KAKO SE SJEĆAMO DAYTONA?

Povezani članci

• Reagiranje Dine Mustafića: Sidranova borba za “principe i istinu”
• Kenjajmo!
• Svetislav Basara: Povratak u varvarstvo
• Tomislav Marković: Teroristički Dan žalosti
• Crna Gora: Šaka puna demokratije
• Ljudska prava, ljudska nepravda

FTV je ovu važnu godišnjicu iskoristila kao povod za providnu stereotipizaciju današnjih političkih prilika

 Piše: Uglješa Vuković analiziraj.ba

ATV: Dva različita pristupa crnoj hronici

12. – 17. decembar 2014. 

ISTOČNO SARAJEVO U 30. MINUTU: ATV je danima imao poprilično nepošten odnos prema protestima upozorenja zdravstvenih radnika Bolnice Istočno Sarajevo, marginalizujući ih rasporedom. To je bio slučaj i u petak, 12. decembra, kada su protesti izmješteni u 30. minutu. Pratio ih je naslov “Sanacija guši proteste”, dočim ministrova najava racionalizacije i otpuštanja radnika nije stavljena u naslov, već je tek ovlašno spomenuta.

PROMAŠENA TEMA: Nedjeljne ATV vijesti (ne)namjerno su dobile tematski karakter, pa se dobrim dijelom razgovaralo o tome “kako da se građani odbrane od banaka”. Povod je bila izjava gradonačelnika Trebinja da je grad bankrotirao jer su sredstva zarobljena u zatvorenoj Bobar banci. Zanimljivo je na koji to način ATV gradi tematski blok. Umjesto da se uvaži javni interes i iskoristi atraktivnost priče, pa da se otvoreno govori o aferi Bobar banka i odgovornim nadležnim organima, nišan se skreće na javnosti nepoznatu Evropsku asocijaciju za zaštitu klijenata od banke. U isto vrijeme, Agencija za bankarstvo RS-a, s adresom  u Banjaluci, nadležna za praćenje stabilnosti finansijskog sistema, nije bila interesantna uredništvu.

DVA LICA CRNE HRONIKE: U utorak, 16. decembra, u istim vijestima (urednik Vlatko Vukotić) mogli smo gledati dva sasvim različita pristupa crnoj hronici. Jedan je demonstrirala novinarka Marina Mišić (koja redovno bilježi odlične priloge) saopštavajući pogibiju jedne estradne ličnosti, ali bez skliznuća u estradizaciju same vijesti. Svedeno, pristojno i informativno izvještavanje gdje je gledaocu saopšteno najbitnije. No, odmah zatim u potpisu Maje Kovačević gledamo teške prizore izbezumljene majke koja za smrt djeteta krivi ljekare. Potresni snimci mogu samo uznemiriti gledaoca, a nikako ga ne mogu tačno informisati što bi trebao biti cilj. Da ne govorimo koliko je ovo problematično s etičke tačke gledišta jer žrtva se viktimizira medijskom nadogradnjom radi pretpostavljene ekskluzivnosti prikaza bola. Posebno je problematično što se na spornom snimku uz majku pojavljuje i njeno drugo dijete. Urednici bi trebali obratiti pažnju na ove momente, vodeći računa o stanju u kojem se žrtve nalaze, kao i o tome da je počesto vijest bolje obraditi bez njihovog direktnog učešća, upravo zbog skrhanosti.

PLUS SEDMICE:

Nedjeljni prilog o novim metodima učenja đaka u Brčkom. Poučna i korisna reportaža za kakvom sigurno vape prosvjetni radnici, roditelji i učenici.

MINUS SEDMICE:

Nerijetko se dešava da je ton neuravnotežen, odnosno da je za vrijeme trajanja reklama upadljivo glasniji. Gledaoci gube povjerenje u televiziju zbog ovakvih pojava, pripisujući to agresivnom i bezobzirnom reklamiranju.

OCJENA: 4

FTV: Nedjeljom ne emitujemo vijesti

12. – 17. decembar 2014.

