Lakoća bogaćenja multimilionera u BiH

Kada u zemlji, u kojoj živi 3,5 miliona stanovnika, od kojih je nešto više od 44 posto nezaposleno, postoji 85 multimilionera, to je podatak koji vas natjera da se duboko zamislite. Analitičari i bh. građani složni su u ocjeni kako većina multimilionera u BiH bogatstvo nije stekla na tržištu. Sprega politike i novih bogataša je jaka, vidljiva i svima jasna, složni su u ocjeni.

U zemlji u kojoj 600.000 osoba živi ispod opće granice siromaštava, dok svaki peti građanin preživljava od jednog i pol eura dnevno, podatak kako isti prostor dijeli i  85 multimilijunaša u najmanju ruku doima se nevjerovatnim.

Prema nedavno objavljenom istraživanju američkog portala Wealth-X, bogatstvo probranih milijunaša procjenjuje se na devet milijardi američkih dolara što je i trećina godišnjeg bruto dohotka BiH.

“Bili smo u pravo vrijeme na pravome mjestu”, mudro je, na pitanje o tome kako su se obogatili hercegovački poduzetnici, u jednom intervjuu odgovorio Marijan Primorac, poznat po zastupništvu i distribuciji cigareta Tvornice duhana Rovinj u BiH koji raspolaže kapitalom od oko 60 milijuna eura. 

Među najbogatijim Hercegovcima su brojni zastupnici trgovačkih lanaca, na čelu sa Mirkom Grbešićem, vlasnikom Mepas grupe i kapitalom od 90 miliona eura.

Mediji godinama špekulišu sa imenima osnivača i vlasnika ASA Prevent grupacije Nijaza Hastora povratnika iz Njemačke i Gavrila Bobara, poduzetnika iz Bijeljine koji je zauzeo prvo mjesto na poreskoj listi najimućnijih građana Republike Srpske.

Od biznismena koji imovinom konkurišu za listu najbogatijih Bosanaca i Hercegovaca su svakako i Fahrudin Radončić, donedavno vlasnik dnevnog lista Avaz, danas predsjednik stranke Savez za bolju budućnost . 

Jedan je od rijetkih političara čija se imovina donekle može utvrditi, obzirom da su  podaci o imovini političara uglavnom nedostupni za javnost, je aktuelni predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, čija je imovina zvanično procjenjena na 2, 8 miliona eura. U Centru za istraživačko novinarstvo ( CIN) su došli do saznanja o nekoliko desetina miliona eura.

‘’Jasno je svakome da takvi bogataši nisu mogli nastati bez sprege politike i kapitala. Znači, ono što je 50 godina stjecano u komunističkoj Jugoslaviji, samodoprinosima, raznim odricanjima svih ljudi, u ovome tranzicijskom razdoblju su određeni ljudi privatizirali zahvaljujući politici koja je stajala iza njih’’, kaže Josip Milić iz Unije neovisnih sindikata.

Obogatiti se u BiH zapravo nije teško, čak i ako niste dio priče o bh. poratnoj privatizaciji.  Sa dobrim vezama  i dovoljno novca koji će veze  “potvrditi”,  posebno one u političkom establišmentu, zarada je zagarantirana, kaže Miloš Šolaja, iz Centra za međunarodne studije

‘’Niko se od njih nije obogatio na svjetskom tržištu radeći velike poslove. Ovdje je najbolja investicija ući u vlast i onda imati direktnu kontrolu nad javnim nabavkama, poslovima, biznisima, nad investicijama i nad svim drugim.’’

Privrednici u dužničkom ropstvu?

Sačiniti listu deset najbogatijih poduzetnika u bilo kojoj zapadnoj zemlji bio bi posao od sat ili dva vremena. Bilo bi, naime, dovoljno pogledati berzanske izvještaje, uporediti podatke poreske uprave i posao bi bio okončan. Ali, praviti listu najbogatijih poduzetnika u BiH, državi u kojoj tek svaka hiljadita kompanija ima izlistane dionice na berzi, u kojoj se poreske prijave friziraju ili se kriju ili se čak i ne podnose  predstavlja pravu frustraciju.

Zbog svega navedenog Asim Metiljević, novinar Slobodne Bosne kaže kako je podatake američkog portala o multimilijunašima u BiH zapravo teško potvrditi

‘’Moji podaci govore o jednom dubokom dužničkom ropstvu velikog broja privrednika. Mi imamo jako malo milionera koji su u stanju da imaju čisti, neopterećeni kapital.’’

Iako podvlači kako svi bogataši u BiH nisu tajkuni, Metiljević upozorava da je iluzorno vjerovati da se bogatstvo može steći bez usluga političarima i ljudima na vlasti.

’

’Mi sada imamo na lokalnim izborima 30.000 ljudi koji se biraju. Među njima je ogroman broj privrednika koji naprosto traže pribježište u politici. Ljudi su svjesni naravno da je država najveći poslodavac.’’

Hoće li ikada postojati mogućnost utvrđivanja stvarne vrijednosti imovine bh poduzetnika? Ekonomski analitičar Vjeksolav Domljan upozorava da da je osnovni problem nepostojanje zakona u utvrđivanju porijekla imovine

‘’Kod nas nije sramno biti bogat. Kod nas je sramno biti pošten. I ne može se osigurati to da čovjek svojim poštenim radom osigura pristojan dohodak i da bude pripadnik srednje klase kao što je to normalno u suvremenim društvima, posebice suvremenim evropskim društvima. Vlastodršcima nije u interesu da se uvodi vladavina prava, jer im je to omča o vratu. Ovdje vrijedi ona prva tranzicijska, kako kaže Francis Fukuyama, kad čovjek dođe na vlast prva zadaća mu je da krade za obitelj, jer ako ne krade od države krade od obitelji.’’