ENG
Ljubo R. Weiss: Zašto je dobro da nam se dogodila Druga Ruža Hrvatske?
Autor/ica 👤Ljubo Ruben Weiss
Povezani članci
Dakle, prvo što pomišljam u ovom slučaju s Ružom da su Hrvati skloni panici. Podsjeća me to na zamišljenu, pretpostavljenu sliku kada neuk čovjek vidi jednu običnu fašistkinju, lajavu muškobanju, i to istina s pendrekom u reci, i odmah se diže čovjeku tlak, nastaje strka i frka, sva kuka i motika na običnu ženu s kratkim brčićima ispod nosa.
Sada svi mi imamo nešto za reći. Jer, ako niste znali od 4,5 milijuna stanovnika svi su nogometni izbornici, svi su predsjednici države, svi su generalni tajnici UN, ravnatelji HRT-a i naravno, Mojsije! Mojsije do Mojsija i jedna Mojsijevica – Ruža… I kako samo lijepo ime ima – RUŽA – i još ako je mirisna..?
I sada primjećuju skeptici – ali ima i RUŽA s trnjem…?? Pa naravno da ima ruža s trnjem, ali zašto bi Druga Ruža Hrvatske bila s trnjem? Zbog britkog jezika, zbog pendreka u ruci, brzog motorkotača – pa to je sve samo uobičajena oprema uobičajenog policajca tj. policajke u Kanadi! Nemojte tako oštro o gospođi rođenoj 1958. u Mladoševici, kod Maglaja koja je sa 17 godina iz roditeljskog doma u Slavoniji otišla u tuđinu, završila Policijsku akademiju, ženi koju je Franjo Tuđman osobno pozvao iz Vankuvera, bila dio njegova osiguranja, pa osiguranja Stipe Mesića.. Onda je 1992, poželjela biti opet gost u Kanadi, vratila se tamo, liječila, pobijedila smrtonosnu bolest, i onda 1998., kada je grmljavina definitivno prošla, vratila se na Korčulu, rodno mjesto svog muža…Vrijeđam li ovim uvodom Prvu Ružu Hrvatske, mnogi, naime, tako imenuju Savku proljećarku!??
SAVKA I MIKA – NAŠA DIKA!
Nikako, Savka i Mika bili su naša dika, samo su se brinuli o hrvatskoj ekonomiji i hrvatskoj socijalnoj državi. Svaka njihova riječ bila je znak da ih brine životni standard građana Hrvatske. I nisu dali da devize idu u Beograd…Onda je došao onaj operetni general, ime mu samo jednom spominjali, koji je samo radikalizirao Miku i Savku proljećarku i eto, našli smo se u UN…pa makar taj operetni general sjedio za stolom i htio s Miloševićem podijeliti drugu državu na načelu tebi-meni, Zapad neće reagirati.. A koliko je tek on s ekipom vodio računa o radništvu – poklonio im stanove za sitnu lovu i svakom omogućio da nekažnjeno pjeva o zagrebačkim frajlama i Staroj Gradiški i Maksovim mesarima. Dobili smo originalnu zastavu i crveno – bijele kockice su postale – svjetski brend! Na stadionima se i iz svemira vidi kockaste navijače, toliko je to markantan dizajnerski brend.. Pa himna, pa grb… pa desnica na srcu, a ljevica…pogodimo gdje??
I kako to s medijima biva, još se boja nije ni osušila na naslovnicama dnevnih listova stižu nove vijesti – bombe na bostonskom maratonu, pa otrovna pisma, pa izvještaj da mjesecima nema ozbiljnih investicija u Hrvatsku… Vidite, ovo zadnje baš me čudi: toliko brza državna, županijska i gradska administracija, toliko malo dozvola se traži da investitor ishodi, toliko dobra porezna politika, olakšica do olakšice i neće ovi bjelosvjetski bogatuni uložiti… I stižu vijesti iz Rijeke kako je netko neozbiljan bacio molotovljev koktel na konzulat Srbije a onih 1 % svjetskih mogula i oligarha, ipak neće, pa onda vijesti da razbijaju aute u Zagrebu sa beogradskim registracijama, a oni ipak neće… A onu gospođu Maju koja ipak hoće i u ovim uvjetima graditi na Srđu, neće lokalci Dubrovčani…evo pripremaju referendum dobrodošlice.
