Mala zemlja za veliki egzodus

Izdvajamo

• Kaptol nas upozorava da je Dan antifašističke borbe dan koji treba ukinuti. Kaptol koji bi se trebao baviti s onih tri tisuće molbi, a ne križarskim ratovima. Slijediti papu, upozoravati da nam djeca sanjaju život van Hrvatske ili posao koji je direktno protiv čovjeka i Boga, zar to ne bi bila daleko plemenitija misija biskupa od prebrojavanja kostiju po vrtačama Slovenije? Da se preispitaju i zakonski i moralno ti nesretni lanci roblja i hamburgera? I na koncu, na čemu je odrastao naš novi premijer? Dobra mu je baka umjesto špinata i mlijeka gurala hamburgere? Narastao je ovoliki od Happy meal pizdarija i cheesburgera?

Povezani članci

• Goloprsi jahači apokalipse, jahahu!?
• Srđan Šušnica: Pokrenut ćemo inicijativu za imenovanje Gradskog parka u Jajcu po akademiku Dubravku Lovrenoviću
• Ozren Kebo: Križni put Slave Kukića
• Uz rođenje velikog Danila Kiša: Nacionalista je nikogović i kukavica
• Bojkot na Kosovu
• DOBRO VEČE, GOSPODINE PREDSJEDNIČE!

Foto: 24sata

Autobusni kolodvor u Splitu je zakrčen kartama u jednom smjeru za Njemačku. Iz Slavonije se uvode i posebni letovi u istom tom smjeru. Analitičari tvrde, ako se ovako nastavi, za deset godina neće biti proračuna. Neće ga imati tko puniti. Niti držati na leđima jednog umirovljenika, dva politička službenika, jednog špijuna i jednog lažnog branitelja.

Naši političari žive u paralelnom svemiru. Mogu oni sa ushitom mesijanski i sa dobrim namjerama sastavljati Vladu svakih nekoliko godina i mogu sa osmjehom po tko zna koji puta davati ovom nesretnom narodu nadu u bolje sutra, no to „bolje sutra“ kao što znamo, neće se dogoditi. A neće se dogoditi jer smo kao društvo postavljeni krivo, u našem sistemu krivi su temelji i ma koliko mantrali o neophodnim promjenama, bolnim rezovima i istinskim reformama, one da se i provedu bile bi običan „face – lifting“, kozmetička promjena, odgođeno umiranje. Da nam svima povećaju plaće za sto kuna, sutradan će poskupiti struja, točno toliko će preko noći „krešiti“ pun tank goriva i sve u svemu vrtimo se u začaranom krugu. Turizam koji nas gura već iduće ljeto može biti i naša najslabija grana, ako mi ne vjerujete pitajte koncesionare plaža u Tunisu. Uglavnom svjesni smo da nas politika i političari ne mogu izvući iz sustava koji je posložen nepravedan, divan za podobne, noćna mora za većinu svojih građana. I ako danas pogledate optimistično lice našeg premijera uhvati vas rezignacija.

Na licima političara je, naravno, druga priča, kao što je i kod ogromne vojske onih koji su vezani uz politiku ili im je ona priskrbila miran i prosperitetan život. U zemlji idiota takvi se ne skrivaju, već otvaraju lažne profile na društvenim mrežama i siju mržnju osam sati u kojima im je dosadno. Ponavljam, radi se o idiotima koji misle da ih štite lažni profili ili sigurnosne šifre. Postoji naravno i cijela vojska manijaka i zbiljski poremećenih osoba, ali tim ljudima ionako nema pomoći, imali oni koristi ili ne od svoje mržnje. No u ovakvoj zemlji nakaradni su uglavnom do sada bili najviše ministri, upravo oni koji su u pravilu najviše odlijepili od stvarnosti. Godinu dana bavili smo se uglavnom pizdarijama i ministrima, kao što se bavimo i danas.

