Kritična masa

Povezani članci

• Mančić: Treba rešavati problem, a ne baviti se Milanovićem i Vučićem
• Ustaše nisu ratni pobjednici, a još manje – hrvatski narod
• Malo morgen Zoki
• SARS-CoV-2 ex cathedra
• Koncert kvinteta harmonika „Accordeus“, Bosanski kulturni centar
• Sasvim osobno

Ukloniti bar 6 alfa čestica pred izbore, iz svake od ovih stranaka, koje će, htjeli mi to ili ne, ostati u vlasti, ukloniti bar po dva protona i neutrona iz svake od njih  i konačno, stvoriti jezgro svijesne  grupe ljudi dovoljne za pokretanje postupaka radi rješavanja problema. Utopija ili samo još jedan san, osuđen na to da završi na već pretrpanim grobljima naše prošlosti i jamama o kojima se ne govori?

Piše: Radomir Lazić

„Što fizika može reći o tome kako se ljudi kreću otvorenim prostorima, kako donose odluke i glasaju te stvaraju saveze, grupe i društva? Kako se pomoću fizike mogu razumjeti neki aspekti ponašanja ekonomskih tržišta i otkriti skrivene strukture u mrežama društvenih, poslovnih i stranačkih kontakata“.

Ovako je Philip Ball, vjerojatno najuspješniji mladi britanski publicist, u uvodu „Kritične mase“ opisao namjere svoje knjige, dobitnice nagrade Aventis za 2005. godinu.

„Kritična masa“, sjajno prikazana nauka kolektivnog ponašanja, podstiče nas da se zamislimo o ulozi pojednica u masovnim pokretima ili organizaciji društva uopšte, kao i o vlastitim odlukama da glasamo za neku stranku.

Pitanje je pomaže li nam fizika da jednostavno objasnimo i razumijemo ili se njome možemo koristiti da bismo predvidjeli pa tako i izbjegli probleme, da bismo poboljšali svoja društva, da bismo stvorili bolji i sigurniji svijet? Da ne bi, po ko zna koji put, ovaj put svojom krivicom, pristali na laži i prazna obežanja. Ili je to samo još jedan san, osuđen na to da završi na već pretrpanom groblju utopija prošlosti?

Kritična masa najmanja je masa neke tvari podložne nuklearnomu cijepanju, koja je potrebna da bi došlo do lančane reakcije.

Sudeći po nekim događajima  stranački lideri već rade na stvaranju te kritične mase. Dva su događaja, u posljednjih desetak dana, jasno pokazala u kojem smjeru će se kretati predizborna kampanja i ne samo ona. Potezi koje vuku očajnici kojima su izbori pitanje opstanka ili propasti, gubitka svega i put iza rešetaka, opasni su i imaju samo jedno za posljedicu. Haos i metež u kojem će se, možda, prikriti, sakriti, spaliti  svi dokazi o onome što je jedino i obilježilo njihovo vladanje. Nezapamćenu pljačku. Prvi događaj je grubi fizički nasrtaj, premlaćivanje, zatvaranje i podizanje optužnice protiv čovjeka koji u svojoj zemlji, u svojoj državi, nije smio preći liniju koja je označena kao granica. Granica „Entiteta kojeg nema“.  Nikakve reakcija iz zvaničnog Sarajeva  od strane „vječnih čuvara“ cjelovite, nedjeljive i multietnične države i srećom, za Mostarce tipičnim, žestokim odgovorom na ovu provokaciju nije bilo. Bila je to tek uspješna test proba dokle se smije i može ići u cijepanju. Kritična masa onih koji u cijepanju tog nukleusa, te „jedva BiH“ države, a u očekivanju lančane reakcije, stvorena je ipak samim tim što je spremnost policajaca u uniformama obično plave boje, a tada i vojno maskirnim uniformama, pokazala zavidnu odlučnost da osujeti pokušaj makar i jednog čovjeka, Mušice, a čini se čak i obične mušice, da pređe tu liniju. Šta ako sutra dvojica ili više ljudi ponovo pokušaju preći tu liniju. Ili kritična masa.

Drugi događaj desio se u Višegradu na skupu koji je organizovala stranka SNSD i, uz kočijaško ponašanja svog predsjednika, rezultiralo skandiranjem okupljenih simpatizera novinarki BN televizije, po napuštanju sale, sramotnim povicima „kurvo, kurvo“.  Kritična masa je stvorena, ma kolika bila, samim tim što ni jedna od TV i novinskih kuća, u nastavku prisutna ovom skupu, nije o tome obavijestila javnost.  Kritična masa vođena slijepom i samo vođi poznatoj mržnji prema, htio on to priznati ili ne, njegovoj  domovini i otadžbini. Kritična masa stvorena  strahom od svog vlastitog, gladnog naroda koji osim odbrane, ne Republike, nego sebe i svog vođe ima  bar još 8.000 razloga i za druge strahove.  Od druge kritične mase.

