Ko je uhapšeni Kemal Čaušević? Tokom sedam godina kupio devet stanova i poslovnih prostora te 20 duluma zemljišta

Izdvajamo

• Novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva su pronašli da je Čaušević od 2006. do kraja 2012. godine kupio pet stanova, četiri poslovna prostora i više od 20.000 kvadratnih metara zemljišta. Nekretnine se nalaze u najužem centru Sarajeva i na drugim atraktivnim lokacijama u gradu.

Povezani članci

• U Mostaru predstavljena knjiga ‘Nisam zavijao s vukovima’ Tomislava Jakića – Knjiga kao pledoaje za detuđmanizaciju vremena
• Prvi maj: radnička klasa, atari i plemena
• Balkan čeka nove lidere
• Ferdinand Peroutka: Inteligencija i kapitalizam
• VIKTOR IVANČIĆ: GROBOSPLIT
• Pukla genocidna Šumska

Kemal Čaušević je tokom sedam godina kupio devet stanova i poslovnih prostora te 20 duluma zemljišta. Njegovi tadašnji prihodi ne pokrivaju investicije ali on kaže da zarađuje još od 1986. godine.

Piše: Centar za istraživačko novinarstvo

Kemal Čaušević, bivši direktor Uprave za indirektno oporezivanje (UIO) Bosne i Hercegovine je kupio nekretnine vrijedne milion i 80 hiljada KM za nepunih sedam godina.

Međutim, njegovi ukupni prihodi ostvareni od 2004. godine nisu bili ni približno dovoljni da pokriju ulaganja u imovinu.

Novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) iz Sarajeva su pronašli da je Čaušević od 2006. do kraja 2012. godine kupio pet stanova, četiri poslovna prostora i više od 20.000 kvadratnih metara zemljišta. Nekretnine se nalaze u najužem centru Sarajeva i na drugim atraktivnim lokacijama u gradu.

Poslovni prostor u kojem se nalazio kafić Epoha zatvoren je krajem prošle godine. (Foto: CIN)

U zemljišnim dokumentima nije zabilježeno da su nekretnine nakon kupovine stavljane pod hipoteku zbog kredita, a u kupoprodajnim ugovorima stoji da je vlasnike isplaćivao preko računa ili naruke.

Prema podacima UIO-a, Čauševiću je od decembra 2003. do marta 2012. godine isplaćeno skoro 576.000 KM na ime plaća i naknada. To je u prosjeku 72.000 KM godišnje, ne računajući dnevnice. Blizu 53.000 KM dodatnih prihoda od iznajmljivanja nekretnina i drugih djelatnosti prijavio je Poreznoj upravi Federacije BiH (FBiH) u periodu od 2005. do 2010. godine.

Platežna moć bivšeg direktora UIO-a je bila i manja jer novinari CIN-a nisu uzeli u obzir troškove unajmljivanja stana u Banjoj Luci, gdje se nalazi sjedište Uprave, plaćenja poreza na nekretnine, adaptacije i opremenja stanova i poslovnih prostora u Sarajevu, kao ni životne troškove njega i njegove nezaposlene supruge.

Čaušević se tri puta sastao sa novinarima CIN-a, ali je odbijao zvanično razgovarati o svojim prihodima. On je u pisanoj izjavi naveo da njegova zarada od 1986. godine dvostruko premašuje vrijednost imovine koju je kupio. Obećao je da će dokumentovati sve prihode, ali to nije učinio.

Deset nekretnina u sedam godina

Zgrada u centru Sarajeva u kojoj je Čaušević za tri godine kupio tri stana. (Foto: CIN)

Kada je u decembru 2003. godine imenovan na funkciju direktora UIO-a, Čaušević nije bio vlasnik ni stana, ni kuće, niti neke druge nekretnine.

Tokom rata bio je pripadnik Armije BiH, a 1996. godine dobija posao u Ministarstvu finansija FBiH, gdje je radio kao državni službenik u finansijskom sektoru. Iste godine Vlada FBiH mu je dodijelila napušteni stan u sarajevskom naselju Grbavica u kojem je do 1992. godine živjela Dragica Brkić sa porodicom, koja je nakon rata podnijela zahtjev za povrat imovine.

Kada je 2001. godine dobio rješenje o deložaciji, Čaušević je iz stana iznio cjelokupan inventar, uključujući prozore, vrata, utičnice i sanitarije. Brkić ga je tužila zbog devastacije, a Općinski sud je u septembru 2004. godine osudio direktora UIO-a za krivično djelo uništavanja tuđih stvari i izrekao mu kaznu od 400 KM. Sud nije osporio da je Čaušević ušao u potpuno devastiran stan i da je u njegovu obnovu uložio 20.000 KM. Ipak, u obrazloženju presude je navedeno da je stan ostavio u neupotrebljivom stanju.

U februaru 2006. godine kupio je prvi stan u ulici Mula Mustafe Bašeskije, na ulazu u  Stakleni grad, mali zanatski centar u blizini sarajevske katedrale. Četrdeset kvadratnih metara je platio 115.000 KM. Naredne godine je u istom ulazu kupio i stan od 58 kvadratnih metara koji ga je koštao 90.000 KM.

Treći stan, površine 108 kvadratnih metara, u kojem Čaušević danas živi, nadzidan je u potkrovlju ove zgrade. Pravo na nadziđivanje stekao je kao bivši borac. Predugovor o sufinansiranju izgradnje potpisao je 2003. godine sa Fondom Kantona Sarajevo za izgradnju stanova za članove porodica šehida i poginulih boraca, ratnih vojnih invalida, demobilisanih boraca i prognanih osoba. Stan je otkupio 2008. godine. U ugovoru je navedeno da je Čaušević za njega isplatio Fondu 57.000 KM.