Taj odmak od stvarnosti bio je osnovni razlog zašto se trošilo do sada na opreme ureda ministarstava kao na restauriranje Sikstinske kapele i zašto se govorilo samo o neprijateljima koji ne postoje, a ne o njima, o cjelokupnom njihovom besmislenom angažmanu oko ispraznih obećanja kako će upravo oni, ova garnitura, ovu zemlju izvući iz problema. I javno će, ponovo, svi zajedno pozvati građane Hrvatske da troše. Da izvuku ušteđevinu iz čarapa i da svi skupa pokrenemo posrnulo gospodarstvo, male i velike poduzetnike, sitne i još sitnije obrte, trgovinu i uvoz. Izvoza ionako nemamo. Jedino da izvozimo idiote, u toj grani nam nema premca.

Ako ste idiot, što je normalno ako ste pravi Hrvat, sa suzom u oku i ispunjeni ponosom tako ćete kročiti već sutradan u ovrhu, kredit će vam skočiti za petsto kuna, a vaše radno mjesto ili dječje igralište poravnat će bageri i na njemu će niknuti novi sjajni shoping centar. No pred ulazom, koje je nekada bio vrtić, stajat će novi terenac. Vaš statusni simbol. Vaš falus.

Da je to tako i da znam što govorim potvrdim sebi svako jutro čim čujem prve vijesti. Možda takve vijesti vama promaknu, no mene istinski razvesele i poslovično su uz one udarne, one naslovne, kako maloumni idioti danas kidaju stranačke iskaznice i prosipaju žuč i mržnju internetom. Naravno, iz misterioznih, licemjernih razloga ovakve vijesti njih ne raspizde. Oni nemaju vremena takve vijesti istraživati. Oni tipkaju rečenicu sa dvadeset pravopisnih grešaka pola sata. I u radnom vremenu taman sastave komentar.

Vijest da se za 40. slovima četrdeset radnih mjesta koje je na zavod objavio jedan fast food lanac prijavilo, pazite sada, 3900. ljudi ostavi čovjeka bez daha.

Radno mjesto u toj jebenoj i usranoj prodavaonici brze hrane je možda nešto najponižavajuće što jedan čovjek može raditi na kugli zemaljskoj. Čak i onaj jadnik u Vijetnamu što do pupka u vodi bere rižu ima više dostojanstva i više kakvih – takvih ljudskih prava.

Na tom radnom mjestu prištavi “šef” koji je prošao nekakvu obuku preko Skypa objasni vam kako i na koji način funkcionira ta debilna tvrtka i kako se morate ponašati. Nadzorne kamere su im i u toaletima za djelatnike. Valjda prate koliko trošite toaletnog papira. Djevojke, koje su imale nesreću da rade u takvim lancima brze hrane sa užasom govore kako su ih snimali dok vrše nuždu, valjda da se osiguraju da ne kradu hamburgere i švercaju ih u grudnjacima. Pauze naravno ne postoje, a ako ste gladni i žedni pričekajte smjenu.

Prvo vas obuku u nekakvu smiješnu klaunsku odjeću, a tada morate naučiti napamet jelovnik koji ćete doslovno svakoj drogiranoj i pijanoj budali morati izbiflati kao zadnji retardant, iako vas nitko ništa niti pita niti koga briga što vi govorite. Ako ne izrecitirate mantru, koju morate naučiti kao sveto pismo, poslodavac vas kazni, udalji promptno sa vašeg radnog mjesta i valjda išiba u podrumu za opomenu drugima.

Takvo je to radno mjesto, ponižavajuće, diskriminirajuće za čovjeka do srži. I zapravo je to filozofija, ne posao. Ti i takvi poslovi upravo tome i služe, da vas nauče pameti da više nema socijalizma i nikada ga neće više i biti, da su sindikati potkupljena mafija koja vas nikada neće izvesti na ulicu i da ako imate nešto protiv, slobodno stanete u red na autobusnom kolodvoru za Njemačku. Sretno vam bilo. I ne vraćajte se.

