LUTKA S NASLOVNE STRANE

Izdvajamo

• Izvršiti sveopću "lustraciju" velike većine dosadašnjih političkih podstava i kao uvjet za novu političku utakmicu utvrditi zabranu natjecanja ponavljačima. Jebo te Heinken. I ode.

Povezani članci

• Weinbaum: Jasenovac je primjer zamagljivanja historije holokausta
• KAKO SU NOVIM AFERAMA PRIKRIVENI PROPUSTI NA BANIJI
• DUHOVNI GEN
• Guzonjin sin
• Lik iz rama
• „Domoljubni“ licemjeri Bijedne Naše i žive preko reda

Foto: Bojan Galić

Piše: Petar Fehir

Baš sam se bio rasbaškario na plaži, povukao frigoterm da s dna napipam zadnji Heinken, kad me netko brecnu.
Okrenem glavu prema tabanima došljaka i odmah, po platfusu, skužim. On je, Martin!
Sjedi, stari, podijelit ćemo pivu, gdje si, kako si, koja ti je danas na duši.

– Lutka s naslovne strane, smijulji se Martin.
Nemoj tako, korim ga. Navući ćeš na vrat feministe i ombudsmane.
– A, jebe mi se. (taki je on, bezobrazan)

– Sve ti je to, stari moj, globalizacija. Odani smo joj do (posljednje oglodane) kosti.
Žvačemo brazilsko meso, uvozimo stočnu hranu dok naša trune na polju, kupujemo “plastično” voće koje se drži mjesec dana, od glave do pete obučeni u kinesko.
Uskoro će nam i pomoćnik tajnika NATO-a biti predsjednik.
– Pa, pitam ga, u čemu je problem? Demokratsko je pravo da biraš i budeš biran. Nije to više diktatura u kojoj si mogao reći NE – i Rusima i šestoj floti NATA.
– Ma znam, prekinu me.
Al’ ko kontam nešto, po vojnoj liniji. Kao da NATO premješta dotičnu damu s mjesta pomoćnika glavnog tajnika na mjesto vrhovnog zapovjednika jednog od svojih vodova. Dakle isti šef, samo drugo radno mjesto.
Protiv dotične dame ja nemam baš ništa protiv. Ali ni za. Evo čitam ovdje (pokazuje mi) njenu kraću biografiju u Dnevno.hr od 2. svibnja 2014.
(citira)
“Rođena je u Rijeci, 29. travnja 1968.
Njena obitelj živjela je u mjestu Lubarska, na Grobniku, u zaleđu Rijeke. Njen otac Branko imao je mesnicu. Ima pet godina mlađeg brata Branka koji je radio u očevu obrtu dok nije zatvoren. Svaki dan putovala je autobusom u Rijeku u školu. Odrastala je u muškom društvu. Ljubimac joj je bilo janje. U djetinjstvu je maštala postati stjuardesa ili prevoditeljica. Nakon trećeg razreda srednje škole, riječke gimnazije, otišla je na razmjenu u SAD.
Sama je sebi izvadila vizu, kupila zrakoplovnu kartu i riješila ostale formalnosti. Bila je godinu dana u jednoj obitelji u Los Alamosu u Novom Meksiku.”
I tako dalje…
Sve pet!
Ali, civilnoj svijesti ipak je nekako bliže imati predsjednika skladatelja nego pomoćnika tajnika najveće vojne čete.
Iako možda sviraju istu melodiju. U glazbi poznatu kao marš.

To su one čorbe koje se kuhaju u gostima, a kušaju kod kuće. Takvih smo se recepata siti najeli prethodnih godina.
Imam jednu tezu, (podigne prst) po kojoj njenom predsjedniku stranke više odgovara da je pomakne na “fikus” funkciju nego da ona ugrozi njegovu poziciju i sutra možebitno bude premijer.
(napravi pauzu)
Možda bi trebalo sve zaboraviti, puj-pike, i početi ispočetka.
“U novi razred u novim cipelama”.
Izvršiti sveopću “lustraciju” velike većine dosadašnjih političkih podstava i kao uvjet za novu političku utakmicu utvrditi zabranu natjecanja ponavljačima.

Jebo te Heinken. I ode.