Komarica i Josipović se narugali katolicima u Republici Srpskoj

Povezani članci

• HDZ-ov doktor za zloporabu ratnih invalida
• Iz socijalizma u pravoslavizam: Isus Hrist (ni)je bio Srbin
• Ljubo R. Weiss: Oslobodimo Sanadera!
• Tomislav Jakić: SRETNA(?) NAM NOVA GODINA
• Drago Bojić: Pad u ambis neljudskosti
• Nekoliko osoba iz BiH umiješano u višemilionske mutne poslove HSBC banke

Možda nikada u povijesti nije izgovoreno toliko riječi nadahnutih genocidom i etničkim čišćenjem kao na proslavi Dana Republike Srpske na kojoj je Milorad Dodik izgovorio strašnu rečenicu da su Bošnjaci krivi za Srebrenicu. Najveće dužnosnike političke i duhovne vlasti okupio je datum službenog početka realizacije plana etničkog čišćenja i genocida nad onima koji nisu Srbi. Politički i vjerski vrh je suglasan: radi se o povijesnom datumu za srpstvo i pravoslavlje! Naravno, na proslavi su počasni gosti bili dužnosnici HDZ-a BiH, jer teško bi bez ove stranke uspio plan etničkog čišćenja.

Stvar je dodatno začinio i čovjek kojega danas jednako obožavaju i Milorad Dodik i Dragan Čović, Ivo Josipović koji je na veliku sramotu svekolike javnosti čestitao Miloradu Dodiku dan Republike Srpske, ma koliko se trudio svojim zakašnjelim priopćenjem tumačiti kako on to nije učinio SLUŽBENO, jer službeno čestita samo državama. Očito je čestitka pala neslužbeno, u pravoj prijateljskoj maniri koja veže Josipovića i Dodika. Ivi Josipoviću ne vjeruje ni sjajni kolumnist Predrag Lucić koji u današnjem Novom listu kaže: „Ivo Josipović je time – kao „fin čovjek“ – izrazio želju da nastavi suradnju čak i s grmaljem koji je navodno izmislio da mu je hrvatski predsjednik čestitao Dan Srpske. Ima li Miloradu Dodiku ljepše čestitke?“. Od Josipovićeve čestitke, jedino je šokantnije što je na proslavi bio i banjalučki biskup Franjo Komarica i da je čak primio orden od Milorada Dodika. Zaprepaštenje je razumljivo jer je biskup Komarica zadnjih dvadesetak godina u javnosti figurirao i predstavljao se kao istaknuti borac za ljudska prava i jednakost svakog čovjeka.

Nedavno sam daleko od naše domovine slučajno susreo starijeg čovjeka koji je ’93 nasilno protjeran iz jednog mjesta u okolici Banjaluke. Zaključivši po naglasku da sam iz Bosne, potekle su mu suze. Nakon stanke, započeo je: „E, da mi se tamo vratiti i umrijeti na svome.“ Uvjeravao me je da se nakon rata želio vratiti, ali su zastrašivanja i opstrukcije bile nepremostiva prepreka. Kuće u kojoj je rođen više nema, niti se zna da je ikad i postojala. Na pitanje otiđe li ikad u rodni kraj, odgovara: „Otiđem! Otiđem, svake godine. Muka mi je kad dođem tamo. Muka i radost istovremeno. Svaki se put kroz šikarje provučem da vidim bar mjesto gdje sam se rodio. Tu zastanem i kroz glavu mi prolaze radosti i tuge koje sam tu proživio. Jedino vrijeme koje je tamo proteklo mogu nazvati životom.“ Pretpostavljam da su sudbini ovog čovjeka slične sudbine i ostalih koji su žrtve etničkog čišćenja u posljednjem ratu. S bezbroj njih se susreo i biskup Komarica! Ljudi nisu slobodno napustili svoje kuće i zemlju, nego su brutalno i krajnje nehumano otjerani.

U RS vratilo se tek oko 5% od predratnog broja Hrvata i Bošnjaka. Poznata je stvar da je na etničko čišćenje pristala i zdušno ga pomagala tadašnja vlast i Hrvatskoj i da ga danas još podržava HDZ BiH, čijoj je politici u zadnje vrijeme sve bliži hrvatski predsjednik Ivo Josipović. Kroz ovo vrijeme mnogima se biskup Franjo Komarica činio kao znak nade da će istina i pravda ipak imati posljednju riječ, da zlo i nepravda ne mogu trijumfirati ni u ovome svijetu. Ali ovim štetnim, katastrofalnim i nepromišljenim potezom biskup je znatno promijenio sliku o sebi i kod najdobronamjernijih vjernika. Ljudima koji su se vratili i iznimno teško preživljavaju, ali i onima koji su se možda željeli vratiti, biskup je ovim potezom poručio da je njihova tragična sudbina ipak zapečaćena i nada za život na pradjedovskim ognjištima bespovratno sahranjena, te da je nekoliko pohvala i nagrada njemu samome važnije od istine i pravde o onomu što se Hrvatima u RS-u događa. Još se jednom pokazalo koliko je narcisoidnost opasna stvar i da se zbog nje često izdaju principi i moralnost.

Biskupu Komarici dobro je poznato što se dogodilo s katolicima u RS-u, sam je o tome svjedočio bezbroj puta. Poznate su mu opstrukcije i zastrašivanja kojima je onemogućen povratak. Poznato mu je da se politika u RS-u u zadnjih dvadeset godine nije ni milimetra promijenila na bolje. Poznato mu je da je ta politika zaslužna što on gotovo više nema katolika u svojoj banjalučkoj biskupiji. Poznato mu je i još puno više, ali džaba! Biskup je popustio i bacio se u naručje toj politici. Zašto? O tome bismo sada mogli samo nagađati. Objašnjenje ipak od njega očekujemo. Objašnjenje postupka a ne opravdanje, jer opravdanja za ovo nema. Nije biskup razočarao samo katolike i Hrvate u RS-u, nego svakog dobronamjernog i istinoljubivog čovjeka na ovim prostorima. Katolička Crkva, HDZ, Ivo Josipović – svi su zajedno udružili snage protiv Bosne i Hercegovine i rade na amnestiranju velikosrpske politike na ovim područjima.

 Prometej.ba