Kardinal i Provincijal u lovu na vještice
Povezani članci
- Otvorenje kolektivne izložbe RECYCLE BIX u Galeriji Collegium artisticum
- Odnos prema Srđi Popoviću pokazao je sav jad i bijedu bh političara
- Kurspahić: Intervju ljutitog čovjeka
- VM BIH: 11. juli, dan osvete nakon bune protiv dahija
- Dnevni (ne)red BH reformi: Agenda – ples između jaja!
- Kirin je oštetio proračun za 7,3 milijuna kuna
Oslanjajući se na štap kojeg mu je poklonio drug Dragan Čović, kardinal Vinko Puljić jučer je u intervjuu jednim dnevnim novinama nazvao glupostima stavove svećenika koji se ne slažu sa službenim stavovima Crkve. To se prije svega odnosi na pitanja o položaju Hrvata u Bosni i Hercegovini te o politici koja je Hrvate dovela u takav položaj. Preuzvišeni je sebi dao za pravo da nečije stavove naziva glupostima, a da u isto vrijeme svoj stav ne temelji ni na kakvim argumentima.
Jasno je da se kardinalova „kritika“ odnosi isključivo na nekoliko bosanskih franjevaca koji su se od početka do danas javno, slobodno i argumentirano usprotivili pogubnoj politici onih stranaka i političara koji su zagovarali podjelu Bosne i Hercegovine i humano preseljenja vlastitog naroda. Tu politiku najdosljednije je u djelo provodio HDZ. Zbog posljedica te katastrofalne politike gotovo polovica Hrvata morala je napustiti svoja ognjišta, a oni što su ostali materijalno su opljačkani i duhovno unazađeni. Kardinal to jako dobro poznaje, ali kao da ne želi reći istinu svojim vjernicima i tako im pomoći da duhovno sazriju kroz kritičko suočavanje s vlastitom prošlošću. Ipak je lakše progoniti vještice.
Ako ništa, onda barem od sada službeno znamo da se zovu „slobodnim strijelcima“ oni koji se ne slažu uvijek sa službenim mišljenje katoličke Crkve.
Vrijedi svakako spomenuti i Izjavu za javnost koju je 30. svibnja uputila Uprava Franjevačke provincije Bosne Srebrene koju je potpisao provincijal fra Lovro Gavran. Tekst Izjave logički je nekonzekventan i pun je gramatičkih pogrešaka. U Izjavi se konstatira „manjkav“ položaj Hrvata koji je skrivila prije svega međunarodna zajednica, zatim domaći političari „koji se ne ustručavaju od prljave političke trgovine hrvatskim mandatima“ te na koncu i hrvatski političari koji „urušavaju ono u što se zaklinju kao svoj cilj i motiv – interes hrvatskog naroda“.
S obzirom na „hrvatski problem“, Izjava govori o dva pristupa: preuveličavanje i umanjivanje problema. Zatim se u sljedećem retku ograđuje od stavova „nekih članova franjevačke zajednice, uglednih u društvu, koji su svom djelovanju često idu naruku jednome od ova dva pogrešna pristupa, minimizirajući političku važnost objektivno postojećeg problema nejednakopravnosti Hrvata i svrstavajući se aktivno uz određene stranačke politike kojima takvo njihovo držanje odgovara“. Uprava se ograđuje od onih koji „hrvatski problem“, kako kažu, „umanjuju“, a ne ograđuje se od onih koji ga „preuveličavaju“. Ako nije posrijedi licemjerje, onda se radi o nepremostivom neznanju i totalnoj dezorijentiranosti. A da stvar bude još komičnija, uopće ne pojašnjavaju što se točno podrazumijeva pod ovim „pogrešnim pristupima“. Ova Izjava dokaz je da Uprava Bosne Srebrene, nažalost, nije u stanju artikulirati stvarni položaj Hrvata u BiH, pa se onda pod različitim pritiscima pokušava ograditi od članova vlastite zajednice, koji ionako uvijek iznose stavove samo u svoje ime.