Lijepa naša Ukrajino

Ne postoji u ekonomskoj znanosti kriterij ili indeks po kojemu bi Hrvatska bila barem u gornjem dijelu tablice, a kamoli pri vrhu. Da postoji ljestvica svjetskih ekonomija ocijenjenih prema broju zaposlenih Hrvata, i tu bi Hrvatska bila iza Australije, Čilea, Njemačke, Austrije, SAD-a i Kanade. Toliko je zapravo hrvatska ekonomija najgora da niti na tablici najgorih ne bi bila prva.Ne zajebavam se, nije to dosjetka: skupina dokonih ekonomista na plaći Deutsche Bank sjetila se, naime, da svjetske ekonomije poreda po riziku od bankrota. Domislili su tako kompliciranu matematičku formulu zasnovanu na visini premije osiguranja koju ulagač mora platiti na financijskom tržištu kako bi osigurao investiciju u pojedinu zemlju, i Hrvatska – gle čuda – ispala među najgorima u Europi.Provjerili u Deutsche Bank još dva puta, hiljadu raznih nepoznanica u formuli zamijenili poznanicama, ponovo ubacili brojke, postotke, treće potencije i četvrte korijene, i stvarno – Hrvatska ispala toliko najgora u Europi da niti na ljestvici najgorih nije prva: po riziku od bankrota gora od Hrvatske je jedino Ukrajina.Taj me podatak, priznajem, duboko dojmio. Ne postoji u ekonomiji mnogo stvari koje mogu fascinirati ikoga osim dokonih ekonomista, ali ovo je jedna od tih: čovjeku koji traži stabilnu neku europsku ekonomiju da uloži pare u kakav biznis, od Hrvatske je, eto, riskantnija samo Ukrajina, zemlja koja se raspada u krvavom ratu, i u kojoj se ekonomski rizik ne sastoji od korumpirane državne birokracije, visokih kamatnih stopa ili porezne politike, već od projektila iz haubice kalibra 155 milimetara.

Od svih europskih zemalja, ukratko, Hrvatska je bolja još samo od zemlje kojoj ne prijeti slom nacionalnog gospodarstva, već – ne znam kako bih to plastičnije kazao – nuklearni rat.

Priznajte da je fascinantno. SDP-ov je ekonomski genij u Hrvatskoj postigao ono za što je Vladimiru Vladimiroviču Putinu trebala cijela jedna vojna oblast i nekoliko milijardi dolara: s jedne strane premijer Zoran Milanović i par sredovječnih ministara s laptopima i raznobojnim fasciklama, a s druge osamdeset hiljada do zuba naoružanih vojnika, hiljadu i pol oklopnih vozila, četiri stotine artiljerijskih sustava, tri stotine borbenih aviona i helikoptera, te po stotinu pedeset tenkova i višecijevnih raketnih lansera!

Tek valjda kad je Putin odvezao Crnomorsku flotu s deset hiljada ljudi, poslavši na Ukrajinu tridesetak ratnih brodova i jednu nuklearnu podmornicu, postala je ta zemlja ekonomski nestabilnija od Hrvatske.

Da ih ubacimo u Moskvu…

Cijela Zapadna vojna oblast slavne Ruske armije trebala je uz ukrajinsku granicu nagomilati ljudstvo, tehniku, tenkove i lansirne rampe za projektile srednjeg dometa, stotine konvoja s oružjem i municijom valjalo je ubaciti u Ukrajinu, naoružati i obučiti desetine hiljada proruskih separatista – dovesti im čak i Kozake i srpske četnike – pa sravniti sa zemljom cijele gradove, raskomadati zemlju i isprovocirati međunarodne sankcije koje će potresti globalni gospodarski poredak, na kraju zaprijetiti atomskim bombama i izazvati Drugi Hladni rat – vjerojatno najveću svjetsku političku krizu od Zaljeva svinja do danas – i sve to da bi se Ukrajina oborila na leđa, a u njenoj ekonomiji postigao efekt tek nešto malo razorniji nego što ga je za to vrijeme postigla SDP-ova vlast u Hrvatskoj.

U zemlji koja je, valja i na to podsjetiti, pred početak svjetske krize imala deset puta veći BDP po glavi stanovnika nego Ukrajina!

Golem je, kako vidimo, i divljenja vrijedan potencijal vlade Zorana Milanovića, i zaista ga je šteta trošiti na zemlju kojoj je za temeljitu ekonomsku propast bio dovoljan i HDZ. Amerikanci, da je u njih pameti koliko para, od Milanovićeva bi kabineta formirali specijalni vod o kojemu bi se filmovi snimali. Dosta da Vrdoljaka i Lalovca ubace u Moskvu, i do Božića bi velika, moćna Rusija bila na koljenima.

Samo bi, razumije se, Hrvatska bila gora.