KRALJ, DAMA I DAMICE

Povezani članci

• OTVORITE PROZORE!
• Podrška – da, ali ne svačija
• Čulić: Antiradnička klima
• Silna energija za status quo
• Fra Ivan Šarčević: Opraštanje je težak općeljudski put
• Slobodan Zurovac, pisac knjige Crna Lora: Lobanju mi razbili četiri puta

Iako vas, dragi čitaoci, u svoj toj političkoj i ekonomskoj zbrci inostranstvo i “daleki svijet” interesuju samo kad odatle dolaze šuštave novčanice, pokatkad se i tamo dese stvari zbog kojih doista vrijedi gvirnuti “preko tarabe”. Mislim da je abdikacija holandske kraljice Beatrix, popularne “Bee” i inauguracija najstarijeg joj sina Willema Alexandra zacijelo jedna od prilika u kojima ćete, kao onomad zagledani u “Dinastiju” barem na časak zaboraviti nimalo ružičastu domaću stvarnost.

   Pritom opet dajem na znanje: nisam nikakav rojalist. Kad bismo živjeli u pravednom svijetu, čovjek bi sve trebao dobijati po zasluzi. Lično i personalno. Pa, ko radi više, nek’ima više, ko misli dalje, i bolje – široko mu polje. A ovako, po rođenju – nije to to.

   Druga je stvar što naši domaćini Holanđani već sto dvadeset i kusur godina imaju sreće sa krunisanim glavama: Emma, Wilhelmina, Julijana, Beatrix –četiri “mušketirke” koje su još tamo od 1890., u teškim i lijepim vremenima uglavnom časno i vješto, ženski promućurno, promicale interese svoje i svojih podanika u Zemlji lala i kanala.

   Najduže je na tronu ostala Wilhelmina, čitavih 50 godina, a najpopularnija vjerovatno bješe baš ova što je prekjuče abdicirala: Bea, “kraljica nafte i lijepih šešira”. Ona je, neka mi na šali oproste vjernici, izdržala koliko i Isus: ravno 33 godine. S tm što je njoj, vjerujem bilo “nešto” ljepše.

No, i ona je od prije dva dana tek dio kraljevske prošlosti. Zato se okrenimo momku o kome sam već dosta pisao i prekjučerašnjoj veličanstvenoj ceremoniji.

   Mnogi su se pitali kako će se u ovoj izuzetnoj prilici, pred očima cijelog svijeta,ponašati bivši enfant terrible, “nestašni dečko” kraljevske porodice, a sada poznati ljubitelj čistih voda, sporta i, naravno, njegove argentinske krasotice?

   Da odmah kažemo: bio je veoma ukočen. Vidjelo se da mu nije prijalo mjesto pod tolikim reflektorima. I mada je prilikom ustoličenja u amsterdamskoj Novoj crkvi sigurnim glasom pročitao ne odveć dugačak govor, po ukočenom pogledu i drhtanju papira vidjelo se da jedva čeka da se sve ovo završi. A u lijepo, tačno sročenom tekstu je naglasio ulogu majke, koja je sama sa tri unučice sjedila u počasnom, prvom redu. Podvukao neraskidivu vezu kraljevske kuće i parlamenta, Monarhije i demokratije. Biranim riječima pomenuo Maximu. Ali, upadljivo, ni on ni, nešto ranije, sada već – princeza Beatrix nisu spomenuli teško ranjenog princa Frisoa, koji još od prošle godine, nakon nesreće na skijanju, leži u dubokoj komi. Na njega je podsjećala samo, za ovakve prilike, neuobičajena crna haljina princeze Mabel.

   Nije to, valjda, prilika za teška podsjećanja. A i da su htjeli, ko zna bi li on i majka imali snage da spomenu nesretnog Frisoa a da ne “eksplodiraju”.

Ovako, sve je ostalo pod kontrolom.

   Među mnogim uglednicima – prednjačili su monarsi sa svih strana svijeta – u svoj toj svili i kadifi, najskupljim haljinama i odijelima, oblaku najfinijih mirisa – najizazovnija je bila Filipova žena, španska princeza Letizia.

   “Tanka k’o prst”, veli moja supruga, dok zabuljeni u ekran srčemo kafu. Tanka, ali slatka, mislim se ja. I jako srknem.

   Sve u svemu, praznik za oči. Jedino je bilo tužno gledati osjedjelog princa Charlesa i onu njegovu, što žena reče, “kamiletinu”. “Vječiti drugi” s majkom od 87 godina a preko dva desetljeća stariji od Willema Alexandra – nije čudo što je izgledao kao pregažen, prikovan za klupu amsterdamske “svete kuće”. Pa ni pape više ne idu do kraja (života), pa šta čeka ona njegova  matera?!

   Priča se da ga još uvijek smatra nezrelim. Meni se, vidite, onako smušen, sijed i utučen, čini sasvim prezreo. Ali šta ja znadem o kraljevskim adetima?

Od drugog dijela programa, onog van Crkve, osim Maximine nove haljine i frizure – kad li se samo uspjela nanovo đustirati?! – najuzbudljivija je bila plovidba brodicom po rijeci Ij. I dok su ga sa obale ili drugih plovila pjesmom, plesom i igrom pozdravljali brojni pjevači, glumci, pisci, političari, sportisti …Willem se činio mnogo opuštenijim. Kao da je, sa kraljevskim ogrtačem kojeg je nosio tokom inauguracije, skinuo ogroman teret sa pleća. Voda, sport, igra i pjesma: njegovi “elementi”! Osim toga, na brodici je, uz ceremonijalmajstora i jedne djevojke čiju funkciju nisam baš prokužio, bio sâm sa Maximom i njihovim trima damicama: Amalijom, Alexijom i Arijanom.

   Vrhunac su svakako, bili izvrsni nastupi repera marokanskih korijena Ali B-a (Wildersu, gdje si?), te najboljeg svjetskog dj-a Armina van Burena sa Concertgebouworkestrom. Ovi potonji su bili toliko dobri da se kraljevski par, sve sa dječicom, mimo plana i protokola, sa brodice popeo na pozornicu da im čestita. Tu je izbila na vidjelo spontanost novog kralja, inače dobrog Van Burenovog poznanika.

   A djevojčice su bile neumorne. Izgledalo je da im sva ta buka i pažnja nimalo ne smeta. Naročito je Amalija bila revnosna u mahanju okupljenoj masi. Kao da se već pripremala da, za izvjestan broj decenijica, i ona ogrne onu tešku, svakojakim dragim kamenjem optočenu kraljevsku togu.

   Samo da do tada antirojalisti ne ukinu monarhiju i da tata ima povjerenja u nju.

   A ne kao ona britanska “vječna kraljica” i njen, “nezreli”, još malo pa sedamdesetogodišnji “sinčić”, princ Čarls od Velsa.