MAJSTOR I MARGARITA

Povezani članci

• Sramotna kultura hrvatskog desnila
• Banket u Bokeljki
• DELIKT MIŠLJENJA: Kad je politička doktrina srela veliko djelo
• Goran Sarić: Kušini za posljednji san
• Ljetnikovci nisu za svakoga, oni su za gospodu
• DOMOLJUBNA INKVIZICIJA

Točka 11. Objava registra izdajnika nacionalnih interesa Republike Hrvatske.

Pod točkom jedanaest kandidat za ministra branitelja Mijo Crnoja naveo je rečenicu koja je burno pozdravljena u Savskoj 66. predstavivši nazočnom žiriju program rada svog Ministarstva kojem namjerava biti na čelu u mandatu Domoljubne koalicije iduće četiri godine. Svoj program pred razdraganim žirijem i časnim zborom podvukao je pukovnik Crnoja jasnom krilaticom – vizija, misija i ciljevi, naglasivši pauzirano jednu po jednu stavku.

Vizija bi bila zaštita i vraćanje dostojanstva braniteljima, misija povratiti povjerenje hrvatskih branitelja prema politici koja će zastupati Domovinski rat obrambenim ratom, čuvajući tim čast i dostojanstvo branitelja koji su zaslužni u stvaranju i zaštiti jedine nam domovine Hrvatske, a ciljevi su stalna i sustavna skrb o vrijednostima i postignućima hrvatskih branitelja u Domovinskom ratu. U poglavlju pod naslovom: „Osiguranje trajne i pune skrbi za hrvatske branitelje i njihove obitelji”, navodi se da će branitelji dobivati “ratni dodatak”, a domoljubi „domoljubni dodatak“.

Pod točkom četiri pukovnik Crnoja navodi kako će se njegovo ministarstvo pobrinuti oko organizacijskog i stručnog jačanja znanstvenih institucija koje proučavaju Domovinski rat, a pod točkom pet kandidat za čelo institucije svoje ministarstvo izravno implementira u encikliku o postignućima hrvatskih branitelja utkanih u Domovinski rat koji će se dostojno obilježavati obljetnicama uz sufinanciranje spomen obilježja te pružanje potpora izdavačkoj djelatnosti s temama iz Domovinskog rata.

Uz standardne točke kojima se njegovo ministarstvo namjerava baviti, a koje prirodno prava branitelja stavljaju pred prava običnih građana u Republici Hrvatskoj pukovnik Crnoja navodi i aktivno uključivanje branitelja u sve institucije i tijela vlasti u državi (sabor, vlada, ministarstava, diplomacija, tajne službe, ured predsjednice) kao svojevrstan nadzorni organ iste koji će budno motriti da se ne ponove greške iz prošlosti kada su se ta tijela otela kontroli Ministarstvu branitelja.

Uz već klasična obećanja pod točkom devet i točkom deset objave registra agresora na Republiku Hrvatsku i procesuiranje ratnih zločinaca agresorske vojske pukovnik Crnoja pred okupljenim žirijem navodi misterioznu točku jedanaest koja kao što smo ustvrdili na početku ovog teksta glasi: „Objava registra izdajnika nacionalnih interesa Republike Hrvatske.“

Napomenimo onako usput da je sve zacrtane pukovnikove točke podržao ni manje ni više nego sam Tomislav Karamarko 17. prosinca u Gospiću i tako jasno naznačio da se misli držati svojih predizbornih obećanja samim braniteljima ali i običnim građanima Republike Hrvatske. Stranka koja je dobila najveći broj glasova građana, lamentirao je Karamarko u samoj izbornoj noći, mora predvoditi tu novu borbu za Hrvatsku, sa svima onima koji to žele, novu borbu te da namjerava objaviti registar izdajnika Republike Hrvatske.

Na koga točno misli i tko su izdajnici, Tomislav Karamarko, povjesničar i arhivist koji je godine 1987. počeo raditi za tzv. Kaptolski depozit u Državnom arhivu i bio zadužen za isti, te nepune dvije godine kasnije i jedan od utemeljitelja zagrebačke organizacije HDZ-a, koja je aktivno sudjelovala u pripremi prvih višestranačkih izbora u Hrvatskoj, odgovara kratko i nejasno, citiram: „Svi oni koji rade protiv interesa Republike Hrvatske.“

Tako je bivši načelnik zagrebačke policijske uprave i pomoćnik ministra unutarnjih poslova već u svojoj kampanji označio protiv koga se namjerava aktivno boriti, jer još kao bivši ravnatelj Protuobavještajne agencije, a dvije godine kasnije i ravnatelj Sigurnosno-obavještajne agencije te raritetni, nestranački ministar unutarnjih poslova u Sanaderovoj vladi, poznaje materiju i neprijatelja sigurnosti Republike Hrvatske koje tipično u policijskom žargonu karakterizira kao izdajnike tj. one koji sustavno rade protiv sigurnosti iste.