Ta se tvrtka, ukratko, pobrinula da nam objasni što je kapitalizam u doslovnom smislu riječi. Da sada ne ulazimo u kvalitetu ponude, nije ni bitna za ovu priču, ali one felge što su partizani jeli dok su gume ostavljali ranjenicima ukusnije su bile od tog smeća koje nude kao meso. Kvaliteta ionako nije bitna, sve je sto posto hrvatsko.

Lanci su to jada koji zabranjuju sindikate, lanci su to koji su profitirali na vojsci nezaposlenih starijih radnika koji su spremni raditi za bilo koji iznos, samo da mogu pokriti minimalne potrebe i doslovnu glad za koju im se pobrinula ova država, lanci su to koji pretilošću na koncu uništavaju sve nacije kojih se dokopaju pa će tako i našu, naciju koja je ovisna o Facebooku i Instagramu. Naciju u kojoj su političari zvijezde, a fašisti i autentični hrvatski luđaci bez sankcija odgovorni za šokantne provale mržnje i bijesa na društvenim mrežama. Njima je „pala sila“, netko se usudio da im kaže dosta, pretjerali ste, ostavljamo jebiga u svijetu sliku poluretardirane nacije kojoj vladaju istinski luđaci, sramotite nas, ispadamo svi totalni bolesnici radi vas, ljudi nam se smiju. Nije li o tome upravo razmišljao naš novi premijer sjećajući se kako su ga čudno i sa podsmijehom gledali na hodnicima Bruxellesa zajebavajući: „Hej, evo ovaj oćalinko iz Hrvatske. Sieg Heill druže!“

Postotak pretile djece već je premašio europske standarde u našoj zemlji. Na to i takvo mjesto prijavilo se 3900, tri tisuće i devet stotina nesretnih Hrvata. I ni jedan status nisam vidio od ovih budala, jer su kada bolje pogledate i ogolite stvar do kosti, zapravo obične budale. Ili licemjeri koji tim načinom štite svoje beneficije i guzice. Iskreno, ne znam što je gore u cijeloj toj tužnoj priči. Biti običan idiot ili se praviti idiotom, ne znam što je žalosnije i što više ukida dostojanstvo čovjeka u ovom vremenu. Kada ih čitate prolazi vas osjećaj zebnje, ali i tuge. Ne znate bi li se smijali ili bi plakali koliko u ljudima ima taloga, koliko nesreće, koliko mržnje.

Ja jesam možda lud ali nisam idiot, ja se jako dobro sjećam svog vremena i svoje generacije osamdesetih, ja znam kako smo živjeli, kako smo radili i kako smo se školovali. Još u vrtiću svi smo maštali da ćemo jednom graditi mostove i nebodere, brodove i svemirske rakete, biti kirurzi i piloti – i to smo i bili. To smo željeli i to smo i postali, da me jebeš, ako si htio učiti mogao si postati i astronaut u Jugoslaviji. Fino se ukrcaš u svemirski program, od kojeg je rahmetli Broz majstorski od amerikanaca napravio prvorazredne budale, i ostvariš svoj dječački san.

Mogao si biti, ako si htio čak i jebeni astronaut.

Moja generacija izgradila je najsofisticiranije brodove koji plove svim svjetskim morima. Moja generacija gradila je mostove, moja generacija danas radi u CERN-u. Moja i ona naših očeva izgradila je praktički sve ovo što vidimo oko sebe. Vrtiće, škole, gradska naselja. Crkvu na Savici? Generacija mog oca je izgradila jebenu Savicu, a ne Crkvu od tristo kvadrata.

Moja generacija nažalost odlazi sve više trbuhom za kruhom, kao i ova nova koju nije školovala da bi radila u usranom lancu brze hrane. Mi smo svoju djecu školovali da žive kao ljudi, ne kao životinje, i da pošteno svojim radom izgrade sebi život, obitelji, karijere. Svoju djecu smo odgajali da svojim rukama, znanjem i poštenjem to učine. Oni koji su od moje generacije napravili izgubljenu, donijeli su te drugačije standarde.

