Ko nas, bre, zagadi?

Povezani članci

• O građanima i majmunima
• Reis Efendija u zemlji čudesa
• Bilježnica Robija K.: Grčkanje na muliću
• KO JE UVEO ŽARGON U DNEVNIKE JAVNOG SERVISA?
• Kladioničarska mafija i njihovi politički zaštitnici ponovo jašu
• Boris Tadić i bosanski Hrvati

Kvaliteta zraka je ionako mahinacija onih napornih zelenih ekologa i dokonih roditelja koji su toliko besposleni da trabunjaju o tome šta im djeca udišu, pomislit će vlastodršci i sjesti u svoje skupe limuzine te se odvesti na neku od planina da odmore pluća. Prije toga će malo napadti ljekare, malo roditelje upozoriti da ne prepadaju svoju djecu jer je napolju zapravo prava zimska idila, malo za sve okriviti siromašne građane koji lože ugalj ili voze stara auta zaboravljajući pri tome da su oni direktno proizveli tu sirotinju. Baš kao što su svojim (ne)radom proizveli i “skoro pa normalno zagađenje”.

Danima se građani (F)BiH truju. No, ovaj put to trovanje nisu izazvali masoni, vanzemaljci, harpovi, drevni ljudi ustali iz piramida i slične papazjanije koje služe kao totalna anestezija. Veoma konkretno: zagađenje je izazvalo opće siromaštvo. Na zatvaranju očiju pred zagađenjem ustrajava generator tog siromaštva – vlast. Dva su faktora bitna u cijeloj priči: ono što je uzrokovalo zagađenje i (ne)reagiranje vlasti. A ta se dva dijela čudesno spajaju zatvarajući krug našeg trovanja.

Zagađenje u Sarajevu, Tuzli, Zenici, Lukavcu i drugim gradovima se ne može odvojiti od globalnih klimatskih problema. Nisu li kineski, talijanski gradovi, pa čak i Teheran, ovih dana obavijeni gustim smogom? No, za razliku od naših gradova, tamošnje su vlasti čak i pri manjim indeksima zagađenja zatvorili igrališta, škole i gradilišta te ograničili kretanje automobilima.

Povrh svega, građani BiH na vratu imaju i još jednu nepogodu – siromaštvo. Loži se ugalj jer je plin preskup, voze se stara auta jer su sva novija luksuz za koji bi većina građana morala otplaćivati višegodišnje kredite. Naravno, pod uslovom da su kreditno sposobni budući da uglavnom crnče u nekoj privatnoj firmi za par stotina maraka mjesečno i to na određeno vrijeme. Tu je i problem ilegalne gradnje te činjenica da preporuke stručnjaka niko ne sluša.

Godinama se, umjesto u servisiranje dugova gasnim dobavljačima, subvencije na grijanje i gas, poboljšanje radničkih prava (što bi ljudima omogućilo da voze pristojnije automobile ili žive u “legalnijim” kućama) ulagalo u kabinete, ljetovanja, odlaske na olimpijade i preskupa auta. Otuda su stari automobili koji doprinose zagađenju samo druga strana medalje skupih limuzina parkiranih pred institucijama. Kapital ima logiku kretanja i niko joj nije umakao.

Šta je, recimo, Vlada KS uradila za vrijeme zagađenja? Uvela imaginarne stepene pripravnosti koji nikog ni na šta ne obavezuju, oglušila se o savjete stručnjaka i odlučila da legalizira nelegalnu gradnju u Sarajevu. I da se razumijemo, to nije učinjeno zbog siromašnih ljudi koji su napravili kuće po obroncima grada već zbog budućih sumnjivih investitora koji će, stavljajući kovertu u džep nekog kantonalnog birokrate, samo prstom uprijeti u lokaciju koja im se dopadne.