Čuvenu metaforu ‘Judinih škuda’ upotrijebio je sam Franjo Tuđman u studenom 1996. u govoru u zagrebačkoj zračnoj luci po povratku iz washingtonske bolnice Walter Reed, isti onaj Franjo na kojeg se poziva predsjednik HDZ-a danas, navodeći Jude kao sinonim za izdaju, a misleći na sve one koji „rade protiv interesa Republike Hrvatske“ kako bi oslikao spremnost tadašnje oporbe da za šaku zlatnika stranim kapitalistima proda, ili bolje reći „izda“ sve ono što čini hrvatsku državnu supstancu, od banaka, tvornica do telekomunikacijskih sustava.

Sintagmu o izdajnicima i Judama tako spremno preuzima Tomislav Karamarko u predizbornoj kampanji 2015. misleći na neke druge i drugačije Jude od onih na koje je mislio sam Tuđman.

U svom najpoznatijem romanu „Majstor i Margarita“ ruski književnik Mihail Bulgakov prikazuje Judu kao kagebeovca, špijuna sovjetske obavještajne službe koji za novac vlastima cinkari protivnike socijalizma. U svom programu Tomislav Karamarko se tako, kao uostalom i sam njegov uzor koriste klasičnim sintagmama koje su se zlorabile u komunističkom jednoumlju aludirajući na vodeće hrvatske političare koji su od uspostave samostalne države bili većinom izdajnici, Jude koje sustavno čerupaju državnu supstancu, „predavši“ stranim državama, bankama i kompanijama najvažnije državne resurse i institucije bez kojih nijedna ozbiljna država ne može funkcionirati kao autonomna i kao neovisna.

Završivši viziju, prešavši misiju i došavši do cilja pukovnik Mijo Crnoja i predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko tako su na Tuđmanovim zasadama osigurali vlast i ministarstva kao i samu kohezivnu izbornu pobjedu sa kompletom nejasnih, kleru bliskih marioneta te sebe danas doveli u situaciju da Majstor postoji i da je obavio posao no nejasna je ostala Margarita.

Kao i kod Wolanda i njegove družine priča se pretvara u neobičnu i fantastičnu te gubi realnu dimenziju, zbivanja izlaze iz svakodnevne logike i postaju neobjašnjiva samom izmjenom fikcije i stvarnosti, svakodnevnog i fantastičnog te počinju stvarnost promatrati sve više kao fikciju, a ona funkcionira i postaje činjenica. U toj grotesknoj pripovijesti o stanju u hrvatskoj svakodnevici, ironiji na književni život i institucije, odnosno problematičan odnos umjetnika i vlasti, možemo prepoznati o kojim karakterima tipični policijski mentalni sklop lamentira.

Pošto su došavši do cilja Majstori naglo izgubili Jude u najvećim konkurentima za vlast, u još uvijek Milanovićevom SDP-u kojeg sada ni u ludilu Tomislav Karamarko, a bogami ni pukovnik Mijo Crnoja više spominjati neće jer su konstruktivna oporba i samim tim sudionici svih onih budućih zajedničkih čerupanja državne supstance, koju će zajednički predati stranim državama, bankama i kompanijama kao i najvažnije državne resurse i institucije ovaj put budno nadgledane od samog Ministarstva branitelja, ostaje pitanje koje visi u zraku. Tko su izdajnici?

Našim Majstorima tako na čistini ostaje točka jedanaest, famozna točka koja će objaviti registar izdajnika Republike Hrvatske ili Jude kako vam drago.

Kada sve zbrojimo i oduzmemo našim Majstorima ostaju komunističke fantazme i problematični odnosi umjetnika i vlasti, ovaj put i u ovom slučaju književnika i novinara koji ne misle državotvorno i koji već ionako protjerani pišu iz egzila. Kada su odslušali pripovijest i doživjeli par čudnih zgoda, književnike je zadesila teška sudbina. Berlioza je pregazio tramvaj, dok je Bezdomni izgubio razum i završio na klinici za psihijatriju kao shizofreničar jer od nikoga nije naišao na povjerenje kada je pričao priču koja mu se dogodila.

Malo nakon toga u jednom stanu u Moskvi što ga je Berlioz dijelio s direktorom pozornice Varijete, Stjopom Lihodejevim pojavio se Woland, profesor crne magije. On je bio u društvu crnog mačka i pomoćnika Azazella. Lihodajev je bio sav u čudu kada mu je Woland pokazivao potpisani ugovor o nastupu u Varijeteu, odnosno seanse crne magije, a nakon toga poslao ga je da piše u Bosnu. Ona je bila čest slučaj nestanka književnika iz Hrvatske. Na ugovoru stajala je famozna točka jedanaest.

Objava registra izdajnika nacionalnih interesa Republike Hrvatske.