Kapitalizam s ljudskim licem: Možemo li se naviknuti na skromnije, ali sadržajnije?

Povezani članci

• Nepodnošljiva lakoća iskrivljivanja
• Šaškor: Vraćanje kostura u ormar
• Prije 38 godina Bosna osvojila evropski naslov
• Spašavanje bojnika Thompsona
• Rakitić o budalama
• Ivo Josipović dolazi u dvodnevni posjet BiH

Kaj je Marx bil u pravu kad je rekel kak pravedno društvo može funkcionirat sam ak svak dela kolko može, a uzima kolko mu treba? Pastor Tim Yeager neki je dan u američkim medijima izjavil kak je takvo društvo najpravednije, no nekak mi se čini kak taj ni iskusil pravednost Gulaga u praksi.

“Knjigama si nekoć dodavao vrijednost životu, bile su mlazni pogon svake vrline. Danas su utočište za nas nekoliko koji se sjećamo kada si knjigama dodavao vrijednost životu, koji se sjećamo čemu služi knjiga.” – Pisac s Knežije

Od samog početka bilo je bistro kak kapital ima navadu oplođivati se, no to je navek bilo na štetu nekoga. Nema potrebe za kirurškim zahvatom nad gospodarskom povijesti, dovoljno je samo napomenut kak se svaka promjena društvenog uređenja usmjeravala spram pravednijoj raspodjeli vrijednosti. Upravo o tom piše i Paul Samuelson u prvom poglavlju knjige Ekonomika, sva su dobra na ovome svijetu oskudna, samo je pitanje kak se raspoređuju. Raspoređivanje je dobara navek bilo povodom velkih potresa. Postoji realna opasnost kak bi se to ponovilo. Neoliberalizam je postal dominantno društveno uređenje, a snage kaj ga promiću su na ključnim funkcijama u velkim globalnim institucijama poput MMF-a ili Svjetske banke. 

Javna je tajna kak sa 90 posto svjetskog bogatstva upravlja 1 posto svjetske populacije. Neki bi u ovom tražili komplote, neki bi rekli kak je povijest ciklična, neki bi umiješali Sotonu, no ono kaj ostaje jest znanstveno dokazana činjenica kak svetom vlada 150 korporacija. Baš tak nekak kak je bilo na kraju robovlasništva il feudalizma. Kad bi bil pobornik teze o kružnoj povijesti mam bi se ubil jer bi to značilo kak nemremo izbjeći krv do koljena.

Nekak se u ovo vrijeme ispunjava leto dan kak se na nekolko lokacija prosvjeduje. Prosvjeduje se diljem arapskog svijeta, prosvjednici žude za liberalnom demokracijom i dereguliranim tržištem, prosvjeduje se diljem SAD-a kroz projekt Occupy, prosvjeduje se u Rusiji, protiv Putinove inačice demokracije, u Grčkoj, ma to ni Bog nezna protiv čeg sve ne….. 

Svet se dovel u stanje u kojem se omjer primanja među društvenim skupinama znatno povećal i to na štetu uglavnom najbrojnije među njima, srednjeg sloja. Upravo oni najviše i prosvjeduju kaže Slavoj Žižek u svom eseju iz London Review of Books “Protiv kapitalizma” kaj ga je jedini u Hrvatskoj prenijel ovaj portal. Žižek analizira kak je rad postal privilegija i kak su oni kaj žive od intelektualnog rada tržištu rada sve manje potrebni. Korporacije u želji za potpunom maksimizacijom zarade teže srednji sloj pretvoriti u proletere, ali i otupiti oštricu kritike kontrolom obrazovnog procesa. Srednji sloj, kaže, nitko ne štiti, države se ne bi štele mešat, one čak fleksibilizacijom zakonodavstva pogoduju  krupnom kapitalu. Kapital živi gotovo samostalno čak unatoč političkim strukturama, isti ih postavlja. Korporativizam je evoluiral u samodostatnog gada. U novije vrijeme čak postavljaju premijere. Mislite da muljam? Poglećte sam Montija. Sad bute rekli kak su neke države spašavale veće banke 2008. godine. Touche, pa o tom vam i pripovedam! Kak da se neka mrena spustila na svet i u toj celoj zmešanciji svi vidimo neku iskrivljenu sliku i nitko od nas kak da ne vidi kaj zriktati sad. Čini se kak istu nemaju sam onih 150 gulanfera. 

Opijen ovim mislima sjetih se francuskog sociologa Sergea Latouchea kaj je pred neko vreme predložil društveno uređenje silaznog rasta. Rekel je kak je potrebno društvo kaj zna odredit granice. Nemre se uživat u sreći i blagostanju ak nismo sposobni sami sebi nametnut ograničenja, jer bez granica nema ni zadovoljstva. Stoga je ustoličenje društva silaznog rasta prije svega  korjenita promjena sustava proizvodnje i svjetonazora. Trebalo bi povećati kvalitetu proizvodnje trošeći manje sirovina, morali bumo promijenit sustavnu logiku, primjerice, skratiti radno vrijeme, raditi manje i manje proizvoditi kak bi se smanjila potrošnja. Potrebno nam je više slobodnog vremena za razvoj drukčijeg blagostanja, posvetiti više vremena međuljudskim odnosima, odnosno prijateljstvu, okolišu i mnogim drugim aktivnostima umjesto da radimo kao luđaci. U suprotnom, kaže, fašizam bu prevladal. 

Na koncu, ne zalažem se za besklasno društvo, no fakat mi je pun klinac bipolarizacija, ono “ak nisi katolik onda si ateist”, “ak nisi desno onda si lijevo”, “ak nisi vlasnik korporacije onda si proleter”. Odbijam i suglasan sam s Latoucheom te smatram kak kapitalizam smanjenog rasta može provesti sam srednji sloj. Upravo oni ljudi kaj ih Pisac s Knežije spominje u uvodnom citatu. Stoga, građani moraju iznova otkriti vrline života.

SEEbiz.eu