ENG
Kelti su slavili proljeće kao uskrsnuće sunca
Autor/ica
Povezani članci
Prvi dan proljeća nema samo svoju meteorološku vrijednost, već je u mnogim kulturama glavni dio religijskog kultusa.
Nakon duge i hladne zime, prvi dan proljeća nešto je što se s nestrpljenjem iščekuje, a on počinje s proljetnom ravnodnevicom, danom kada su dan i noć jednake dužine i ove godina pada na 21. ožujka. U BiH i cijelu sjevernu hemisferu 19 minuta iza ponoć.stiglo je proljeće. No, ovaj dan nema samo svoju meteorološku vrijednost, već je i od davnina poznat kao dan posebne magičnosti i koji je zauzimao posebno mjestu u kultovima antičkih religija novoga i staroga svijeta.
Samo ime ekvinocij dolazi od dvije latinske riječi, aequus što znači jednak i nox što znači noć. Tako se ravnodnevica krivo prevodi jer ona zapravo znači ravnonoćje.
Još u starom Rimu, prvi dan proljeća slavio se kao početak nove godine, a davno prije Rimljana stari Kelti slavili su ovaj dan kao uskrsnuće sunca. Još i danas neopagani se okupljaju na Stonhengeu koji je konstruiran tako da u zoru, na prvi dan proljeća, sunce se uzdiže točno iznad menhira.
Tada veliko mnoštvo, koje se broji u tisućama, moli drevne druidske molitve i slavi život. Zanimljivo je kako se proslava najvećeg kršćanskog blagdana, Uskrsa, zapravo preklapa s proljetnim ekvinocijem. Tako crkve zapadnih i istočnih denominacija Uskrs računaju kao prvu nedjelju nakon prvog punog mjeseca nakon proljetnog ekvionocija. Potrebno je još i spomenuti kako je tipična ikonografija uskrsa u smislu zečeva, pilića i bujanja vegetacije zapravo kopija starijih poganskih običaja Egipta, Grčke i Rima.
 |
No, kada zapravo točno pada proljetni ekvinocij? Naime, ekvinocij se računa po strogim astronomskim kanonima, tako da kada sunce uđe u astrološki znak ovna, računa se da je počelo proljeće. Tako se može izračunati točan sat, pa ove godine proljeće počinje na već spomenuti 21. ožujka 19 minuta iza ponoći.
Sretan Nowruz
Prvi dan proljeća igra posebnu ulogu u Iranu gdje se na taj dan slavi Nowruz, što doslovce u prijevodu s perzijskog znači ‘novi dan’. Slave ga svi iranski narodi, a proširio se i na središnju i južnu Aziju te na dijelove Kine, a čak je stigao i do Balkana.
Taj blagdan svoje korijene ima u predislamskom razdoblju i potječe iz zorotastrijanizma i obično se simbolički prikazuje kako lav proždire bika, što se prikazuje na reljefima još od cara Darija, pa i prije. Na taj dan gotovo sve iranske obitelji okupljaju se te promatraju sunce uz obvezno čašćenje i veliko veselje.
Pretpostavlja se kako je Nowruz došao i do židova koji su ga preimenovali u Purim. Sam naziv Nowruz po prvi puta se spominje u drugom stoljeću prije nove ere u brojnim perzijskim zapisima, ali sa sigurnošću se zna kako je obilježavan u doba vladavine dinastije Ahemenida koji su bili na vlasti od 638. do 330. godine prije nove ere.
I u slavenskim zemljama slavilo se proljeće, a posebno su bile važne proslave Zelenog Jure. Iako se Zeleni Jura slavio u kasno proljeće, ipak vjerovalo se kako on s proljećem dolazi iz podzemlja kako bi donio bujnu vegetaciju i toplo vrijeme.
Naime, Jura je bio sin boga Peruna i ubrzo nakon rođenja bio je ukraden o odnesen bogu Velesu, bogu podzemlja i stoke, koji je o njemu preuzeo brigu. Kako se za podzemlje vjerovalo da je uvijeke zeleno i puno vegetacije, tako se mislilo kako Jure s proljećem donosi početak cvjetanja i listanja. Posebno je zanimljivo kako se vjerovalo da zemlja podzemlja leži iza mora na jugu kamo migriraju ptice po zimi i da od tamo dolazi Jure. Ako ste možda zapazili, na prvi dan proljeća ove godine puhao je južni vjetar i donosio nam lijepo vrijeme. Zato je samo prikladno reći: ‘Dobro nam došao Jure’.
Autor/ica
