Korona – pandemija može biti početak stvaranja jednog boljeg društva

Izdvajamo

• Korona pandemija je nova opomena čovječanstvu koja se ne smije nonšalirati u cilju očuvanja našeg opstanka!

Povezani članci

• Bogić Bogićević odustao od kandidature za gradonačelnika Sarajeva
• Srbija: Premijer tvrdi jedno, statistika drugo
• Drevni i volšebni jeziče Hrvata
• FELJTON: HERCEG-BOSNA U HAAGU (5)
  Politika zatvorenih očiju
• Šušnica: Srbi će politički prodisati kada nestane Republike Srpske
• Kobac: Kaldrma uklete avlije

Foto: AFP

Neoliberalni filozof Milton Friedman je bio u pravu kada je tvrdio da samo krizne situacije mogu stvoriti istinske promjene. Ili drugim riječima ”politički nemoguće učiniti politički neizbježnim”. Pandemija koronavirusa može biti break-point u našim životima. Početak preispitivanja i promjene vlastite i kolektivne svijesti. Put da preispitamo sebe, vlastite životne vrijednosti i iskoristimo ovu tragediju u stalnoj ljudskoj težnji potrage za pravednijim društvom. Ovih dana na rutama TV-ekrana smjenjuju se informacije o našim malim herojima. Jedni su vatrogasci koji se bore sa požarima oko Konjica i Mostara sa zastarjelom opremom koja vrijeđa zdrav razum. Drugi su naši zdravstveni radnici koji spašavaju naše prijatelje, rođake, poznate i nepoznate ljude od grozne pandemije.

Živimo danas u tri paralelne krize. Korona koja je pokosila na hiljade života i prouzrokovala jednu globalnu ekonomsku depresiju te dugoročno ništa manje smrtonosna prijetnja klimatskih promjena.

Naravno da nijedna kriza nije poželjna. Ali svaka kriza neizbježno nosi sa sobom pitanje da li smo sposobni za ”restart”. Da li postoji volja da se stvari učine boljim i da li imamo snage za te promjene?

Korona je privremeno poremetila nađe životne tokove. Lično je doživljavam kao revanš ekspertize nad polupismenom politikom. Danas u pomoć prizivamo one koje možemo konkretno povući za rukav u situaciji kad ni tradicija niti religija ne mogu dati adekvatne odgovore i popuniti tu prazninu. Rizici su uvijek bili dijelom naših života u kojoj suzbijanje korona virusa pripada vjerovatno najkompleksnijim znanstvenim oblastima jer svoje osnove ima u psihosocijalnim i prirodnim naukama. Ovo ne znači da ne treba zadržati kritički odnos prema nauci jer ponekad ni ona sama ne može da odgovori na relevantna pitanja poput onoga koliko su pouzdani testovi u pronalaženju zaraženih osoba. Neizbježna su pitanja koja zemlja postupa pravilno u tretmanu, koji se mjerni instrumenti i modeli upotrebljavaju u praćenju pandemije. U ovakvim situacijama smo prisiljeni da se oslonimo na mišljenje eksperata. Prihvaćamo činjenicu da se moramo osloniti na njih ali i postavljamo zahtjev pred njih, da nas oslobode neizvjesnosti i paralizirajuće anemičnosti da nešto učinimo. U jednom od svojih djela njemački filozof Ulrich Beck je poslije Černobila (Chernobyl) promovisao  tezu po kojoj kapitalistička društva često sa sobom nose ”izobilje rizika” u formi zagađenja prirodne sredine i zdravstvenih rizika koji su ”nevidljivi i podli jer se poput uljeza ušunjaju u naše živote” te tehnologije tipa nuklearnih postrojenja koja može dovesti do katastrofa. Poenta je, dakle, da je čovjek upravo taj koji stvara te rizike a ne kao što je to prije bilo – sama priroda.

Život u karantinu je pokazao da naši životi mogu biti ”online”. Škole će se uskoro vratiti tradicionalnom načinu obrazovanja. U prodavnicama naručujemo više namirnica putem interneta i ovaj trend će se nastaviti. Poslovni sastanci više ne podrazumijevaju da ljudi moraju letjeti ili voziti. Ljudi mogu raditi digitalno od kuće. Kriza je učinila da rastuće socijalne razlike postanu vidljivije za sve jer zdravstveni sistem nije stvoren samo za bogate i političare. Korona kriza je pokazala koliko je društvo ranjivo i koliko je zdravsteni sistem važan za svako društvo. Zdravstveni radnici se moraju podržati većim platama, daljem usavršavanju i poukama proizašlim iz pandemijske krize. Ratovi su stali a sa njima i migracije.

Danas imamo priliku da preduzmemo nove korake da bi se preventivno djelovalo prema nekoj novoj krizi. Puno je zemalja koje su tako malo uradile kako bi se spriječile klimatske promjene jer ljudi olako ne odustaju od lagodnog životnog standarda i konzumentnog društva u kojima se producira izobilje pod motom ekonomskog razvoja.

Korona pandemija je nova opomena čovječanstvu koja se ne smije nonšalirati u cilju očuvanja našeg opstanka!