Križni put Kosorice i Gredelja

Povezani članci

• Dresiranje čitatelja
• Hodočašća svijetle budućnosti
• ZaVARivanje: Dnevnik lozopije ili Hercegovino, ljubavi moja!
• Goran Sarić: Dvije vreće drva
• Belma Žiga: Fenomen “Dvije škole pod jednim krovom” je kontekst socijalnog isključivanja
• Mladi odlaze iz zemlje jer ne vide da će im uskoro biti bolje: Njemačka najpoželjnija zemlja življenja za mlade iz regiona

Teško će biti da gospodinu Gredelju i inim trabantima vladajuće stranke otkrivamo toplu vodu, no nije zgorega napomenuti da pravo ne poznaje emocije. Naime, upravo zato i imamo sustav zakona i odredbi, da bismo trezveno i hladno, daleko od svih vrsta strasti, iracionalnih emocija i političkih interesa mogli pošteno presuđivati u pravnim sporovima. I inače se obrambena strategija raznih protuha, kriminalaca, huligana, bespravnih graditelja i ostalih društvenih štetočina u posljednjih dvadeset godina, svodila na mahanje zastavama i fiktivno domoljublje, pod kojim je sasvim dopušteno pljačkati i uništavati rečenu domovinu. No Vladimir Gredelj i Jadranka Kosor taj su mehanizam doveli do vrhunca. Morat ćemo ih razočarati i otkriti im fascinantnu novost da su taj izum, još osamdesetih godina, patentirali kosovski Albanci, redovitno noseći Titove slike u demonstracijama protiv represije, ispravno računajući na to da se milicija neće usuditi napasti prosvjednike koji zazivaju Tita u pomoć.

No vremena su se nešto malo promijenila i kad čovjek čita Gredeljev intervju u Jutarnjem listu u kojem dotični u istrazi protiv hdz-a detektira antihrvatsku urotu onih koji je nisu nikad željeli, prvo pomisli da je čovjek totalno lud, a onda ti ga bude žao. Osobno mislim da je hdz metastazirano zlo koje se i dalje koncentrično širi i proždire resurse ove zemlje, istovremeno urušavajući moralne standarde od utemeljenja do danas te da je ta stranka najgore što je zadesilo Hrvatsku nakon Pavelića i njegovog režima. Naravno, moje osobno mišljenje o bilo čemu, pa tako i o spomenutoj stranci sasvim je irelevatno u bilo kakvom sudskom postupku. Naime neki novci su nestali. Naši novci i pozamašna svota njih. Po svemu sudeći dio njih otišao je na račune vladajuće stranke koja je time financirala neke svoje ljude, kao i izborne kampanje. Tu nikakvu ulogu ne igraju ničiji osjećaji, politička uvjerenja, geopolitičke strategije velikih sila, ni masonske lože. Tu se radi o tome da je netko pokrao naše novce i da za to treba odgovarati. Pri tome je osjećaj mučnine i gađenja posebno pojačan činjenicom da su to najvjerovatnije radili ljudi koji su dobili povjerenje za upravljanje zemljom i našim novcima. Sve što se posljednjih godina događalo s Hrvatskom ekvivalentno je tome da vam netko od najbližih prijatelja zabije nož u leđa i to je nešto što bi ovi iz hdz-a konačno trebali priznati biračima. Sudski postupak je tu da utvrdi krivnju i sukladno zakonima kazni pojedince i organizacije za počinjene prekršaje.

A što se sveopćeg okupljanja desnice protiv onih koji Hrvatsku nisu željeli (kao da se domovina može željeti ili ne željeti) i protiv crvene opasnosti tiče, bit će dovoljno citirati legendarnog Koču Popoviću koji  je na buđenje četništva u Srbiji i skandiranje naviječa Crvene Zvezde izjavio: „Tukao sam vas `41., tukao sam vas `43.,, tukao sam vas `45., tući ću vas i danas“.