ENG
Mile je kriv za sve
Autor/ica 👤Heni Erceg
Izdvajamo
- Priznao je glumac da Mile nije bio vezan, ali i da nije vidio znak zabrane za pse na plaži, no bio je drzak, bezobrazan, kakav je i inače glumac Sergej Trifunović, sklon da jezičini pusti na volju, a k vragu još je i Srbin. Organi reda držali su ga u stanici sedam sati – nadamo se samo, vjerojatno uzalud, da je Mile, umiljati ovčar, dobio barem vodu za piće – potom mu ekspresno odrezali kaznu od 500 eura, pa još 1000 zbog „vrijeđanja policije“. A uvrijedio ih je zato jer je „lajao“, ne njima direktno, nego mnogo kasnije, na svom instagramu, da ga mogu odvesti u Loru, pa tamo priključiti na struju. Da, strašna uvreda! Jer, kao, nije logora Lora za mučenje srpskih civila 90-tih u Splitu bilo, niti su za taj logor ikada čuli revni isljednici, pa su duševno teško podnijeli Trifunovićevo laprdanje.
Povezani članci
Ima li policija uopće ovlasti dosuditi tako radikalnu kaznu kao što je zabrana ulaska u 31 evropsku državu čak godinu dana – zbog verbalnog delikta – ili se u roku odmah probudio neki sudac pa potpisao odluku koja važi, na primjer, za srpskog ratnog zločinca Vojislava Šešelja? A da bi takvu drakonsku kaznu opravdala, država reda i pravde temeljito se potrudila, te zbog strašnog krimena Trifunovića okarakterizirala kao „osobu koja predstavlja opasnost za javni red i javno zdravlje“ i još da „ponavlja činjenje prekršaja”.
Piše: Heni Erceg
Jedan mladi Englez i jedan Amerikanac kažnjeni su u Splitu s tisuću eura i zabranom ulaska u Hrvatsku i države EU na godinu dana zato jer su: razbijali kip Grgura Ninskog u Splitu, zatim: Englez je usred bijela dana skinuo gaće i obavio veliku nuždu nasred Peristila, simbola Dioklecijanove palače, zatim: zajedno su se u gluho doba noći pijani i drogirani pentrali na balkon barokne palače u centru Splita i uznemiravali tamošnje stanare, zatim: hodali su goli po Rivi, i konačno: vrijeđali su organe reda.
Tako je, eto, konačno profunkcionirala pravna država, a nakon pet mjeseci kaosa i potpunog, nepodnošljivo vulgarnog preuzimanja Splita od strane takozvanih turista, te pretvaranja grada u smrdljivu favelu u koju više ne zalaze pristojni turisti, a i sami je Splićani izbjegavaju, osim onih malobrojnih prisiljenih da – još uvijek – žive u njenom centru, to jest epicentru najnižih cjelonoćnih strasti dječurlije, mahom engleske, koja sav budžet troši na alkohol, a energiju na devastaciju grada koji se ruku na srce i reklamira kao „poželjna alkoholna destinacija“. Splitska vlast koja je grad spremno prodala za šaku dolara, hvali se da su njeni inspektori u šest mjeseci naplatili bijednih desetak tisuća eura kazni zbog raznih prekršaja, a ja pak sa žaljenjem priznajem da je čitav prvi pasus teksta potpuno izmišljen, budući da se organi reda i pravosuđa prema „turističkom“ uništenju kulturne baštine Splita odnose baš kao i prema premlaćenim ženama kad od njih zatraže pomoć, pa reagiraju tek post mortem, to jest kad ih dragi partner ubije. Ili kao što im u opisu rada nije sankcioniranje promicatelja ustaških simbola na utakmicama, priredbama i svadbama, ili javnog govora mržnje; ne u državi u kojoj su osuđeni ratni zločinci dobrodošli na Dvoru – poput Daria Kordića, osuđenog za masovno ubijanje bošnjačkih civila u BiH, i unatoč izjavi kako bi „ponovio sve što je učinio“, te da se zbog svoga čina ne kaje. Nego su mu u Hrvatskoj sva vrata otvorena i drag je gost u važnim državnim i crkvenim institucijama.