SNIMAK KOJI OBJAŠNJAVA: U petak, 12. decembra, u sklopu priloga o protestima radnika fabrike “Lijanovići” prikazan je uznemirujući poduži snimak verbalnog sukoba jedne od radnica i vlasnika. Obično takvi snimci ne doprinose razumijevanju onoga što se zbilo i s pravom se može prigovoriti da stavljajući ih u fokus priređivač bilježi samo dramatičnost, a ne i razlog bilježenja. Ali u zemlji svakodnevnih radničkih protesta i sve teže socijalne muke, potresnost direktne, tjelesne konfrontacije radnice i vlasnika kapitala činila se kao sekvenca koja objašnjava dubinu socijalne bijede i oštrinu klasnog sukoba bolje od svih riječi. Danima slušamo umetnuta radnička svjedočenja o njihovim nevoljama i obespravljenosti, ali izgled te obespravljenosti mogli smo vidjeti tek u golim radničkim rukama pred pripadnikom druge klase. Ako nam jedan sirovi snimak toliko kaže, to onda govori i o nedostatnosti i neuvjerljivosti svih dosadašnjih radničkih priloga.

DNEVNIK BEZ VIJESTI: Nedjeljni dnevnik u uredničkoj izvedbi Rasima Borčaka gotovo da je prošao bez vijesti. Dnevne aktuelnosti nisu bile obrađene, a izjava Vjekoslava Bevande da BiH ima svijetlu perspektivu uvrštena je u treću vijest dana. U datoj izjavi ništa nije novost i razlog njenog visokog pozicioniranja očito je u uvjerenju da izjave najviših izvršnih funkcionera imaju prednost nad drugim dnevnim sadržajem. Primjer podaničkog favorizovanja političke elite.

DNEVNIK S KONSTRUKCIJAMA: U nedjelju je podugačka minutaža data godišnjici potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma u Parizu. Opet su se aktuelnosti sadašnjice žrtvovale zbog događaja prošlosti. Godišnjica je poslužila kao način da se jezičkim konstrukcijama Republika Srpska suprotstavi ostatku Bosne i Hercegovine koji je označen pozitivnim atributima. U toj zamišljenoj političkoj realnosti binarnog navodi se da “Bosna i Hercegovina teži ka savremenijem, demokratskom društvu”, što nije moguće bez izmjena Daytona, koje podržava Federacija, ali da u Republici Srpskoj ne žele ni da čuju za to. Dati prikazi opasno pojednostavljuju realnost, doprinoseći stereotipnoj demonizaciji jednog dijela BiH koji je prikazan kao prepreka/apriorni remetilac savremenijem i demokratskom društvu za koje se, opet, suprotno logici ranije kazanog, svi zalažu. Prizemno, jeftino i prevaziđeno konstruisanje sukoba prošlosti na račun sadašnjosti.

KULTURA I SPORT: Kako se javni servis odnosi prema imenovanim oblastima mogli smo vidjeti u protekloj sedmici. U subotu je treća vijest bila imenovanje novog selektora, dok je u nedjelju vijest da je bh. rediteljica Una Gunjakdobila evropski Oskar za kratkometražni film “Kokoška” uredno plasirana u kulturnoj rubrici na samom kraju.

PLUS SEDMICE:

Iscrpno izvještavanje o hapšenju Hamdije Lipovače, praćeno javljanjem s lica mjesta. Dostojno interesovanju i atraktivnosti vijesti.

MINUS SEDMICE:

Obrađivanje tema iz prošlosti proizvodnjom istih sukoba u današnjem vremenu, kao u nedjeljnom prilogu o godišnjici potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma.

OCJENA: 4

KOMPARATIVNA ANALIZA:

Razgovor glavnog prezentera dnevnika/vijesti sa voditeljem sportskog dijela, kao uvod u vijesti iz sporta, nema dramaturško opravdanje i ne čini se kao smisleno rješenje, a obje televizije insistiraju na njemu. Način vođenja razgovora je ili usiljen, ili ponekad suviše dug, kao u slučaju ATV-a. Mnogo efektnijim se čini vremenska odvojenost sporta od ostalog sadržaja. ATV i dalje pokazuje iznimno nisko zanimanje za dešavanja u Federaciji, pa je hapšenjeHamdije Lipovače u drugom dijelu vijesti iako je vijest dobila skoro regionalne dimenzije. Federalna pak daleko podrobnije prati zbivanja u Republici Srpskoj. Obljetnica potpisivanja Dejtonskog sporazuma u Parizu kratko je izručena gledateljstvu banjalučke TV stanice, bez propratnog priloga, što je mnogo bolje od konstrukcija javnog servisa. FTV je koristila sjećanje na bitni događaj kao povod za providnu stereotipizaciju današnjih političkih prilika.