E, tu treba malo stati i udahnuti duboko zrak: hrvatska tzv. ljevica s trojkom Milanović-Čačić-Linić u malo više godinu i po vladavine uspjela je ono što nikome nije uspjelo – narajcati do besvijesti narod nerealiziranim megalomanskim planovima, sjajnim kadroviranjem i rekordnom nezaposlenošću… Obećane investicije obećavaju čuda, i samo što nisu krenule.. I tako jedno 17 mjeseci, svaki mjesec… a naši novčanici sve tanji i tanji, svađa u Saboru za izvoz, brigada antićiriličara nastupa, jednostavno, sanaderovšina i kerumovština i dalje caruju… Ili to mi jugonostalgičari, orjunaši, kriptoudbaši, kosovci, komunjare, titoisti, velikosrbi, ravnogorci, masoni, pripadnici MI 6, mossadovci, mrzitelji svega hrvatskog.. u svakom slučaju gosti Hrvatske koji je ne vole i ne poštuju, mutimo vodu?? Jednostavno stvaramo atmosferu nemira, a Hrvatska nikada mirnija, nikada ugodnija za rad i život!?? Ako niste znali, svi mi vodimo specijalni rat protiv domovine, nezahvalnici, ne volimo je, a trebali bi… i ne odlazimo, kao što nam Druga Ruža Hrvatske velikodušno predlaže.
PA ZAR TO NIJE HRVATSKA DOSLJEDNOST?
I naravno, disciplinirana hadezenjarska vojska izabere bivšu policajku u EU parlament, proglasi je zvijezdom parlamentarnih izbora i još jednom pronese dobar glas Hrvatske, u svim desničarskim krugovima svijeta! Pa zar to nije hrvatska dosljednost?? Naći, baš policijski učinkovito krivce za kaos u zemlji u gostima i pobirati od 1. srpnja 2013. tu negdje 8000 ojra kao pojačanje lepenovcima, Jobbiku, Mussolinijevici… Istina, govori Ruža engleski, ali naučit će i francuski…i talijanski, i mađarski – njen pendrek je uostalom jezik koji svi manje-više razumiju, kao i načelo da svaka krpa nađe zakrpu! I molim tu ću lijepo, Drugoj Ruži Hrvatske ne pakovati već se informirati što evropska desnica radi i glasno zbori. Nepravedno je ići đonom prema Ruži jer, ona nije rekla ono što govori jedna pripadnica Jobbika u Mađarskoj: Krisztina Morvai je naime iz mađarskog antisemitskog i antiromskog Jobbika, treće političke stranke u Mađarskoj. Morvai mađarski tisak naziva nacističkom Barbi i ona je pak Izraelce nazvala “ušljivim, prljavim ubojicama”, dok je mađarskim Židovima poručila „da se bolje igraju svojim malim pimpekima nego što nju oblajavaju”. Vidite, posve sam siguran da tako nešto naša Ruža nikada ne bi rekla, ona je jednostavno bila u Kanadi, služila u represivnom sustavu Kanade, bila tamo gost i naučila kako se treba odnositi prema gostima…: s ljubavlju! I vratila se da nas tome poduči i umjesto zahvalnosti, sada neka zanovijetanja…?
