KLINIKA APSURDISTAN

Povezani članci

• Esad Bajtal: Zločin je bio toliki da samo još laž pristaje da ga brani
• Smrt fašizmu, Ciganine!
• TITO – verse i kontraverze
• Srđan Šušnica: Čime se naoružala Srbija i šta to znači za BiH i regiju (II)
• Pančić: Šuma lažnih tema
• Nacionalizam eksplodirao kao gnojni čir

U situaciji kada je pritiskom na pravosuđe mogao jednu zločinačku organizaciju vratiti u barake iz kojih je ispuzla Zoran Milanović dopustio je da se ista na valu nacionalizma vrati u političko sedlo i ozbiljno mu ugrozi novi mandat

Piše: Ivo Anić

Zoranu Milanoviću suprostaviti dobre i loše poteze otprilike je isto kao polarizirati hrvatske podjele ili ući u shizofrenu glavu prosječnog hrvatskog birača koji bi trebao biti netko tko s radošću prihvaća vlastitu nemoć, tko je zadovoljan time što ni na koji način ne sudjeluje u donošenju društvenih odluka i čak vjeruje kako u toj poziciji ima silne mogućnosti izbora, dakle apsurdan pokušaj definiranja ozbiljne mentalne bolesti koja pogađa našu sposobnost razmišljanja i primarno otežava percepciju stvarnosti, pa ću izbjeći subjektivno mišljenje i čitaocu individualno ponuditi istu opciju pod dvije različite prosudbe da ih sam označi po nahođenju i političkom opredjeljenju kao dobre ili kao loše. Tom nakanom postavit ću stvari koje je Zoran Milanović činio, ili bolje reći nije činio protekle četiri godine, a vi sami prosudite o dobrim ili lošim stranama istih.

Ono najbolje ili najgore, ovisno o vama, po meni i jedino što je napravio Zoran Milanović zadnje četiri godine je Tomislav Karamarko. U situaciji kada je pritiskom na pravosuđe mogao jednu zločinačku organizaciju vratiti u barake iz kojih je ispuzla Zoran Milanović dopustio je da se ista na valu nacionalizma vrati u političko sedlo i ozbiljno mu ugrozi novi mandat i naravno da je sam kriv zbog te činjenice koju će gadljivo objasniti u tjedniku “Nacional” kao pobjedu demokracije no ni jedan represivni sustav ne može se uspostaviti bez dobrovoljnih volontera koji će ga najprije usrdno graditi, a zatim pasti kao njegove regularne žrtve i sva je prilika da će Zoran Milanović biti upravo to unatoč smiješnom koprcanju u domoljubnom blatu kojim se kite upravo oni za čije je uskrsnuće izravno odgovoran kao i za brzorastući nacionalizam, a kod nas je već četvrt stoljeća nacionalizam praktički jedini svjetonazorski okvir unutar kojeg društvo egzistira kako je to slikovito objasnio Viktor Ivančić.

Dobro ili loše za demokraciju prosudite sami. Apsurdima tu naime nije kraj jer je Zoran Milanović uspio što malo kome polazi za rukom da jednog autističnog policajca koji praktički nema retoriku i sramoti nas po svijetu bez fundamentalnog znanja engleskog jezika privede na pozornicu kao ravnopravna takmaca iako ovaj odbija sučeljavanje što je apsurd sam po sebi i svojevrstan presedan u modernoj demokratskoj povijesti koja završni meč očekuje u ringu.

No ono najgore što je Zoran Milanović uradio, bolje rečeno nije uradio kroz hibernaciju protekle četiri godine pogodovanje je kapitalu i bez obzira na ode takozvanom slobodnom tržištu koje navodno ima čudesno svojstvo da liberalizira prostor na kojemu djeluje, Zoran Milanović postao je njegov zaštitni znak i pregaoc. Nacionalistička ideologija i korporativni interesi uopće nisu međusobno suprotstavljeni u modernom Milanovićevom svijetu već se naprotiv nadopunjuju i pronašli su zanimljive suživote blagoslovom stranke koja se voli nazivati lijevom i socijalnom. Svo licemjerje Milanovićeve vlade ogleda se u logici okrupnjivanja kapitala koji se adaptira kroz sve vlade u poslijednjih dvadeset godina i ostvaruje monopol preko kojega realizira interese i uvećava profit bezumnom akumulacijom kapitala koji siše nepokretno gospodarstvo.

Osim toga, danas je sasvim pogrešno promatrati nositelje političke i ekonomske moći kao razdvojene formacije, jer se radi o korporativnom aparatu kojim upravlja jedna te ista oligarhijska struktura i tu leži sličnost koja je postala identična čak i na predizbornim skupovima i u identičnoj retorici. Istina je da se Ivica Račan okreće u grobu, dobro je to ili loše prosudite naravno sami jer mi se ne ulazi u shizofrenu glavu prosječnog hrvatskog birača koji bi zbog gore navedenih apsurda vrlo razložno bez medikamenata minusa na karticama već odavno skočio kroz prozor sa desetog kata.

Trogodišnja hibernacija i eklatantna manifestacija političkog kukavičluka obilježile su mandat koji se probudio prije pet mjeseci shvativši da ankete ne slute na dobro, zaklinjanje u hrvatstvo, izdaja zadnjih natruha lijevih ideala, bezuvjetno služenje krupnom kapitalu kao i oportunističko povlađivanje masivnoj i parazitskoj birokraciji  ( o suludom kadroviranju da ne govorimo)  loše su strane  mandata Zorana Milanovića koji je počivao do predizborne kampanje na umjerenosti kao najradikalnijoj komponenti čiji se smisao na kraju pretvorio uz narcisoidne provale bijesa u nacionalizam koji ima prihvatljivo lice, dakle svojevrstan hibrid korporativne lijeve opcije koja zapošljava pet stotina radnika tjedno nacionalističkim kapitalistima.

Dobro ili loše prosudite sami jer živite u zemlji u kojoj ljevičari toleriraju fašiste, a fašisti se zaklinju u radništvo i socijalu no kao i u svakoj dobroj klinici imate naravno pravo izbora da sami odlučite i uzmete zelenu na kojoj piše dobro ili crvenu tabletu na kojoj piše loše. U konačnici terapiju morate uzeti zajedno da bi bila učinkovita, da ostanete uspavani i sjebani do novih izbora 2019. godine.