Kamo ide Crkva u Hrvata?

Elem, u nedjelju se u Tomislavgradu slavio blagdan svetog Nikole Tavelića, prvog pripadnika hrvatskog naroda kojeg je Katolička crkva proglasila svetim. Zovnu hercegovački kler biskupa iz Siska, Vladu Košića, da im predvodi misno slavlje. Odmah na početku raspredoše oni pozdrave hrvatskim političarima i (bivšim) vođama i drugim odličnicima, a nakon toga mogao je krenuti show. Uz kratke uvodne napomene (o našem narodu i majci domovini) krenulo se u formalnosti u vezi s čitanjem molitava koje se moraju moliti, da bi biskup iz “matične“ nam domovine jedva dočekao da krene svoje obraćanje okupljenom mnoštvu.

Statistika propovijedi kaže slijedeće: biskup je spomenuo riječi koje u korijenu sadrže hrvat čak 21 put, nekoliko desetaka puta (neutvrđen broj) spomenuo je riječ narod kao zamjenicu za hrvatski narod. Raspričao se on o minorizaciji hrvatskog naroda u BiH (možda je hotio reći majorizaciji ili su mu čovićevi i božićevi izaslanici loše šapnuli iz prvog safa), o tome kako su Hrvati ugroženi i progonjeni ne samo u BiH nego i u Hrvatskoj, i to nimalo krivicom svoje vlastite politike nego isključivo zbog unutarnjih petokolonaša preko kojih djeluju bjelosvjetski urotnici. Kad već mora o tome, zašto ne reče otac biskup da je HDZ materijalno opustošio Hrvatsku više nego velikosrpska agresija, a da je HDZ BiH za par godina više opustošio Hrvate u BiH nego su Turci za 415 godina? Ali neće on o tome, zna otac biskup šta radi i šta je u interesu njega i njegovih kolega. Zna on šta je dobro za njega, zato pozdravlja i podržava hrvatske „izabrane predstavnike“ koji su tobož nasilno izbačeni iz vlasti i druge “progonjene“  “odličnike“.

Zatim reče biskup, da nas podsjeti, da se na taj dan održava i spomen na prvi hrvatski sabor koji je navodno tamo u Duvnu održan u navodno davno vrijeme i da je Tomislav navodno okrunjen za kralja na Duvanjskom polju. Sve bi to bilo simpatično da čovjek ne kaza: ove poruke iz prošlosti obavezuju nas i danas a posebno se tu misli na jedinstvo naroda, vladara i crkve! Zamislite vi to, u 21. stoljeću govori on o svetom trojnom paktu narod-vladar-crkva u njihovom monolitnom jedinstvu i nedjeljivosti, što je paradigma koju je civilizirani svijet prevazišao prije nego li se znalo da će postojati i biskupov kunđel. Nakon Francuske revolucije i sekularnih pokreta biskup nam nudi slijediti jedan srednjovjekovni obrazac!

Izgleda da mu je draga riječ “jedinstvo“, upotrebljava je toliko često kao da mu je stric bio komesar partije u moslovačkom kraju, pa spominje i jedinstvo Hrvata u RH i BiH, jedinstvo naroda i narodnih predstavnika itd. itsl.

Kad sam mislio da je to vrhunac i da katastrofalnije ne može, krenu biskup pričati o nekakvoj slavnoj povijesti Hrvata, o nekakvom mučeništvu koje Hrvati eksluzivno proživljavahu kroz svoj vijek, i da bi legitimirao te svoje hoću-da-vam-isperem-mozak-izmišljotine, pozove se on na Novi zavjet, Evanđelja i Poslanice da bi nas uvjerio da Bog vodi svoj izabrani narod nakon što nas je uvjerio da su baš Hrvati taj izabrani narod. Koje li zloupotrebe i perverzije! A lijepo piše u svetoj knjizi da nema više rob-slobodnjak, nema više Grk-Židov, pred Bogom smo svi jednaki. Ali, za one kojima Biblija služi samo za pritiskivanje oblatina, tu je biskup da im ponudi nove verzije evandelja, ona po Alojziju Stepincu i Franji Tuđmanu, da bi učvrstio njihov nacionalizam i druge antikršćanske crkvenjaške nastranosti.

Upozora nas biskup da ne smijemo nasjedati na podvale onih koji govore da je hrvatski narod nekad nekome učinio zlo. Ne! Nego mi imamo da nove generacije učimo kako Hrvati nisu nikome nešto loše učinili nego su se samo branili. Baš me interesira, dragi oče biskupe, od koga smo to se branili u Jasenovcu, Dretelju etc. Bit će da je izabrani narod Božji tamo organizirao obranu od invazije Klingonaca i Vulkanaca, a ne – kako to masoni i drugi urotnici kažu – ubijao svoju braću ortodokse, Židove i muslimane.

Iz ostatka govora izdvajam opetovano navođenje sintagme ‘hrvatski svetac’ uz slavodobitno nacional-romantičarsko skandiranje Nikoli Taveliću i Alojziju Stepincu. Ove propovijedi kao da su prepisane od vladike Velimirovića  ili blagopokojnoj patrijarha Pavla, samo što su spomenuti pripisali naravno Srbima ovo što biskupi pripisuju Hrvatima.

Nakon propovijedi i aplauza nastavljeno je s molitvom ali se nije prezalo od toga da se gdje god može spomenu hrvatske stvari, a na kraju same mise – ovo sam prvi put doživio i nije mi ni na pamet moglo pasti da može biti – Veliki zbor otpjevao je himnu Republike Hrvatske Lijepa naša.
Svaki komentar je suvišan, osim konstatacije da je vrijeme za uzbunu i promjenu ovih pogubnih i nekršćanskih tendencija u “Crkvi u Hrvata“.

P.S. Ovoj misi nisam naravno uživo nazočio nego sam je slušao u prijenosu na radiju. Za odlazak u Crkvu imam franjevačke crkve i ne trebaju mi zagrebački izaslanici da me svisoka “podučavaju”.