Majka iz priručnika i savremena majka

Povezani članci

• VIKTOR IVANČIĆ: BAUK JUGOSLAVIJE
• Izdajnici
• Putinovska logika bojkota izbora u BiH
• SABA HR: ‘Košić širi mržnju i žali zbog poraza nacista, a o pedofiliji šuti’
• Boris Buden: Kultura je najvažniji ideologem stvarnosti
• DE FACTO i DE JURE 1992-2013

Sličice iz života jedne provincije

Posvećeno M. S. H. i  J. H. B.

Piše: Alisa Mahmutović

Ona dolazi iz visoko razvijene zemlje, gdje je ženama bolje obezbijeđen pristup društvenim resursima i obrazovanju, u kojemu je formiran tzv. tržišni karkater, kako ga Fromm  objašnjava u Autoritetu i porodici, što pojednostavljeno kazano, znači da je život  tržište i sve je roba, pa i ljudska bića. Tako čovjek postaje vredniji na tržištu srazmjerno svojoj prilagodljivosti i savitljivosti a prilogoditi se moraš onome što je trenutačno kurentno.  Živeći u tranzicijskoj zemlji, kakva je Bosna i Hercegovina, ona je tako do pola razvijena, napredna, angažirana, jaka, ohola, hladna, i ta njezina polovina se jedinstveno preklapa sa drugim dijelom koji je formiran u zemlji vječite tranzicije, pa prilično kaska za baznom strukturom vlastitog  ja. Drugim riječima, kaska za njezinim bazičnim dijelom ličnosti, onim koji je kreiran u zemlji Prvog svijeta. Da bi se te dvije polovine ucjelinile, shavatila je da mora nešto radikalnije promijeniti. Mora neki dio sebe zatomiti ili neki dio stvarati, napraviti neko komepletnije JA  i komplementarnije sa sredinom u kojoj živi. A  da bi sve to uskladila jedino joj marketizacija može pomoći, jer se tako pomjeraju granice u sebi, ali i oko sebe. U posttranzicijskoj zemlji ona je na samom vrhu, vodi tzv. UNICEF-ov projekat reforme pravosuđa, što je, u stvari tipičan zapadni pristup „reformama“ na Periferiji. Nijedna „reforma“ nije prošla bez bućkuriša, pa tako će i ova sa pravosuđem.  Ili je reforma toliko komplicirana i neprimjerena nama, ili nam neko prodaje maglu. Jer ako nam je provodi osoba koja može izgovoriti (kao što je riječ o dotičnoj osobi) rečenicu da ja četrnaestgodišnjak nevin i u situaciji da počini ubistvo, onda ćemo se našetati. Tješeći sebe, utješila je i „zabrinute roditelje“ , došla je sa pravim informacijama na roditeljski sastanak,  upoznala ih s činjenicom da je bila kod advokatice, pa ja onda mirno znači poslije cijelog dana, jer je toliko trajao roditeljski sastank, otišla kući. Istina, brinulo ju je što njezina reforma nije uvedena malo prije Mahirovog odlaska, manje bi je boljela glava. Jer bi onda bila sasvim mirna. Doduše, nije ona ni na roditeljskom sastanku pokazivala neku uznemirenost, Tuž(n)ilaštvo je na njezinoj strani. Tuž(n)ilaštvo nije izuzelo nijedan računar ni telefon potencijalnih zlostavljača!!! Treba li se ovome išta dodati. I bez njezine, reformu bi nam provodili kojekakvi licemjeri.  Čim dođeš u tuđu kuću i praviš red, u toj kući nikad reda neće biti. U slučaju ove UNICEF reformatorice, koja mrtva hladna štiti potencijalne ubice, jer su djeca, kao da nema djece koja su svjesna šta rade. Literatura nudi obilje teorijskih i praktičnih istraživanja narcisoidnih sadista, kojih je u Mahirovom razredu itekako bilo.  Dakle, nije svako dijete samo dijete. Oni koji se odluče psihički, verbalno i dr. zlostavljati svog školskog druga nisu samo bezazlena djeca i maloljetnici, kako su ih nazvali neki umjetnici i kulturni radnici, koji su za to možda imali lične razloge jer su sarađivali na svojim „projektima“ s nekim „zabrinutim“ mamama ili tatama.

Naime, živeći u Bosni i Hercegovini, poludržavi, patrijarhalnoj, rereligiziranoj, fragmentiranoj, uniženoj, ova MAMA je vrlo ozbiljno razumjela ovu sredinu te se uputila ka savršenijem usklađivanju, odnosno radu na tim svojim tranzicijskim osobinama da bi bile vidljive svima. Prema svom orijentacijskom okviru ili tržišnom karakteru, shvatila je da mora malo više da pokaže specifične „majčinske“ osobine. I odlučila je tako poraditi na svojoj ženskosti, a sudeći po reakcijama koje ostavlja, to joj savršeno ide. Zato, kod nje i ako ima kaskanja tranzicijskog ka razvijenom, neće se vidjeti. Ona jasno shvata da joj je potrebna ineterkohezivna mapa bez koje joj potomstvo ode na stanputicu. Budući inteligenta, znajući da u kući možda i nije nešto uspješna, da nije majka kako se to ovdje reprezentira, nije kao u UNICEF-u, ali se onda dosjeti gdje će naučiti biti MAJKOM i ode da konsultuje Dr. Shefali Tsabary, ženu koja je jedna od vodećih stručnjaka po pitanju tzv. “Conscious parenting.”  Kakva ironija!

Draga Meagan, da si možda ranije konsultirala stručnu literaturu, kad ti se dijete već u kući nije socijaliziralo i  steklo elementarnu socijalnu inteligenciju, možda bi jedno drugo dijete bilo živo.

I bez obzira na Tvoj američki komentar:“ Thank you Marie for hosting Dr. Shefali. Since I discovered Dr. Shefali recently, I have tried to apply her parenting principles to my life, and its amazing. Life-changing, no less. I can’t get enough of her wisdom, and learned new things from this interview—wonderful!

Kasno si se okrenula njenom radu, i sumnjam da će njezino učenje pomoći tvom potomstvu.

1. S. Zašto je dotična osoba otišla najprije advokatici? Da nagađam – smatrala je da joj je ona u ovom slučaju potrebnija. Zašto prvo mene nije nazvala? Ili možda jest, a ja se nisam javljala, kao i u slučaju Internacionalne škole?

Zašto me nijedna majka nikad nije nazvala?

U slučaju da su postojale ozbiljne incidije o vršnjačkom nasilju, kao što se radi u ovom slučaju, o čemu je govorio i tadašnji ministar MUP-a Kantona Sarajevo gospodin I. Jusko (05. 02. 2016), a da je moje dijete bilo  u razredu s preminulim dječakom, odmah, iste sekunde, nazvala bih roditelje, a o ovome  da i ne pričam.

Znači li to da se ovdje radi o pedagogiji nakon smrti obrazovanja, kako glasi naslov jednog teksta. Smrt pedagogije – smrt djeteta. Nije li tu previše koincidencije?

Zašto se pojedine majke okolo raspituju koliko su učešća njihovi sinovi imali u zlostavljnju Mahira?

Drage majke i draga dizajnerice, mogli ste doći, mogli ste nazvati, mogli ste učiniti nešto ljudskije, ženskije, majčinskije, a Vi se opredijeliste za najmahalskije? Kako se niste dosjetili da bi time Vaše dijete moglo dobiti, kako Vi kažete, dublju poruku, kao poslije zajedničkih projekcija  crtanih filmova? Možda biste ga time, zaista,  naučili nekim vrijednostima.