Klaonica hadezeovaca
Izdvajamo
- Nakon što je, poslije više pokušaja, ustanovljeno da u Hrvatskoj HDZ ne može biti poražen na izborima, smišljen je demonski plan: da se uz pomoć HDZ-ove pobjede na izborima HDZ smakne s vlasti. Izvršitelj specijalne operacije je briselski agent Andrej Plenković.
Povezani članci
- Čega se Srbija treba više plašiti – pandemije ili radikalskog refleksa autokrate?
- Naš bog Andrej
- UGLEDNOG NOVINARA NAPALI NA KUĆNOM PRAGU Trojica u Karlovcu iscipelarila Željka Peratovića
- Bljutave „šale“ bolesnog uma
- ‘Fašizam sutrašnjice neće imati lik fašizma iz prošlosti’
- Obnovite nadu, vi koji jedva preživljavate!
Nakon što je, poslije više pokušaja, ustanovljeno da u Hrvatskoj HDZ ne može biti poražen na parlamentarnim izborima, smišljen je demonski plan: da se uz pomoć HDZ-ove pobjede na izborima HDZ smakne s vlasti. Izvršitelj specijalne operacije je briselski agent Andrej Plenković
Krčma. Zrak ispunjen dimom. Škrta rasvjeta. Fotografije hrvatskih velikana na zidovima. Za stolom u uglu, konspirativno nagnuti, sjede ministar branitelja Tomo Medved, pračovjek HDZ-a Vladimir Šeks, bivši predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko i bivši potpredsjednik HDZ-a Milijan Brkić. Konobar stavlja krigle s pivom na stol.
Karamarko: Ja vam kažem, ljudi, da je ovo ozbiljna svinjarija. Ne možemo preko toga olako prelaziti…
Konobar (spuštajući zadnju kriglu): Kuća časti!
Šeks: Kakvo je ovo uopće mjesto?
Brkić: Što mu fali? Cuga je uvijek besplatna.
Šeks: “Uvrede i podmetanja”. To mi je malo čudno ime za birtiju.
Konobar: Išli smo po modelu naziva engleskih pubova. Znate ono, “Pacov i jedro”, “Vitez i gusjenica”, “Kraljica i teleći but”, i tako to.
Šeks: A, kužim…
Medved: Dobro, hoćemo li sad raspredati o imenu krčme? Tomo, reci zašto si nas zvao. O kakvoj svinjariji pričaš?
Konobar se lakim korakom udaljava od stola.
Karamarko: Zar nije svinjarija da predsjednik Vlade i stranke postavi za ministra obnove nekoga tko nije član stranke? I to nakon što si baš ti, Tomo, javno obećao da će novi ministar biti hadezeovac.
Medved: A jest, ta me je odluka jako iznenadila.
Karamarko: Normalno da te iznenadila. Što mi znamo tko je taj Ivan Paladina, osim da je bezobrazno bogat, da je šurovao s ruskim oligarsima, da je u sukobu interesa i da iza sebe ima kriminalnih repova koliko ti duša hoće? Ništa! Jedno što upada u oči je da nije član HDZ-a! To je presudno!
Brkić: I to nije bilo dosta, nego je onda iz iste kuhinje lansiran onaj kandidat za gradonačelnika Splita. Kako se zove, Đilkoš, Đankos…?
Šeks: Zoran Đogaš.
Brkić: Točno, Đogaš. Je li itko ikad čuo za tog Đogaša? Sve što se o njemu zna je da – nije član HDZ-a!
Karamarko: Molim vas lijepo, drugi po veličini grad u Hrvatskoj, idu izvanredni izbori za gradonačelnika, a najveća stranka u Hrvatskoj za svog kandidata istura čovjeka koji nije član stranke. Pa je li to normalno?
Brkić: I plus taj Đilkoš izjavljuje da se ne namjerava ni ubuduće upisivati u stranku, kao i da bi prihvatio ponudu i da ga je kandidirala “neka druga grupacija”. Znači, HDZ ili “neka druga grupacija”, isti kurac! I sve to u režiji predsjednika HDZ-a!
Karamarko: Ja vam kažem, ljudi, to nije kadrovska politika, nego unutrašnji udar na partiju. S najvišeg mjesta!
Šeks: Priznajem da je sve skupa vrlo neobično. I loše za imidž. Jer se može steći utisak da mi u HDZ-u nemamo sposobnih kadrova za funkcije ministara i gradonačelnika, pa ih dovlačimo sa strane.
Medved: E jebem ja onoga tko stekne taj utisak. Zna se da se u HDZ-u kod izbora kadrova za više dužnosti nikada o sposobnosti nije vodilo računa. To nije bio kriterij. Evo uzmi moj slučaj…
Brkić: Pa to ti i govorimo, Tomo. Znači da je nešto drugo u pitanju.
Šeks: Što drugo?
Karamarko: Daj, Vlado, ne pravi se blesav. Imamo predsjednika HDZ-a koji zazire od hadezeovaca kao od kuge i kolere. Zar ti to, boga ti, ne smrdi do neba? Čovjek vodi stranku da bi nanosio direktnu štetu članovima stranke. Vodi specijalni rat protiv svoje partije.
