Kulturna revolucija

Povezani članci

• Komisije za moralno-političku podobnost i Nova ljevica
• Amila Ramović: Ljudi koji se danas suprotstavljaju fašizmu su heroji koji nam osvjetljavaju put u mračnom vremenu
• Hrvati su još 1102. shvatili ono što će Njemci i Francuzi shvatiti tek u XX stoljeću
• Knjiga o Mahiru uskoro izlazi iz štampe
• Heni Erceg: Jasmila Žbanić govori istinu, kad god je Hrvatska u Bosni smirivala situaciju, a za saveznike imala mafiju i nacionaliste, građani su patili!
• KRITIKA ČISTOG NINE (VUKA ILI FATMIRA)

Kako se boriti protiv ovog sistema. Vrlo lako i kulturno. Sistem treba pustiti da se bori sam protiv sebe. Nemojte platiti struju par mjeseci, ili plin i vodu. Navikli smo bez toga za četiri godine i znamo se nositi s tim. Nemojte platiti telefone i grijanje. Ljeto će brzo, a i nemaju toliko ekipa da nam svima sve isključe.

Piše: Radomir Lazić

Dobiti račun za vodu u iznosu od 19,50 KM „potrošenu“ u prostoriji u kojoj mjesec dana nije niko boravio i, kao porugu u tom računu, iznos od 4,00 KM na ime odvoda otpadne vode koja nije potrošena,  dovoljan je razlog da se čovjek upusti u analizu koliko nam država mjesečno ukrade para. Jer i to preduzeće, zvano Vodovod i kanalizacija, je država.  Možemo samo nagađati kolika stvarna cijena je svih energenata, koje nam isporučuju i upoređuju je sa evropskim, oni čije plate možda jesu blizu evropskih ali bezobrazluk i bezobzirnost je daleko veća. Ukoliko takvog bezobrazluka u Evropi uopšte ima. Koliko treba drskosti, bahatosti, bezobrazluka i lopovluka onih koji javno objave vijest da su ostvarili profit od stotinjak miliona maraka i  istovremeno vijest o poskupljenju usluga fiksne telefonije i to uoči izbora. Razmišljamo li da je u najavljenom poskupljenju plina od dvadesetak posto, osim finansiranja predizborne kampanje, i pokušaj naplate nenaplativog duga tvornice Birač u iznosu od 30 miliona KM. Duga za koji je postojala bankovna garancija ali na nečiju intervenciju nije realizovana. Koliko nam ukradu na razlici u cijenama lijekova koji, u dvije apoteke udaljene stotinjak metara jedna od druge, iznose i do 30 %. Jedna je Istočnom a druga u Zapadnom Sarajevu. Koliko plaćamo za TV pretplatu a koliko je preko kablovskih operatera  ponovo platimo. Dugo sam prikupljao račune, plaćene takse na žalbe po sudskim rješenjima za plaćene a ne proknjižene račune, isključivao radijatore a plaćao opet isti iznos cijene grijanja u koju su, kroz cijenu plina, ugrađena čak četiri posrednika. Koliku kamatu platimo na kredit i zateznu kamatu koja je sastavni dio softvera koji „pretpostavlja“ da ćemo zakasniti koji dan s uplatom.

Jednostavno obaviještenje banke da se provizija po svakom nalogu od 01.01.2014 g. povećava za pedeset posto. Provizija na uslugu kao i svaku drugu ali na koju se ne obračunava PDV.

Svako od vas može napraviti svoju računicu koliko plaća za ono što ne dobija, koliko mu otmu stambeni upravitelji, koliko  košta cestarina do Zenice (za malolitražne aute skoro kao polovina potrošenog benzina).

Moja računica je da država i njeni saučesnici ukradu u prosjeku svakom građaninu ove zemlje oko pedeset KM mjesečno. Godišnje to iznosi oko dvije milijarde i sto miliona KM. Za desetak godina, recimo, ukrali su nam skoro dvadeset milijardi KM. Plus ostalo što su ukrali  i podijelili među sobom. Kako, vidi se svakodnevno. Izlaze na površinu bahanalije od kojih pamet stane.

I stala nam je, jer da nije ponašali bi se sasvim drugačije. Sav taj „bijeli hljeb“ sve te ostavke koje se traže, revizije privatizacija nad ostatcima ruševnih zidova bivših preduzeća nisu suština i ne smiju biti suština protesta. Suština ostaje, zvao se Premijer lubenica ili banana, sistem koji otima kapom a dijeli šakom.

Sistem koji godinama pljačka svoj vlastiti narod. Sistem koji će možda hapsiti ali sigurno i puštati. Zbog proceduralnih grešaka, zastare, dvojnog državljanstva ili zapaljene arhive. Sistem sa tolikim brojem saučesnika od kojih su nam možda neki i prve komšije. Koji čak i znaju sve ovo ali iz straha ili interesa ne smiju da kažu.

Kako se boriti protiv ovog sistema. Vrlo lako i kulturno. Sistem treba pustiti da se bori sam protiv sebe. Nemojte platiti struju par mjeseci,  ili plin i vodu. Navikli smo bez toga za četiri godine i znamo se nositi s tim. Nemojte platiti telefone i grijanje. Ljeto će brzo, a i nemaju toliko ekipa da nam svima sve isključe.

Pustite ih da predizbornu kampanju organizuju od članarine članstva i da vidimo šta će nam to obećati.

Pustite da se sistem počne buniti i dizati sam protiv sebe. Kad zaposleni u Telekomu, Elektroprivredi, opštinama a naročito Parlamentima osjete šta znači prvi put ne primiti platu. Pa drugi i treći. Kad nas svi oni šalterski službenici počnu posmatrati ne kao stoku, nego nas ljubazno upitati treba li još nešto učiniti za nas. Kad otkaz dobije onaj koji nas je zbog neproknjiženog računa i prijetnjom pljenidbe imovine, među komšijama napravio bijednijim nego što stvarno jesmo.  Kad u tom sistemu oni koji rade shvate da nisu dobili platu zbog „familije sistema“ koji ne radi a prima platu. A znaju oni ko je čiji u tom sistemu.

 Nemojte platiti ratu kredita ovaj mjesec. Ni sljedeći. Pa će Füle ponovo doći i ne odlaziti prije nego se nađe neko rješenje ili manja kamata.  A sve to ako Visoki predstavnik ne dovede u međuvremenu trupe za naplatu. O tome je i mislio svo vrijeme. Sejdić i Finci nemaju nikakve veze s ovim što nam se dešava.

Hajde jednom bar da budemo pametniji od vlasti,jer ako su oni, tolike godine naši predstavnici, naša elita, onda smo  stvarno toliko jadni da bolje i ne zaslužujemo.

Ako uspijemo, kulturno ćemo platiti sve račune ali po stvarnim cijenama.

A imaćemo osim sadašnjih radnika i one koji su sada saučesnici a vidjeće kako izgleda biti radnik i zaraditi platu.

Tada će biti lakše „pregovarati“ sa državom i njenim preostalim saučesnicima.  USKOK I POSKOK  trebaće bar dio ovih, sa biroa, nezaposlenih.

Ovako su jači od nas.