Kome treba ovakva Crkva?

Povezani članci

• POGLED IZBLIZA: Milanović i Plenković konačno se slažu, nacionalistički huligan Dodik za obojicu je – državnik
• Samir Šestan: Dubina septičke jame
• DVA OPUSA ZA JEDAN TEATAR
• VIKTOR IVANČIĆ: NACIJIN SVLAK
• Na programu 19. Fekp-a: Hanif Kureishi, Irvine Welsh, Elif Shafak i mnogi drugi
• Politika i apstrakcija

Vrag zna tko je na Kaptolu zadužen za osmišljavanje političke strategije, ali tko god da je taj, pa bio i sam uzoriti kardinal, ostali bi ga morali oštro saslušati. Jer taj netko doveo je Katoličku crkvu u gadan, baš gadan škripac

Piše: Marinko Čulić, T-portal

Otkako se, naime, Tomislav Karamarko odrekao referenduma o ćirilici, Crkva je ostala jedina institucija nacionalnog značaja koja još stoji iza vukovarskih stožeraša i njihovog antićirilićnog ‘ustanka’. Pazite, nije ona ostala sama na čistini u nekom bezveznom pitanju, niti se Karamarko povukao iz nekog bezveznog razloga, nego su ga, kolportiraju upućeni kuloari, stranačke kolege iz Europe inzistentno upozorile da se taj ‘ustanak izrodio u – antisrpsku mržnju.

Selektivni sluh Kaptola 

I eto sada Kaptola ondje gdje nije bio čak ni devedesetih. Tada se Katolička crkva puno skrupuloznije nego danas čuvala da ne podlegne masovnoj ratnoj psihozi iz koje se rodila ta mržnja. A, kako sam prije nekoliko tjedana ovdje podsjetio, kardinal Franjo Kuharić čak je početkom tog desetljeća imao toliko petlje i kršćanske odgovornosti i ozbiljnosti da pozove katoličke vjernike da na srpske zločine i paleži ne odgovaraju istom mjerom. Danas na Kaptolu više ne postoje usta preko kojih bi prešle takve riječi, čak ni nešto što bi makar mrvu nalikovalo tome.

Sa ušima je isto. Bozanić i ljudi oko njega čuju samo huk socijalnog beznađa u zemlji, iako ga sami nimalo ne dijele, koji može, nadaju se, združen s raspirenim nacionalističkim strastima natjerati mrsku lijevoliberalnu vlast da odstupi. Ali, ne čuju ‘klik’ koji jasno govori da sada baš oni, puno više od ikoga pa i Milanovićeve vlade, drže otponac mogućeg otklizavanja Hrvatske u traumatično stanje ni građanskog rata ni građanskog mira. Nije čudo da ne čuju. Ovdašnji kler danas bratski dijeli onu vrstu sužene svijesti koja uzvike ‘Za dom spremni’ na Maksimiru opravdava prethodnim šovinističkim antihrvatskim arlaukanjima na beogradskim nogometnim stadionima. Kao da to pravi ikakvu razliku, a ne, suprotno, sijamsku bliskost.

Znakovi vremena

Uostalom, sam Kaptol potpaljivanjem spora oko ‘srpskog’ pisma u Hrvatskoj priznaje da je to isto, samo što mu to još nije doprlo do glave. Jer kao što je ćirilica praktički ozakonjena kao državno pismo u Srbiji, isto je sada i s latinicom ovdje kod nas. Baš isto. Volio bih čuti nekoga tko misli drukčije. Ali, kako da to dopre do kaptolskih glava ako nisu u stanju očitati, crkvenim jezikom kazano, ‘znakove vremena’ čak ni u tako razvidnoj i transparentnoj gesti kao što je spomenuta Karamarkova. Može se o toj gesti zbijati paprene šale da je šef HDZ-a žestoki Hrvat samo dok mu se iz Bruxellesa ne prišapnu da olabavi, ali u svakom drugom smislu to je ozbiljan zaokret, koji bi, možda se uskoro pokaže, mogao i prelomiti sadašnju konzervativnu (kontra) revoluciju.

