Karamarkovo Jajce

Povezani članci

• Važno je doći na vlast, a onda…
• Loši đaci
• O nemoralnim gadovima
• Gastro – rasizam nova metafora upokorenja, ili, odstranjenja ljudi i naroda
• Fašistički govor prisutan je u hrvatskim učionicama
• Antifašistička liga: Milanović je jasno izrekao svoj stav kakvu Hrvatsku želimo danas i u budućnosti

Hrvatska demokratska zajednica je stranka naše budućnosti, pogleda uprtog daleko u sutrašnjicu, stvorena je za zadatke koji se protežu desetljećima ispred nas koji živimo danas. Pa su i novu zadarsku putničku luku sagradili tako da današnji brodovi državnog brodara Jadrolinije tamo ne mogu pristati. Ali će ih zato hvaliti generacije koje će se za pedeset godina iskrcavati i ukrcavati u Gaženici u goleme trajekte budućnosti koji još nisu za nas sagrađeni.

  Unatoč svim nedaćama kojima je povijest natopila našu zemlju, neuništivi optimizam HDZ-a osjećao se uvijek i na svim razinama. Evo primjerice Ivo Sanader (ako ste zaboravili tko je dr. Ivo, to je onaj tip kojeg je Karamarkova policija pustila da pobjegne, pa su ga morali hapsiti Austrijanci). Nekadašnji šef HDZ-a jako je vjerovao u gigantski razvitak i gospodarsku snagu Hrvatske, u njezinu blistavu ekonomsku budućnost, u dvoznamenkaste stope privrednog rasta te je smatrao da u tom predstojećem sjaju i bogatstvu, svili i kadifi kojom će nas obasuti rog HDZ-ovog izobilja, nitko neće primijetiti kako nedostaje nekoliko milijunčića državnog novca. Eto, i najveći griješe. HDZ je zapravo prevelik za ovu malu zemlju nepovjerljivih i vjerolomnih građana. Ili je Hrvatska premala za HDZ?

  Vidite Tomislava Karamarka. Čim je došao u Bosnu i posjetio Jajce, odmah je obećao da će se Hrvatska opet miješati u poslove BiH kada je u pitanju položaj Hrvata. Ali nećemo se miješati u BiH kada se radi npr. o prometnoj infrastrukturi. Karamarko hoće reći da i Bosanci smiju graditi trajektna pristaništa do mile volje baš kao što ih i mi gradimo gdje hoćemo i kako nam padne na pamet, a da on protiv toga neće imati ništa. Dapače. U infrastrukturu možemo ulagati i zajednički. Dok su nam morske obale izgrađene visoko, riječne su projektirane dosta nisko, pa posla neće usfaliti.

  Kako bilo, Karamarko je dao lijepo obećanje jer je svakom poštenom građaninu Hrvatske veliki teret na duši položaj sunarodnjaka u susjednoj državi, dok nas istodobno beskrajno veseli svako novo trajektno pristanište, pa makar bilo i u Jajcu, da ne kažem nešto gore.

  Ipak, brine me što to s Bosnom uvijek ispadne naopačke. Ispadne drugačije nego što je trebalo, izokrene se u potpunu suprotnost od planiranog. Ukratko, izjalovi se. Kad smo se prošli put umiješali u prava bosanskih Hrvata, ne samo da Hrvati nisu dobili svoju republiku u BiH, već je Tuđman u Daytonu potpisao da će Hrvatska braniti i Karadžićevu Republiku Srpsku. Možda se neki Hrvati u BiH i jesu borili za državu kojoj bi glavni grad bio Banja Luka (eh, slatka sjećanja), ali ne vjerujem da su računali na ovakav rekli bismo, začuđujući rasplet.

  Zato smo danas u NATO savezu i nitko nam ništa ne može. Da bih bolje shvatio kakva nas je radost zadesila ulaskom u Savez, uvijek rado pročitam vijesti iz alijanse, u kojoj između ostalih plaću zarađuje i kandidatkinja za predsjednicu Republike. Prošli tjedan je kanadska vlada osudila »nepotrebnu vojnu provokaciju Rusije« čiji je bombarder Su-24 kružio oko kanadskog ratnog broda »Toronto«. Taj kanadski ratni brod je miroljubivo, nikoga ne ugrožavajući, nikome ne prijeteći, te poštujući sva pomorska pravila (osobito pravilo prednosti prolaza s desne strane te prednost prolaza jedrilica), plovio po Crnom moru. Što radi kanadska fregata u Crnom moru? Jesu li se možda izgubili? Je li kapetan kod Newfoundlanda pogriješio pa umjesto da skrene lijevo nastavio ravno i tako se zbunjen obreo u Crnom moru pod samim nosom nervoznog Vladimira Putina koji onda, nesretnik, nema pametnijeg posla nego šalje nepotrebne bombardere u obilazak?

  Ili je možda kanadska ratnjača krenula u znanstvenu ekspediciju želeći utvrditi ima li na crnomorskim plažama kanadskih Eskima? Otkud Eskimi na Crnom moru, pa još iz Kanade? To se dogodilo ovako; svi znaju da su ljudi žute rase prešli iz Azije u Ameriku prije otprilike 35 tisuća godina i tamo se naselili kao Indijanci i Eskimi. Ali malo tko zna da je jedno pleme koje je stiglo u današnju Kanadu reklo: »Brrrr! Kako je ovdje hladno! Ajmo mi ća.«

  I tako su brzo dali petama vjetra iz te kanadske pustoši, da se nisu ni okrenuli, a već su bili na Crnom moru. Lijepo su se izvalili na plažu i bacili tunje u more igrajući sa Skitima koje su zatekli trilju da im ne bude dosadno dok riba ne zagrize. E, te Eskime traži kanadska fregata.