Eto nas na terenu vladinog (ne)činjenja. Resorni ministar Čedomir Lukić je “naružio” zastupnicu Naše stranke Sabinu Ćudić koja na porodiljskom odsustvu ispunjava svoje zastupničke obaveze, jer je otišla nahraniti bebu. Onda je ministar odlučio da nas nauči još jednu lekciju. Nakon što nam je pokazao kako je nenormalno i bezobrazno da žena nahrani dijete dok muške kolege raspravljaju, Lukić je odlučio da klasificira zdravstvene radnike. Savjesni zdravstveni radnici (koji, umjesto da djeci za suhi kašalj prepisuju antibiotik i tjeraju ih nazad u školu, govore o štetnosti zraka) su ocijenjeni bolumentom bezobraznih paničara koji narušavaju lijepu radnu atmosferu u Kantonu Sarajevo u kojem je zagađenje “skoro pa normalno”. Iako se može činiti da je ovaj iskaz nekakva paušalna ministrova baljezgarija, radi se o dobro sračunatom iskazu. Jer, dok parametri i indeksi zagađenja divljaju, “skoro pa normalano” zagađenje nema mjernu jedinicu. Otuda “skoro pa normalno zagađenje” može biti bilo šta, od sumaglice uz riječne tokove do istresanja posteljine kroz prozor ili pak udisanja sumpor-dioksida i ugljičnog-monoksida. Zrak je, dakle, normalan samo što baš i nije normalan.

Slična situacija je i u ostatku Federacije. Federalna vlada odbila je umanjiti budžet Predsjedniku FBiH Marinku Čavari i za dva potpredsjednika te novac usmjeriti za poboljšanje kvaliteta zraka u Lukavcu.

Logika bh. vlasti je logika najgoreg oblika kapitalizma. I njemu inherentnog maloumlja i kratkovidosti. Ne ulaže se ni u šta ako to ne pretpostavlja izravnu finansijsku dobit šačice moćnih… Dugoročna ulaganja, kakvo je i ono u zdravlje građana, nikoga ne zanimaju.

Samo u takvom uređenju je moguće da vam državni mediji serviraju priču o ulaganju osamdeset miliona nekakvog europskog fonda u nastavak izgradnje autoceste dok se zapravo radi o – kreditu. Samo je, dakle, u takvoj zemlji moguće da vam neko na tv dnevniku maže oči pričama o ulaganju dok vam u istoj rečenici čita iznos kamate koji ćete na to “ulaganje” platiti kao i za koliko ćete ga morati vratiti. Kad se krediti počnu smatrati ulaganjem, tada se i čist zrak počne smatrati – čistim gubljenjem vremena.

Najveća žrtva u cijeloj priči, kao uostalom i u svim nacionalističkim i kapitalističkim papazjanijama su – djeca. To su ona mala stvorenja koja se svako jutro s ionako preteškim ruksačićima probijaju kroz smog do škole i uvečer se (zavisno od toga koja su smjena) vraćaju kući kroz isti taj smog, samo malo gušći. Odnosno, kroz skoro normalan zrak što bi rekao ministar Lukić. Pri tome moraju dobro paziti da ih ne presretne neki huligan i ne istuče tražeći od njih nešto jer djecu nema ko da štiti.

A onda se Vlada KS, nakon vapaja roditelja, odlučila na maestralan preokret. Obustavit će nastavu, ali ne zato što je zrak zagađen, nego zato što je ta dosadna javnost opsjednuta nekakvim indeksima i zapravo bezveze gnjavi vlastodršce. Vlast valja, građani ne valjaju. Osim što svojom sirotinjom zagađuju zrak, građani su i – kako to ironično zvuči na ovom smogu – daveži.

Bilo kako bilo, vlasti u KS su odlučile da je zrak skoro pa normalan. Federalnoj vladi ni na pamet nije palo da ulaže u kvalitetu zraka jer je bitnije zbrinuti svoje kabinete. Ne radi se ovdje ni o čemu neobičnom tek o fenomenu da naše vlasti ulaganje godinama shvataju kao samo-ulaganje. Ulaganje je postalo u-laganje. Kvaliteta zraka je ionako mahinacija onih napornih zelenih ekologa i dokonih roditelja koji su toliko besposleni da trabunjaju o tome šta im djeca udišu, pomislit će vlastodršci i sjesti u svoje skupe limuzine te se odvesti na neku od planina da odmore pluća. Prije toga će malo napadti ljekare, malo roditelje upozoriti da ne prepadaju svoju djecu jer je napolju zapravo prava zimska idila, malo za sve okriviti siromašne građane koji lože ugalj ili voze stara auta zaboravljajući pri tome da su oni direktno proizveli tu sirotinju. Baš kao što su svojim (ne)radom proizveli i “skoro pa normalno zagađenje”.