Koji naredni potezi se mogu, u narednih šest mjeseci, očekivati od dvojice očajnika oko kojih se steže obruč. I šta su sve spremni učiniti da spašavajući, na kraju i samu golu kožu, dovedu do cijepanja i lančane reakcije.

Kritična masa je i definicija nivoa spoznaje i svijesti grupe ljudi dovoljne za pokretanje postupka radi rješavanja problema.

Stranačka konvencija održana u Zenici na kojoj je, ni manje ni više, obećan državni udar. Kritična masa, i bez učešća lidera stranke, stvarana je i stvara se svakodnevno a brojka od pola miliona nezaposlenih pozvana je da izvrši državni udar. Postoji li neki plan, postoje li neki realni ciljevi (npr. zaposliti bar polovinu te mase) to, osim pominjanja stranih investicija, lider nije objasnio. A koje će to strane investicije doći u državu u kojoj je izvršen ili traje državni udar. Šta uraditi ako ta kritična masa krene u osvajanje radnih mjesta onih koji već rade. Zamijeniti jednu kritičnu masu drugom. Opasne su to igre lidera koji uspješne poslovne ljude vidi kao buduće političare, jer nemaju u politici nikakvog ličnog interesa, ne govoreći pri tom da su i sami postali uspješni samo zahvaljujući politici.

„Prvi koraci“ u stvaranju normalne države, kao izborni slogan stranke koja bi trebala biti balans između svega onoga što se kod nas dijeli na građansko i nacionalno, a u suštini gladno je i jedno i drugo, kao pojam  kod većine izaziva asocijaciju na dijete koje je tek prohodalo. Kao eho kritične mase koja je napustila stranku bi se  mogla vratiti poruka njenom lideru „pa napravi ih konačno“. Mali korak za lidera a veliki za stranku i ideju, za stvaranje  kritične mase svih onih koji, bez obzira u kojem dijelu države se nalaze, žele samo jedno. Da se bore da osvoje materijalne dobrobiti, da žive bolje i u miru, da napreduju u životu, da obezbijede budućnost za sebe i za svoju djecu.

Stranka koja još nije održala svoju izbornu konvenciju i koja predstavlja narod koji je za svega četiri godine sveden gotovo na minimalnu kritičnu masu  definisala je ultimativno  kako treba da izgleda država BiH zaboravljajući pri tome da praznik koji slavi kao Dan državnosti a veže se za 25. Novembar usvojenom Deklaracijom  jamči svojim građanima da:

• Bosna i Hercegovina država nije ni Srpska ni Hrvatska ni Muslimanska negi i Srpska i Hrvatska i Bošnjačka.
• Aktivno i pasivno izborno pravo ima svaki građanin i građanka koji su navršili 18 godina života, a nisu toga prava lišeni na osnovu zakona

Tapija o vlasništvu nije usvojena tom deklaracijom niti data bilo kojem njenom narodu.

Koju kritičnu masu, od bar dva ova zaključka, za vrijeme svoje dvadesetogodišnje vladavine  je uspjela da stvori kao stranka koja je, blago rečeno, bila nijemi posmatrač a evidentno i učesnik pljačke koja se za to vrijeme vršila. Stranka za čije vladavine je i pokradena zaista  kritična masa novca namjenjenog narodu kojeg brani i zastupa.

U ovoj državi- labaratoriji u kojoj su mjesta hemičara zauzeli alhemičari, mjesta ekonomista mesari a pravnika ginekolozi, narednih dvjesto dana zauzeće fizičari-krizičari.

Prema Klaiću, sam pojam kritično znači nešto što se odnosi na krizu, što je odlučno, što se odnosi na preokret, koje prosuđuje i ocjenjuje. Pojam kritika dolazi iz grčkog: kritikos, krinein na grčkom znači razlučiti, odlučiti. Masa (na latinskom massa znači tijesto, gruda) je količina materije u nekom tijelu, težina u kilogramima, velika količina čega, mnoštvo ljudi, svjetina, gomila, širi sloj društva, bezobličan predmet, smjesa, glomaznost i puno još toga. Pogotovo ako je još i – kritična!

Na pitanje  pomaže li nam fizika da jednostavno objasnimo i razumijemo ili se njome možemo koristiti da bismo predvidjeli pa tako i izbjegli probleme, da bismo poboljšali svoja društva, da bismo stvorili bolji i sigurniji svijet odgovor se nameće sam po sebi.

Ukloniti bar 6 alfa čestica pred izbore, iz svake od ovih stranaka, koje će, htjeli mi to ili ne, ostati u vlasti, ukloniti bar po dva protona i neutrona iz svake od njih  i konačno, stvoriti jezgro svijesne  grupe ljudi dovoljne za pokretanje postupaka radi rješavanja problema.

Utopija ili samo još jedan san, osuđen na to da završi na već pretrpanim grobljima naše prošlosti i jamama o kojima se ne govori?