E, ali onda je pravnoj državi konačno u ruke pao kapitalac na kojemu je mogla dokazati svu punoću funkcionalnosti jedne ozbiljne članice Evropske unije. Toga je jutra naime na jednu splitsku plažu stigao poznati glumac sa svojim Miletom, psom to jest, kupao se daleko od ostalih, ali ipak je izazvao strašni strah jedne metrima udaljene građanke koja je pozvala policiju, ovi su pak odmah stigli, pa glumca zajedno s Miletom priveli u stanicu. Jer da Mile nije bio na povodcu i da je na toj plaži zabranjeno dovođenje pasa. Priznao je glumac da Mile nije bio vezan, ali i da nije vidio znak zabrane za pse na plaži, no bio je drzak, bezobrazan, kakav je i inače glumac Sergej Trifunović, sklon da jezičini pusti na volju, a k vragu još je i Srbin. Organi reda držali su ga u stanici sedam sati – nadamo se samo, vjerojatno uzalud, da je Mile, umiljati ovčar, dobio barem vodu za piće – potom mu ekspresno odrezali kaznu od 500 eura, pa još 1000 zbog „vrijeđanja policije“. A uvrijedio ih je zato jer je „lajao“, ne njima direktno, nego mnogo kasnije, na svom instagramu, da ga mogu odvesti u Loru, pa tamo priključiti na struju. Da, strašna uvreda! Jer, kao, nije logora Lora za mučenje srpskih civila 90-tih u Splitu bilo, niti su za taj logor ikada čuli revni isljednici, pa su duševno teško podnijeli Trifunovićevo laprdanje.
Elem, dok je Mile, krivac za sve, šutio kao zaliven, Sergej je nervirao pandure, onako kako, marširajući beogradskim ulicama u protestima protiv vlasti, stalno provocira autokratski režim srpskog vožda Vučića, svakako branio se divlje i bezobrazno tih sedam sati, a onda je hrvatska policija – boga ti, kao u komunizmu – oživjela kaznu za verbalni delikt, kao odgojnu mjeru i primjer kakva ovo država jest. Uljuđena i civilizirana. Pa je Sergeju Trifunoviću, glumcu kojega želi svaki režiser s ovih prostora, mangupu svakako kratkog fitilja, uz onih 1.500 eura kazne zbog Mileta, dosuđen još i izgon, ne samo iz Hrvatske, nego i iz Evropske unije.
Izgon! Glumcu koji zbog svoga posla mora prelaziti granice. I kojega je, kao strašnu sigurnosnu prijetnju za ustavni poredak RH, uz njegova Mileta, na granici sa Srbijom ponovo maltretirala hrvatska policija, pa samo zahvaljujući prisebnosti jednog od policajaca, glumac nije vraćan natrag u Split, valjda u lance, u tamnicu, a sve zbog te objave o logoru Lora i ustašama na društvenoj mreži – koju je usput rečeno odmah i obrisao. No, ima li policija uopće ovlasti dosuditi tako radikalnu kaznu kao što je zabrana ulaska u 31 evropsku državu čak godinu dana – zbog verbalnog delikta – ili se u roku odmah probudio neki sudac pa potpisao odluku koja važi, na primjer, za srpskog ratnog zločinca Vojislava Šešelja? A da bi takvu drakonsku kaznu opravdala, država reda i pravde temeljito se potrudila, te zbog strašnog krimena Trifunovića okarakterizirala kao „osobu koja predstavlja opasnost za javni red i javno zdravlje“ i još da „ponavlja činjenje prekršaja“. Mada je vražji recidivist priznao da je izgubio živce i svađao se na plaži, ali nisu se dali smesti zaštitnici reda i sigurnosti, pa su glumca ponovo presreli i maltretirali, nakon prvog odlaska iz policije, dok je na nekom zidiću u centru Splita pio kavu s grupom prijatelja, a bidni Mile bio na povodcu. Zastrašivanje je trebalo biti efikasno jer ih je okružilo deset policajaca i još toliko zaštitara, takozvanih – kako simbolično – „Pit Bull“ sekjuritija, unajmljenih od strane splitske gradske vlasti za kontrolu onih razularenih turističkih hordi.
Onih s početka teksta, a koji mjesecima masovno pišaju, kenjaju, bljuju, uništavaju kulturno dobro Splita i kojima nije dosuđena ni prekršajna kazna, a kamoli izgon iz Hrvatske. Koja se onda domogla idealnog junaka, poznatog glumca. I najvažnije – Srbina. A Mile? Eh, kad bi bar mogao progovoriti…
Autor/ica 👤Heni Erceg