Fond je odbio dostaviti podatke tome koliko je koštala izgradnja ovog stana, navodeći u da je tražena informacija povjerljiva jer se odnosi na privatnost trećeg lica. Ovaj fond je, između ostalog, formiran da bi članovima boračke populacije pomogao u rješavanju stambenih problema.

Poslovni prostor u Šoping centru u sarajevskom naselju Grbavica bivši direktor UIO-a je kupio na javnoj licitaciji za 236.000 KM. (Foto: CIN)

Naredne godine Čaušević je u staklenom gradu kupio poslovni prostor od 16 kvadratnih metara za 79.000 KM. On je novinarima CIN-a pokazao još dva manja poslovna prostora koja posjeduje u Staklenom gradu. U Zemljišnoknjižnom uredu Općinskog suda u Sarajevu nema evidencije o vlasniku ovih poslovnih prostora jer nije izvršena njihova uknjižba.

Četvrti stan kupuje u aprilu 2010. godine za 114.000 KM. Stan od 67 kvadratnih metara se nalazi u Ulici Ferhadija i udaljen je pedesetak metara od stanova koje je Čaušević ranije kupio. U aprilu naredne godine u istoj zgradi kupuje i peti stan iste kvadrature koji plaća 107.200 KM.

Čaušević je tokom 2010. i 2011. godine kupio tri parcele na Poljinama ukupne površine od 20.400 kvadratnih metara ukupne vrijednosti 280.000 KM. Ovaj dio Sarajeva poznat je po kućama i posjedima ovdašnjih političara i biznismena. Prema podacima iz zemljišnih knjiga, Čaušević i njegova supruga Aida su suvlasnici dviju parcela dok je on jedini vlasnik treće parcele.

Bivši direktor UIO-a je posljednju nekretninu kupio u novembru prošle godine za 236.632 KM. Poslovni prostor od 198 metara kvadratnih se nalazi u Shopping centru na Grbavici.

Raniji vlasnik ovog prostora je bilo sarajevsko preduzeće Data-projekt. Zbog poreskih dugova  ovog preduzeća Kantonalni porezni ured je zaplijenio njihov poslovni prostor i stavio ga na aukcijsku prodaju na kojoj je Čaušević dao najbolju ponudu.

Čaušević pokazuje jedan od poslovnih prostora u Staklenom gradu koji još nije uveden u zemljišni registar na njegovo ime. (Foto: CIN)

Čaušević je u martu 2011. godine stekao još jedan stan u centru Sarajeva koji je naslijedio nakon očeve smrti.

Godinu dana nakon odlaska iz UIO, Čaušević je osnovao firmu Gastro Bosnia u Sarajevu.  Firma je prijavljena na adresi njegovog poslovnog prostora u Staklenom gradu ali je, prema riječima uposlenika okolnih lokala, ovaj prostor zatvoren od kraja novembra prošle godine.

Čaušević je u pismenoj izjavi CIN-u naveo da je cijeli radni vijek ostvarivao visoke prihode od: rada u građevinskom preduzeću, privatnom biznisu, državnim institucijama i organima upravljanja te od izdavanja knjiga, učešća na seminarima i od iznamljivanja nekretnina. Naveo je još da je dio imovine finansiran prihodima njegove familije.

SIPA podnijela prijavu protiv Čauševića

Državna Agencija za istrage i zaštitu (SIPA) sumnjiči Čauševića da je godinama igrao važnu ulogu u prikrivanju nezakonitosti pri uvozu tekstila.

U tim je poslovima zbog utaje carinskih dažbina i PDV-a državni budžet oštećen za najmanje 6 miliona KM, navela je SIPA u prijavi upućenoj Tužilaštvu BiH početkom 2011. godine. U Tužilaštvu navode da istraga u vezi sa ovim slučajem još nije okončana.

Imanje u elitnom sarajevskom naselju Poljine. (Foto: CIN)

Prema podacima iz izvještaja SIPA-e, Čaušević i drugi uposlenici UIO-a su dozvoljavali uvoz tekstila sa lažnim deklaracijama o porijeklu robe.

Nekoliko firmi je uvozilo kineski tekstil i druge proizvode sa dokumentacijom koja je lažno pokazivala da roba vodi porijeklo iz Turske. Ovu dokumentaciju su podnosili kako bi izbjegli plaćanje carinskih i poreskih dažbina jer je, prema Sporazumu o trgovinskoj saradnji, uvoz tekstila iz Turske oslobođen plaćanja carinskih dažbina. Na ovaj način osumnjičeni uposlenici UIO-a su sebi i spomenutim firmama pribavili znatnu materijalnu korist, stoji u izvještaju.

Čauševiću je stavljeno na teret i da je spriječio pojedine uposlenike UIO-a da naknadno naplate carinske i poreske dažbine.

U dokumentu se spominje slučaj Edina Cernice, šefa Carinske ispostave UIO-a u Sarajevu, koji je pokušavao naknadno naplatiti carinske dažbine. Cernica je 2005. i 2006. godine zatražio od nadležnih institucija Turske provjeru autentičnosti Certifikata EUR 1 (potvrda o porijeklu robe). Međutim, prije nego je završio ovaj postupak Čaušević ga je smijenio i rasporedio na druge poslove. Na njegovo mjesto je postavio drugog službenika koji je obustavio postupak naplate.

Cernica je zbog interesa istrage odbio govoriti za CIN o ovom slučaju.

Objavljeno 22.4.2013. godine