Kerumu ne treba kip Isusa, i bez njega ući će u povijest bezumlja

Povezani članci

• U Crnoj Gori za pedofile najčešće prekršajne kazne
• Bandić je politički mrtav, to znaju svi osim – njega samog
• Viktor Ivančić: Blud & Boden
• ‘Da sam nešto i vidjela, ne bih vam rekla’: Lokalni stanovnici sve češće pomažu migrantima u šumama oko Rijeke
• Gojko Berić: Buđenje ulice
• Što se događa?

Ne znam smijem li kao rođeni purger komentirati događaje u Splitu, no vođen logikom da je Split dio istog kockastog srca, i da nas se jednako tiče, ipak odlučih dio svoga slobodnog vremena posvetiti Kerumu i novim kulturno-građevinskim zahvatima u ”najlipšem gradu na svitu”, uostalom, i dalmatinski se novinari uvelike bave zagrebačkom problematikom. Otkad je Kerum odlučio ući u povijest umjetnosti svojim neo-secesijskim ukusom za kiparstvo, čini mi se da će se na Akademiji likovnih umjetnosti uvesti nova katedra pod naslovom: ”Kerumvizam”. Umjetnička vizija Splita ovog osvjedočenog antitalenta već je postala glavna sprdnja mnogim karikaturistima na internetskim portalima.

Isus s Kerumovim naličjem, ili Tuđman kojeg klešu dok im Kerum pozira nisu nimalo pretjerana umjetnička reakcija na političko-kulturni egocentrizam zasljepljenog Keruma. Iako prilično nervozan kad ga mediji spominju u negativnom kontekstu, splitski gradonačelnik čini sve da postane predmetom sprdnje. ”Svako misto ima svoga lera”, kaže jedna stara pjesma, a Kerum zasigurno to i postaje. Izabran za gradskog moćnika od strane Splićana, kao da je izabrana najslanija šala koje su se fetivi Splićani mogli dosjetiti. Nebulozna izjava za Dnevnik HTV-a smrznula je svakog tko se smatra vjernikom. Raspravljati o Isusu kao građevini koja bi trebala potući sve rekorde i više je nego blasfemična.

Kerum licitira visinom betonske konstrukcije kao da govori o, Bože me prosti, vjerničkom silosu oko kojeg će se okupljati mase turista i naslikavati, jer Brazil je daleko, a ”naš” je ionako veći. Čovjek koji se divi Tuđmanu, a više vremenu u kojem je stekao svoj prvi milijun, kao da liječi svoje duboko ukorijenjene komplekse. Njemu je veličina bitna. Valjda što je križ veći i zlatniji oko vrata, to si veći vjernik i spremniji ući u kraljevstvo nebesko. Već vidim Keruma kako na sjednicu gradskog poglavarstva stiže sav malaksao. Uprtio križ od platine kojih tri metra na leđa i hoda preko Peristila beštimajući težinu svoje pokore i dan kad je okrenuo prvu marku u trgovanju. Koliki to grijeh vuče Kerum za sobom kad mu treba Isus od 39 metara da ga dočekuje raširenih ruku s Marjana?

Godine 1889. postavljen je Eiffelov toranj. Mnoge novine i umjetnici prosvjedovali su protiv postavljanja tog ”željeznog čudovišta” u centar Pariza. Danas je on turistička atrakcija i donosi golemu zaradu. No on je jedinstven! I Isus na Glavi šećera je jednako tako unikatan. Što onda treba Kerumu uvećana replika svjetskog čuda, osim da i sam postane čudo? No, dok Kerum sve oponente promatra u čudu i ispada čudak, hrvatska javnost se sve više s pravom pita: ”Tko se to igra našim novcima, ugledom i kulturom?” Kerum bi na to pitanje poludio i skočio ko iz topa: ”Pa, ja to sve plaćan!”

Da, on misli sve to platiti, no hoće li plaćati i duševne boli zgroženih vinovnika tog umjetničkog dostignuća. Kerum ima sve manje vremena da ostvari sve svoje ekscentrične snove. U svojoj ridikuloznosti otišao je tako daleko da ne želi obnoviti Bajamontijevu fontanu koja je barbarski srušena nakon Drugog svjetskog rata. Ne, umjesto toga odlučio je izgraditi ”Spomenik slobodi” iz kojeg bi prštale glave poznatih Splićana i heroja Domovinskog rata. Možete  samo zamisliti kako će izgledati taj eventualni dekapitacijski kičeraj! Dok si Kerum narihtava poslove i pregovara sam sa sobom, dotle Split sve više gubi onaj svoj stari identitet i postaje poligon za neukus i sumnjivu betonizaciju. Isus koji bi trebao stršiti s vrha sve devastiranijeg Marjana jest nonsens prve vrste.

Valjda bi se po njemu trebali ravnati zrakoplovi na preletu prema Turskoj, ili bi ga pak trebali fotografirati turisti na svom orbitalnom proputovanju? Kulturocid kojim se razbacuje, politički potezi, izjave, već su same po sebi unikatno dostignuće koje se može stvoriti samo na jednom mjestu, u Ker-umu. Zbog takvog uma mnogi u Splitu misle da su potegnuli debelu liniju ”šećera”. Križaju se i lijevom i desnom, čude se čovjeku ricave kose, sebi, izboru, i kratkoj pameti. Novi statistički podaci ukazuju da bi Kerum, ukoliko ne stigne za ovog mandata, mogao Isusa osoviti na noge u sljedećem mandatu. Splićani imaju tvrd karakter i rijetko mijenjaju stavove. Ukoliko se to dogodi, uz bukaru bevande, moći će se mnogi hvaliti kako imamo najvećeg na svijetu.

Možda tada budemo kandidirali i za najvećeg kretena, kandidata ima napretek. Umjesto na ”Glavu šećera”, mogli bi spomenik najvećem kretenu postaviti na ”glavu kupusa”, jer toliko će zelenila ostati na Marjanu kad ga se opet Kerum dočepa…

sebiz.eu