Dakle, kako bilo da bilo sada otprilike znamo na čemu smo, mi manjinci posebno: umjesto da se gospođu Ružu II elegantno, s lijepim riječima uvjeri da nismo u 1941. ili 1991., da nismo ni u Kanadi ni u Mađarskoj, na nju navalio premijer Milanović, kao da je kuga od žene. I ne uočava da je to jedna mila političarka, ali treba joj znati prići… Dakle, ako je za sado-mazo igrice podmetnuti malo leđa, zavrištati sladostrasno, i reći joj na kraju da bira: hoće li u rodno mjesto (BiH), hoće li natrag u Kanadu, pa da tamo lupeta o gostima u Kanadi… Ne zaboravi da si bio rob, stranac u zemlji egipatskoj, jel? 1 Zato ti zapovijedam, kaže Hašem, da kad žanješ ljetinu svoju na polju i zaboraviš koji snop na polju, ne vraćaj se, da ga uzmeš! Neka pripadne strancu, siroti i udovici, da te blagoslovi Gospod, Bog tvoj, u svakom poslu ruku tvojih! Kad treseš masline svoje, ne pretražuj još grane iza sebe! Neka dopadne to strancu, siroti i udovici! Kad bereš vinograd svoj, ne pabirči pošto obere! Neka to pripadne strancu, siroti i udovici! Modernim rječnikom rečeno: pomisli na to, da si i ti bio rob u zemlji egipatskoj, odnosno da imaš goste u Hrvatskoj! Sve to Ruža dva, dobro zna!
Vratiti Ružu u BiH?? Neeee, imaju oni Ruža te vrste koliko hoćeš, jednostavno, dobro im zemljiše i klima pa cvatu li cvatu…
Dakle, Kanada! I kada? Kada bude htjela ponoviti mandat u EU, naći joj jednog pravog mazohistu u Kanadi, kupit joj čizme, pa bič, i svu opremu koja za to ide… Naravno, Kanađanin mora biti dobrostojeći, da joj može mjesečno dati apanažu od, preračunato u kanadske dolare, najmanje 8000 ojra… Tih godinu dana u Evropskom parlamentu pratiti Ružin rad, i ako nastavi širiti ljubav i poštovanje, nikakva Kanada ne dolazi u obzir. Nakon godinu dana Drugu Ružu Hrvatske za predsjednicu Hrvatske!
HOĆU NAGRADU ZA DALEKOVIDNOST!
I na kraju nešto sasvim osobno: hoćemo li u nas uvesti nagradu za one koji prepoznaju vrlo rano negativce u našem ex-Yu političkom teatru?? Evo, meni vrag nije dao mira i već u siječnju 1990. objavljujem u „Borbi“ Otvoreno pismo Franji Tuđmanu, pod toplim, ljubaznim naslovom „Tuđi ste mi Tuđmane“, pa kada je grmjelo u Hrvatskoj, odem u Beč, kao pobjegulja, onda se vratim i kažu mi da pišem kao sada sam jednom nogom u Beogradu, a drugom u Beču. Pa kritiziram lik i djelo Andrije Hebranga, pa Vedrane Rudan, pa Ive Sanadera, pa Željka Keruma, pa Jadranke Kosor, pa Radimira Čačića, i gle vraga, već prije četiri godine pišem da je Zoran Milanović politički antitalent… I tima koji mi insinuiraju gdje su mi noge kada pišem, odgovaram: sjedim, pod stolom „šrajbtiša“, u mom zavičaju horvatskom.. I vidite gospođe i gospodo, tu samohvalu ne mogu zaobići: sada može sve nabrojane kritizirati svatko tko se sjeti, ali ja hoću nagradu jer sam bio među prvima.. Nije ovo smiješno: Talmud odgovara na pitanje TKO JE MUDAR, – onaj koji uči od svakog čovjeka, TKO JE JUNAK? – onaj koji savladava nagon svoj, TKO JE BOGAT – onaj koji se raduje svom udjelu, TKO JE CIJENJEN, – onaj koji cijeni sva stvorenja.. A najmudriji rabi će vam reći: VRIJEDNI SU ONI KOJI VIDE ŠTO SE RAĐA…
Bez pretenzija na mjesto glavnog rabina Hrvatske i nerezidencijalnog rabina Bosne i Hercegovine, eto ja vidim divne ruže na obzorju, vidim kakao Hrvatska u svakom pogledu, svaki dan, sve više napreduje…
(17.04.2013.)
Autor/ica 👤Ljubo Ruben Weiss
