ENG
Karanović: Mi, zapravo, živimo u prikrivenoj diktaturi
Autor/ica
Povezani članci
Mirjana Karanović oduvijek je dizala prašinu za sobom. Vrhunska glumica, prema ocjenama relevantnih, najveća svih vremena na ovim prostorima, kompletni profesionalac, žena koja se ne libi reći ono što misli, raditi ono što želi i što smatra ispravnim, principijelna i vrlo britkog jezika, stvara neku vrstu strahopoštovanja. I kod kolega. I kod novinara.
Ličnost je to koja ruši barijere. Koja ne poznaje granice. Zna samo za istinu i ona joj je vodilja. U svom Beogradu i Srbiji ova hrabra žena napadana je i osporavana zbog “antisrpskih stavova”. Jer je igrala uloge koje smatraju antisrpskim, jer je glasno osudila ratne zločine, među kojima i silovanja žena, genocid u Srebrenici, podržala “Žene u crnom”…
Dizanje prašine
Kontaktirali smo jučer Mirjanu Karanović cijeneći njeno mišljenje i uzimajući u obzir sjajnu i vrlo važnu ulogu koju je ostvarila u nagrađenom filmu “Grbavica” rediteljke Jasmile Žbanić, u kojem glumi Bošnjakinju koja rađa dijete nakon što su je silovali četnici tokom agresije na BiH.
Karanović nam je na početku telefonskog razgovora kazala da ne može govoriti o filmu Anđeline Đoli (Angelina Jolie) “U zemlji krvi i meda”. Ne zato što ga nije gledala. Osjetili smo to po rezignaciji u njenom glasu. Nego zbog toga što je ljuta i umorna zbog svega što se dešava. Zbog objašnjavanja. Ubjeđivanja u istinu. Ipak…
– Ovo što se dešava nema nikakve veze s filmom. To je dizanje prašine, to je zatiranje činjenica, to je negiranje onoga što se vama dogodilo! – kazala je s ogorčenjem ova glumačka diva.
Stalo nam je čuti kako Vi gledate na buru reakcija, najprije u Republici Srpskoj i u Srbiji, koje je holivudska zvijezda Anđelina Đoli isprovocirala svojim filmom.
– Ono što zamjeram gospođi Anđelini Đoli jeste što se ona previše zamara što je snimila taj film. To je jedino. Ona ne treba nikome da se izvinjava niti iko ima prava da je uopšte pita zašto je ona snimila taj film i zašto nije snimila nešto drugo! Znači, to su govnarije najobičnije. Razni ljudi imaju razne motive zašto to govore. Znate, nije lako biti popularan. Kada vidite da publika nešto traži, onda uzmete za sebe ono što vam treba. Sve će to proći, ti filmovi, sve to, ali… Kako ćemo i šta ćemo s istorijom?!
Izgleda da oni vrlo dobro znaju šta rade.
– To je svakog dana u novinama. To je, naprosto, akcija. I uspijevaju u toj akciji. Za nekoliko godina, sve će biti drugačije.
Drugačije? U kojem smislu?
– Da, sve će biti drugačije. Bit će kako su bosanski muslimani napali Srbiju, a Srebrenica se nikada nije dogodila. Bit će da su sve te silovane žene ustvari lažljivice. I reći će da je to istina!?
Sva buka koja se digla zbog filma vodi, zapravo, mnogo ozbiljnijoj stvari od ocjena da je on dobar ili loš. Kako uopće komentirati takvo stanje svijesti s ove vremenske distance? Čak 20 godina nakon užasa?!
– Da. Pogotovo među mladima koji nemaju pojma. Za njih su devedesete neki prostor u kojem su se oni igrali u dvorištu… Onda se koristi frustracija, koristi se nezadovoljstvo. Upire se prstom na one druge. Znate, strašno je… Bila sam u nekoj emisiji, na beogradskoj televiziji. Sva sam bila, onako, oduzeta od količine ravnodušnosti žena koje su vodile tu emisiju. Ta emisija zove se “Žene”. Te žene su o silovanim ženama pričale kao da one ne postoje.
Radit ću što radim
Govorite s velikom gorčinom u glasu.
– Ne mogu, nemam više snage… Ja ću da radim to što radim. Nemam namjeru da bilo koga ubjeđujem… Sve će to jednog dana da nas stigne i da nas mlatne u glavu. Ali, ja se nadam da tada više neću biti živa.
