Klauški: Šutnja je zlato dok ne usfali zlatnika

Povezani članci

• Poglavnik Vlade Republike Hrvatske
• “Mala liska” Ani Mariji Veselčić, “Demokracija” rasprodana, u četvrtak “Buzdovan”
• Hrvatsko novinarsko društvo: U ime obitelji huška i širi mržnju
• Memorija i Jugoslavija
• Mogherini: “EU je najmoćnije sredstvo u današnjem svijetu”
• Collegium artisticum: Izložba MAPE GRAFIKA-SARAJEVO ’92, ’93, ’94. i ’95

DOBRA je ova svađa dvojice predsjednika.

Barem smo dobili priliku čuti što Ivo Josipović i Stjepan Mesić zapravo misle jedan o drugome.

Tako smo doznali da Josipović smatra neprimjerenim da bivši predsjednik ima ured na doživotno korištenje, da taj ured koristi za privatne aktivnosti, da trošak nema opravdanja u onome što bivši predsjednik radi, pa čak i da nanosi štetu interesima Hrvatske, kao što je bio slučaj s Gadafijem.

S druge strane, saznali smo i da Mesić zamjera Josipoviću “stjecanje bodova na ljestvicama popularnosti nedorečenošću i izbjegavanjem zauzimanja jasnih pozicija”, da je demagog koji ne želi reći kako će na kraju ipak dobiti predsjedničku, a ne profesorsku mirovinu, te da se čak valja zapitati “trebamo li takvog predsjednika”.

A sve to saznali smo samo zbog novca.

Nije kriza tako loša

Da nije stisla kriza i da Milanovićeva Vlada nije Josipoviću oduzela ono što je Kosoričina vlada Mesiću dala, ostali bismo zakinuti za mnoge važne, ključne, a možda i presudne spoznaje.

Josipović je dvije godine šutio o neopravdanim troškovima Mesićeva ureda, sve dok nisu njemu oduzeli povlaštenu mirovinu. Mesić je šutio o Josipovićevu konformizmu sve dok mu nije dirnuo u njegov ured. Josipović je šutio o Mesićevim privatnim vezama i Gadafiju sve dok mu prethodnik nije nabio na nos činjenicu da će i on dobiti predsjedničku, a ne profesorsku penziju.

Šutnja je bila zlato dok se nisu pokefali za zlatnike.

Šutjeli kad je trebalo govoriti

Nije li se Josipović već davno trebao oglasiti s kritikom Mesićevih veza s libijskim diktatorom? Nije li to njegova državnička obaveza da štiti hrvatski interes? Kao što ga je štitio posjetom Miloradu Dodiku.

Nije li trebao ranije povesti brigu o Mesićevu navodnom trošenju državnog novca za “privatne aktivnosti”? Nije li to njegova obaveza kao čovjeka koji se zaklinje u pravednost?

I kad smo kod pravednosti, nije li Josipović trebao sam, prije svih, ustati protiv povlaštenih mirovina, a ne plakati da se predsjednik ne bi smio vraćati na burzu?

Pravednik na Pantovčaku

Od njega bi se tako nešto očekivalo, jer upravo je na toj platformi dobio izbore. A ne da Mesiću nabija na nos troškove ureda u trenutku kad on na Pantovčaku pozamašnim plaćama uhljebljuje prijatelje i poznanike, a da se njihovim uslugama zapravo uopće ne koristi.

Ili da krene u kritiku Vladina programa oporavka tek nakon što je ona dirnula u troškove njegova Ureda ili u njegovu povlaštenu mirovinu.

Ni Mesić nije cvećka

Jasno, ni Mesić nije cvećka. I on šuti dok ga se ne prozove. Šutio je o Sanaderu dok ga je ovaj puštao na miru, šutio je o Kosorici dok mu je izglasavala zakon prema kojem može doživotno koristiti ured. Šutio je i o Josipovićevu oportunizmu dok ga ovaj nije prozvao.

A sad su se bez problema dograbili za vratove oko povlastica.

Najbolja stvar u cijeloj priči jest njihovo tumačenje da sve to rade u našem interesu. Nikako u svrhu zaštite vlastitog dupeta.

Ovo je ipak polemika ne jednoj višoj, predsjedničkoj razini.

Index.hr