I kako su se prema tome postavili u vrhu Crkve? Tako što su i nakon toga nastavili po svome, pa je već notorni sisački biskup Vlado Košić izjavio da političke ustupke u Hrvatskoj traže samo ‘Srbi četnici’. A političke predstavnike ovdašnje srpske zajednice usporedio je s Al Kaidom, dometnuvši da oni nemaju što tražiti ni u ovoj zemlji, a kamoli u njenoj politici i u vlasti. Jednom prijašnjom prilikom ovaj biskup, koji je, obratite pozornost, i predsjednik Komisije Pravda i mir, čak je i samoubojstva hrvatskih branitelja objašnjavao ćirilicom u Vukovaru, jer da su zločini počinjeni u ovom gradu navodno oduzeli tom pismu pravo postojanja. Kakva logička vratolomija! Je li biskupu palo na um da bi netko na isti način mogao tražiti i zabranu latinice u, ne znam, Jasenovcu ili Jadovnom, jer se u tamošnjim koncentracionim logorima koristilo to, i samo to, pismo?!

Očito nije. Ali jeste i njemu i ostalima u Crkvi palo na pamet da ustupe crkvene prostore za skupljanje potpisa za antićirilićni referendum, što, provjerio je Inoslav Bešker, nigdje nije predviđeno ugovorom Hrvatske i Svete Stolice. Osim što se na jednom mjestu veli da ‘samo zbog posebno važnih razloga’ ti prostori mogu biti korišteni i za druge svrhe, a ne samo za bogoštovlje. Prekaljenom novinarskom senioru nije bilo teško sjesti i napisati pismo Uredu za novinstvo Svete Stolice pitajući da li se prikupljanje antićirilićnih potpisa smatra tim ‘posebno važnim razlogom’ i koliko se to uklapa u nauk Katoličke crkve. A otamo su mu odgovorili samo toliko da to smatraju ‘mjesnim pitanjem’, o kojem Sveta Stolica, dakle ni sam papa Franjo, nemaju stava.

A penali državi?

Lijepo. Vatikan smatra da je referendum koji doslovce pršti međunacionalnom nesnošljivošću ‘mjesno pitanje’, pa je za pretpostaviti da bi isto bilo i sa bezbolnijim stvarima, koje ne pršte ničim sličnim. Bi li, recimo, Sveta Stolica smatrala ‘mjesnim pitanjem’ i ako bi netko tražio da mu se ustupe crkveni prostori za referendum za micanje vjeronauka iz škola i njegovo vraćanje u crkve? Bi li, dalje, držala da je ‘mjesno pitanje’ i ako bi netko tražio da se na isti način obavi i šira revizija ugovora Hrvatske s Vatikanom, u kojem je, uostalom, i predviđeno da se to napravi ako se prilike promijene. A one se jesu promijenile, štoviše, bitno su se promijenile. I to ne samo zato, kako mnogi ističu, što je ova petogodišnja ekonomska kriza uvelike srezala mogućnosti hrvatske države da na Crkvu dalje godišnje izdvaja, procjenjuje se, oko milijardu kuna.

Prilike su se još i puno više promijenile zato što ovdašnja Katolička crkva naprosto ne ispunjava svoju funkciju, jer umjesto da razvija izvorni kršćanski duh međunacionalne tolerancije, ona ga otvoreno potkopava i razara. To nas suočava s jednom upravo apsurdnom situacijom. Ako, naime, imaš vjersku zajednici koja, suprotno Ustavu, svoje vjernike više priprema za nova gloženja i ratove, nego za koegzistenciju i mir, zar ne bi bilo logičnije da ona plaća penale državi, nego ova njoj svake godine novu milijardu. A onda se, jasno, zaključno postavlja pitanje kome uopće treba ovakva Crkva, koja iza sebe ostavlja više štete koju treba popravljati nego koristi.