Moja generacija polako odlazi sa scene, a generacija naše djece odlazi iz zemlje i to su činjenice. Nepobitne činjenice sa kojima će se uskoro suočiti nova Vlada na čelu sa optimističnim premijerom Andrejom Plenkovićem. Ako uvaženi premijer drži da je bivši ministar jedina stvar bitna za ovu zemlju, kao što to drže retardanti po društvenim mrežama, crno nam se piše. A uvaženi premijer iako je optimističan duboko je svjestan u kojem je ova zemlja kurcu, kako svjetonazorski, tako i gospodarski. Kultura će mu biti najmanji problem.

Autobusni kolodvor u Splitu je zakrčen kartama u jednom smjeru za Njemačku. Iz Slavonije se uvode i posebni letovi u istom tom smjeru. Analitičari tvrde, ako se ovako nastavi, za deset godina neće biti proračuna. Neće ga imati tko puniti. Niti držati na leđima jednog umirovljenika, dva politička službenika, jednog špijuna i jednog lažnog branitelja.

U ovoj maloj i sjebanoj zemlji možeš postati, i nedostižan je san zaposliti se kao viljuškarist (19 000. molbi u tvrtku DM) ili biti „mali od kužine“ koji ljudima servira hamburger. Istina je da to možeš biti u Njemačkoj, ali za trostruko veći iznos.

I to su mogućnosti mladih Hrvata. To je naš doseg. Sa tim problemom će se suočiti već danas novi mandatar. Ako je čovjek, valjda će ga te strašne činjenice zanimati, ako je poslovičan političar ionako je u svojoj paralelnoj stvarnosti u kojoj cvjetaju ruže, grade se apartmani, a iz blindiranog terenca ne vide se kontejneri. Ne vide se mladi Hrvati. Oni što čekaju u redu pred autobusima.

Za to smo ih školovali i odvajali od usta, od svojih putovanja, svojih kina i kazališta i da bezobrazluk bude konačan, za to krive moju generaciju koja je odrasla u vremenu koje se ne smije spominjati, koje je tabu u ovom društvu. Ako napišete, kažete nešto slično, u roku minut dobijete cijeli niz ozbiljnih i policiji zanimljivih prijetnji. I to od onih koji sakriveni iza svojih lažnih profila žive dobro, na vašoj grbači. Da se tih i takvih bojim dok mi dijete namjerava trajno otići u Irsku?

Ne da se ne bojim, već bih najsretniji bio da zbilja ostvarite svoje prijetnje i nađemo se konačno oči u oči.

Kaptol nas upozorava da je Dan antifašističke borbe dan koji treba ukinuti. Kaptol koji bi se trebao baviti s onih tri tisuće molbi, a ne križarskim ratovima. Slijediti papu, upozoravati da nam djeca sanjaju život van Hrvatske ili posao koji je direktno protiv čovjeka i Boga, zar to ne bi bila daleko plemenitija misija biskupa od prebrojavanja kostiju po vrtačama Slovenije? Da se preispitaju i zakonski i moralno ti nesretni lanci roblja i hamburgera?

I na koncu, na čemu je odrastao naš novi premijer? Dobra mu je baka umjesto špinata i mlijeka gurala hamburgere? Narastao je ovoliki od Happy meal pizdarija i cheesburgera?

E pa jebem ti ja te i takve snove i jebem ti ja tu i takvu zemlju, zemlju koja je upravo tolika koliki je taj usrani hamburger na akciji. Gospodine Plenkoviću na vama je red da me razuvjerite. Da pokažete da imate kompetencije da barem zaustavite svu tugu koja se događa u ovoj maloj, sjebanoj zemlji.

Maloj zemlji za veliki egzodus.