvrdi i poznati bosansko-hercegovački povjesničar i akademik Srećko M. Džaja kritizirajući glorifikaciju ali i demonizaciju Ahdname. Ukratko, prema Džaji, Ahdnama bosanskih franjevaca je temeljni dokument kojim je islamsko-osmanlijski zakonodavac legitimirao prisutnost i djelovanje bosanskih franjevaca u Osmanlijskom Carstvu nakon osvojenja Bosanskog kraljevstva 1463. godine.

Ahdnama, današnji Fojnički prijepis kao „kvazioriginal“, kako tvrde stručnjaci, važan je povijesni dokument, neovisno o tome što su ga lokalni vlastodršci često kršili, i što se s njim danas pokušava manipulirati, a pogotovo neovisno o tome što ga suvremeni historiografi tuđmanovsko-bobanovske provenijencije kao i klerikalni omalovažatelji franjevačke prisutnosti u Bosni (primjerice vlč. Franjo Topić, biskup Tomo Vukšić i dr.) poništavaju svodeći ga na „papučarski“ čin fratarske „servilnosti“. Sjećanje na susret fratra i sultana treba čuvati i obilježavati. To pripada povijesti katolika, Katoličke crkve i bosanskih franjevaca, te povijesti Bosne i Hercegovine kao multireligijske zemlje.

Tekst uz dozvolu autora prenosimo iz časopisa Svjetlo riječi