Brkić: Slažem se. I tvrdim da je ovo s Paladinom i Đankosom tek početak. Ne bih se čudio da Plenković uskoro za ministra, umjesto nekog izvan stranke, postavi nekog iz opozicije. Jer ako su HDZ i “neke druge grupacije” isti kurac, onda mogu i esdepeovci na vlast. Ionako su tu već Pupovčevi četnici!
Medved: Dobro, Vaso, sad stvarno kenjaš…
Karamarko: Zašto kenja? Pa zar ne vidiš, čovječe, da je Plenkoviću HDZ potreban samo kao glasačka mašina? A kada ta mašina obavi svoje, kada dobije izbore, on je razvlašćuje. I tako hadezeovci, poznati kao disciplinirani birači, izglasavaju vlastitu propast. Kužite tu podmuklu taktiku? Pobjedom na izborima HDZ osigurava gubitak vlasti. Ljudi, to je zavjera širih razmjera!
Brkić: Apsolutno. Jedini način da se dokopaš funkcije nakon što HDZ dobije izbore je da nisi član HDZ-a. Taj je bolesni princip Plenković zaveo.
Karamarko: Gad je dospio na čelo stranke da bi joj skinuo glavu! I druge partije imaju ogorčene neprijatelje, ali ne na mjestu predsjednika.
Medved (vrteći glavom): Ja mislim, Tomo, da ste ti i Vaso malo paranoični. Utanjili su vam se živci, jer vas je Plenković odjebao.
Šeks: Slažem se…
Brkić: Je li? A zašto nas je odjebao, Tomo? Ja ću reći zašto: zato što smo iz HDZ-a! Hajde reci, jesmo li Tomo i ja po ičemu osobiti, osim što smo tipični hadezeovci?
Medved: Niste, to je točno.
Brkić: Eto vidiš. I dobro znaš da je Plenković dosad u svom mandatu odjebao čak dvadeset i dva ministra, što je svjetski rekord. Svi do jednog su članovi HDZ-a! Nije li ti bar to sumnjivo? Kad se pogleda šira slika, njegova vlada je klaonica hadezeovaca. Odjebao je čak i veterana Šeksa.
Šeks: Kojeg Šeksa?
Karamarko: Tebe, Vlado, ne pravi se glup. Kad te je zadnji put šef stranke, koju si osnivao skupa s pokojnim Tuđmanom, pitao za neki savjet?
Šeks: Zadnji put smo se čuli za pretprošli Uskrs. Kad sam ga nazvao, rekao je da je u gužvi i da će se javiti za pola sata. Tih pola sata traje do danas. Priznajem da me to u priličnoj mjeri rastužuje. Osjećam da bih još mogao pripomoći, imam toliko svježih ideja…
Karamarko: Puca njemu prsluk za tvoje ideje, Vlado. Tu i tamo te pusti da se naslikaš, da se izložiš kao arheološki ostatak izvorne partije, i ništa više od toga. Već te i neke novinarske budale, sigurno njegovi plaćenici, zovu pračovjekom HDZ-a.
Šeks: Mene to jako, jako žalosti. A svježe ideje mi nadiru, toliko bih još mogao pridonijeti…
Brkić: A ti si, Tomo, sljedeći od nas na redu.
Medved: Zašto ja?
Brkić: Zato što si autentični hadezeovac. Plenković te zasad koristi da amortizira nezadovoljstvo članstva. Služiš mu kao duda varalica. Jednog dana ćeš se samo probuditi i shvatiti da osim tebe nema ni jednog člana HDZ-a među ministrima. Bit ćeš posljednji Meksikanac.
Šeks: Mohikanac.
Brkić: Dobro, svejedno. Mohikanci ili “neka druga grupacija”, isti kurac. Glavno da nisu hadezeovci!
Medved (zamišljeno): Pa sad, kad tako izložite stvari, ima tu nekog vraga…
Šeks (zamišljeno): Jest, zvuči logično, što me dosta deprimira…
Karamarko: Samo je jedno pitanje ovdje važno – za koga radi Andrej Plenković?
Konobar lakim korakom dolazi do stola s novom rundom na pladnju.
Konobar (spuštajući krigle na stol): Kuća časti!
Medved (šeretski): A što kuća misli o premijerovim zadnjim kadrovskim akvizicijama? O Paladini i Đilkošu?
Konobar: Ovima što nisu članovi HDZ-a? Isto što i cijela Hrvatska.
Šeks: Što misli cijela Hrvatska?
Konobar: Nakon što je, poslije više pokušaja, ustanovljeno da u Hrvatskoj HDZ ne može biti poražen na izborima, smišljen je demonski plan: da se uz pomoć HDZ-ove pobjede na izborima HDZ smakne s vlasti. Izvršitelj specijalne operacije je briselski agent Andrej Plenković.
Karamarko: Eto ti. Glas naroda.
Šeks: Sad sam se sjetio… “Uvrede i podmetanja”, tako se zove kolumna onog nitkova!
Medved: Kojeg nitkova?
Šeks: Namjerno nas nalijeva besplatnim pivom da pljujemo po stranačkom predsjedniku! To mu je stara taktika.
Brkić: Pa šta onda?
Šeks: To kod mene ne pali, gospodo. Taman sam bio zamrzio Andreja, a sad mi je opet mio. Zbogom!
Pračovjek ustaje, stavlja šešir i vojničkim korakom odlazi iz birtije. Ostali nijemo gledaju za njim, uključujući konobara.
Medved: Šta je ovo bilo?
Brkić: Rekonstrukcija Vlade.