Zbog svega izrečenog ovih dana sjetila sam se jedne Vaše izjave: “Psihički je puno lakše živjeti u diktaturi nego u demokratiji.”
– Da, samo što mi ne živimo u demokratiji. Mi živimo u kontroliranoj demokratiji. Mi, zapravo, živimo u prikrivenoj diktaturi.
Šta mislite, koliku ulogu u nervozi, halabuci i suludim reakcijama poput odluke o neprikazivanju filma, igra činjenica što je holivudska zvijezda Anđelina Đoli, a ne neko s ovih prostora, kazao da je Srbija nad BiH izvršila agresiju?
– To je, naprosto, zato što je ona svjetski popularna. Šta mislite, šta to jednom tabloidu znači kada Anđelina poručuje nešto? Kakav je onda to supernaslov? I tako svakog dana. Nisam razmišljala da li im to više smeta zbog Anđeline. Ne mogu više. Pun mi je kufer tih budala, zajedno s Vedranom Rudan.
Dakle, čitali ste tekst na njenom blogu, “U zemlji krvi i idiota”, u kojem kritizira Anđelinu pitajući se “ko o silovanju može napraviti bolji film od silovatelja”?
– To što je ona napisala je tako gadno. Gadost od jedne žene!
Koliko ste, zapravo, čuli pravih kritika o filmu?
– To nema veze s filmom. Negirajući film, govoreći da je film loš, ja ne znam kakav je on, nisam ga gledala, zapravo se negira događaj u njemu. To je cilj, to je suština. Sve ovo vrijeme ne raspravlja se o kvalitetu filma. Samo se prividno raspravlja o kvalitetu filma, a zapravo se pokušava reći da je istorija fabrikovana. Izmišljena. Da je to pretjerano i da se to nije dogodilo.
Žene, žrtve koje su preživjele silovanja u BiH, bez obzira na to jesu li gledale film, ovih dana ponovo su na vjetrometini, izložene ljudskoj bezobzirnosti, bešćutnosti…
– Neka ne čitaju novine, šta da im kažem. Ovaj svijet užasno je surov!
Neko u RS zaradio je na “Grbavici”, i na ovome će
S Anđelininim prikazivanjem filma u RS ponavlja se priča kao s “Grbavicom”. Niko ga ne želi prikazati javno, traže se alternativni prostori…
– Ma, dajte, molim vas, “Grbavica” je u Republici Srpskoj bila jedan od najgledanijih filmova, na piratskim kopijama. Neko je zaradio na tome. I na ovome će neko da zaradi. Stvari su u suštini vrlo prozaične i vrlo jednostavne. Tu se malo paradira ideologijama, a zapravo je novac bitan!
Nastavit ću biti ono što jesam
Glumili ste udovicu hrvatskog branitelja u filmu Vinka Brešana “Svjedoci”, Esmu u “Grbavici”, u norveškom filmu “Blodsband” majku kosovskog Albanca…
– Svako neka radi ono što treba da radi i u šta je ubijeđen. Ja sam u neke stvari ubijeđena i ja ću nastaviti da budem to što jesam. Tako da ne mogu više da se obazirem oko sebe i da trošim svoje vrijeme ubjeđujući ljude da je nešto bilo kada oni ne dozvoljavaju da budu bilo čime ubijeđeni.
Iz biografije
• Rođena 28. januara 1957. u Beogradu
• Diplomirala glumu na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu
• Ostvarila veliki broj uloga na filmu (“Otac na službenom putu”, “Grbavica”, “Na putu”, “Go West”, “Bure baruta”…), u teatru (“Rođeni u YU”, “Helverova noć”, “Noževi u kokošima”) i na TV (“Vratiće se rode”)
• Osvojila skoro sve filmske i pozorišne nagrade na ovim prostorima
• Od 1995. predaje glumu na Akademiji umjetnosti BK u Beogradu, gdje je od 2009. i dekan
• Istaknuta i kao borac za ljudska prava, 2008. dobila nagradu “Osvajanje slobode” za afirmaciju principa ljudskih prava, pravne države, demokratije i tolerancije u društvu te 2010. nagradu “Konstantin Obradović” za unapređivanje kulture ljudskih prava
Autor/ica
