ENG
Medojević, Milić i kultovi : Nismo zaslužili Džonija , nismo zaslužili Perovića
Autor/ica
Povezani članci
Crnogorski dnevnik Vijesti je objavio vijest kako je sedam članova Glavnog odbora Pokreta za promjene isključeno iz te opozicione političke stranke, iz razloga toga što su javno kritizirali rad svoje stranke. Dan prije, mediji su obilno percepirali kongres SNP-a, na kojem je usvojen novi program i novi statut stranke, ali u kontekstu toga najatraktivnija vijest je bila da je izabran novi lider stranke koji je, jelte, ujedno i stari lider : Srđan Milić, i to kao jedini kandidat. Zašto navodimo ove dvije vijesti zajedno, kad naizgled nemaju ništa zajedničko ?
Zato što ih vezuje nekoliko otužnih pojava u crnogorskom društvu i njegovoj bolesnoj političkoj sceni. Obe vijesti objavljene su apsolutno sterilno, bez trunke samomisleće novinarske glave, što potvrđuje našu tezu da svi nezavisni novinari Crne Gre mogu stati u jedan kombi.
I vijest da je Nebojša Medojević ostao bez sedam članova svog Glavnog odbora, i vijest da je Srđan Milić izabran ( kako izabran kad je bio jedini kandidat ? ) za novog-starog lidera, govore u prilog malobrojnom broju crnogorskih intelektualaca koji odavno upozoravaju na fatalne posljedice bijednog ustroja prosječnog crnogorskog birača, odnosno ustaljene devijacije u osornoj konstrukciji crnogorskog političara.
I vijest da je Nebojša Medojević ostao bez sedam članova svog Glavnog odbora, i vijest da je Srđan Milić izabran ( kako izabran kad je bio jedini kandidat ? ) za novog-starog lidera, govore u prilog malobrojnom broju crnogorskih intelektualaca koji odavno upozoravaju na fatalne posljedice bijednog ustroja prosječnog crnogorskog birača, odnosno ustaljene devijacije u osornoj konstrukciji crnogorskog političara.
Naime, prosječni crnogorski birač ( glasač ) jeste prestrašen, korumpiran, neinformiran,lijen, nepismen i jako vrijedan za obilni cinizam, ruganje, sprdnju i život po sistemu „ Lako ćemo „ ,a kronično ima upalu misli sa jednim, jedinim žarištem- to je Kult, Idol, Lider, Veliki Vođa.
Analogno tome, i stranački šefovi ustrojili su svoje mentalne habituse tako da iz svakog njihovog poteza, iz svakog nastupa i svake riječi, izvire njihova prepotencija, bahatost i degutantna želja da se pod svaku cijenu nastavi izgrađivati kult ličnosti koji, samo u nekim slučajevima, postaje legenda i mit, a u nekima tek puko bljedilo nečije personalne političke katastrofe.
Dakle, veličinu, vrijednost i značaj Pokreta za promjene najbolje se može vidjeti baš na slučaju „ sedmorice samomislećih „. Da je lider Pokreta ( i sam termin Pokret vrlo je upitan ovdje ) Nebojša Medojević rekao : neka misle kako hoće, mi smo demokratska stranka- bio bi to znak da Medojević i njegove partijske kolege mogu nešto ozbiljnije napraviti u političkoj areni. Ovako, svi smo svjesni toga da imamo jednog Đukanovića i stotine njih koji su mali, lažni Đukanovići, budući, potencijalni Đukanovići, loše skriveni na klimavim policama crnogorskog ormara.
Da je Milić rekao : Ne, moramo imati više kandidata za predsjednika, sprovesti pravu, unutarpartijsku kampanju, bio bi velik i on, i ta stranka. S druge strane, da podsjetimo, nikad se nije desilo da je bilo nekog bitnijeg, radikalnijeg osipanja vladajućeg DPS-a. Milo takve greške ne radi.Hm…
Ali, eto, pitaju me neki ljudi da im isprintam jedan tekst Slavka Perovića koji je taj objavio na svom blogu, neposredno nakon što je raspušten Liberalni savez, kao jedina seriozna protuteža diktaturi Mila Đukanovića, a u kojem je Slavko minuciozno analizirao karcinogenu političku stvarnost Crne Gore, uključujući i prostu, premda temeljitu analizu crnogorskog biračkog tijela. A onda me drugi kontaktiraju i pitaju se : Vraća li se Slavko?
Kao da ja to znam.
Međutim, pozivati njega da se vrati isto je kao i moliti Štulića da se vrati i opet okupi Azru. Upravo Štulića sam, početkom devedesetih nazvao telefonom i pitao : Hoće li se opet okupiti Azra ? Strašno se iznervirao :
– Nema Azre ! Ja sam Azra. Da li si normalan, šta ti pada na pamet ? Ništa oni me nisu razumjeli, ni onda, ni danas…
Slavko Perović je svojevrsna politička Azra, on je varijanta Štulića, znači nema Azre, nema Perovića, a sve drugo – ostalo je isto. I da završimo sa stihovima Štulića :
Da je Milić rekao : Ne, moramo imati više kandidata za predsjednika, sprovesti pravu, unutarpartijsku kampanju, bio bi velik i on, i ta stranka. S druge strane, da podsjetimo, nikad se nije desilo da je bilo nekog bitnijeg, radikalnijeg osipanja vladajućeg DPS-a. Milo takve greške ne radi.Hm…
Ali, eto, pitaju me neki ljudi da im isprintam jedan tekst Slavka Perovića koji je taj objavio na svom blogu, neposredno nakon što je raspušten Liberalni savez, kao jedina seriozna protuteža diktaturi Mila Đukanovića, a u kojem je Slavko minuciozno analizirao karcinogenu političku stvarnost Crne Gore, uključujući i prostu, premda temeljitu analizu crnogorskog biračkog tijela. A onda me drugi kontaktiraju i pitaju se : Vraća li se Slavko?
Kao da ja to znam.
Međutim, pozivati njega da se vrati isto je kao i moliti Štulića da se vrati i opet okupi Azru. Upravo Štulića sam, početkom devedesetih nazvao telefonom i pitao : Hoće li se opet okupiti Azra ? Strašno se iznervirao :
– Nema Azre ! Ja sam Azra. Da li si normalan, šta ti pada na pamet ? Ništa oni me nisu razumjeli, ni onda, ni danas…
Slavko Perović je svojevrsna politička Azra, on je varijanta Štulića, znači nema Azre, nema Perovića, a sve drugo – ostalo je isto. I da završimo sa stihovima Štulića : Lutke od krvi, bez trunke ideje, ubice na cesti…Loša noć, bježim iz grada, oni dolaze…Prljavi grad je zadovoljan sobom, strukture ga dobro furaju…Na strateškim mjestima njihovi ljudi…
Tekst prenosimo sa portala DayLine.info
Autor/ica
