Kako Lovrenović, Jergović i društvo dolijavaju ulje na vatru
Povezani članci
Kreševske rukavice odavno su skinute i oni koji su se prije 40 mjeseci deklarativno zakleli u jedinstvena hrvatska načela za reformu Ustava Bosne i Hercegovine mjesecima se obračunavaju metodama na granici političke pristojnosti. U najkraćem, vodeće stranke hrvatskog naroda u BiH, koje su, svjesne duboke nepravde u vidu ustavne diskriminacije naroda čiji predznak nose, u sami vrh prioriteta ustavne reforme stavile potrebu “uspostave novog funkcionalnijeg i pravednijeg ustroja BiH prema kome ni jedan od konstitutivnih naroda neće biti privilegiran ni diskriminiran”, sada tu istu nepravdu čine jedna drugoj.
Stoga je bilo samo pitanje vremena kada će se oglasiti i tribine oko daytonske političke arene, što se dogodilo prije pet dana objavljivanjem otvorenog pisma grupe hrvatskih intelektualaca pod naslovom Protiv manipuliranja narodom. (Vidi okvir)
Potom se autori pisma obrušavaju na hrvatstvo Hrvatskog narodnog vijeća i njegovog predsjednika fra Luke Markešića. Za ovu ustanovu kažu da je “sama sebe poništila i oduzela si mogućnost autentičnoga mišljenja i govora u okvirima pluralističkoga modela građanske kulture, jer se stavila u otvorenu dnevnopolitičku službu SDP-ove koalicije i opisane asimilacijske politike, demonizirajući one koji misle drukčije”. Kulminira to u najsvježijemu pokliku predsjednika HNV-a: “Onima kojima se ova zemlja ne sviđa, najbolje bi bilo da odu iz nje. Nije potrebna velika mudrost da bi se shvatilo tko su ti koji treba da odu: svi (Hrvati) koji ne misle kao predsjednik HNV-a. Sarajevski politički establishment (u ovome mandatu čine ga isključivo SDP i SDA), pa i javnost, u toj nakaradnoj politiziranosti HNV-a i poltronstvu prema većinskom i politički vladajućem elementu, te u tim izgoniteljskim gestama i ideološkim proskripcijama ne samo da ne vidi ništa loše, nego ih obilato honorira – pažnjom, hvalom, nagradama, javnim priznanjima. Jasniju ilustraciju asimilacijske politike teško je zamisliti.”
Pogrešan izbor problema O tome kako potpisnici i CIK tumače Ustav FBiH već u ponedjeljak se izjasnio visoki predstavnik, a u srijedu je Borjana Krišto povukla apelaciju Ustavnom sudu Federacije BiH. Ostale reakcije su dijametralno suprotne, zavisno s koje strane hrvatskih tribina dolaze. Tako misli i jedan od potpisnika Otvorenoga pisma dr. Vjekoslav Domljan. U kratkom razgovoru za Dane dr. Domljan se najprije složio s najbrojnijim primjedbama sadržanim u činjenici da autori pisma žigošu uzroke, ali ne nude nikakva rješenja izuzev javnog upozorenja.
“Međutim, ne može se u jednom malom tekstu odgovoriti na sve, niti je to funkcija ovoga teksta. Jer, ne možemo doći do rješenja, do terapije, ako nemamo dobru dijagnozu”, objašnjava dr. Domljan…
“Pa imamo li je?”
“Mislim da je ukazano na neke stvari koje govore da stranke, a posebice institucije, moraju imati legitimitet u smislu da naročito u multikulturalnim društvima odražavaju strukturu stanovništva, odnosno strukturu članstva njihovih organizacija, a posebice institucija koje upravljaju jednim društvom.”
A rješenja?
“Dijagnoza je dobra u smislu da govori da je situacija u zemlji vrlo teška i da postaje sve teža, da se sve manje radi na rješavanju problema…”
Ali, profesore, za takvu dijagnozu ne treba biti baš neki intelektualac, pa ni hrvatski, zar ne?
“Tako je. Problem je u tome što se mi bavimo takozvanim izabranim problemima, umjesto da su predmet našeg interesiranja pressing problems. Osobno se fokusiram na ekonomske probleme. Pazite, bez obzira na to da li se vlast formirala, ili ne, prosječno svakog mjeseca u BiH 1.700 ljudi ide u penziju. Dakle, da bi mirovinski fondovi bili uopće održivi, mjesečno treba stvoriti minimalno 3.400 radnih mjesta, a da bi BiH bila na evropskom putu, mjesečno taj broj treba da bude 5.000”, upozorio je ovaj uvaženi ekonomista, a onda odgovorio na pitanje otkud njegovo ime ispod pisma koje je ne samo u hrvatskom dijelu javnosti doživljeno kao puko svrstavanje na jednu ili drugu političku stranu?
“Mene je na stavljanje potpisa motivirala potreba da ukažem na probleme zbog kojih je BiH postala drugorazredna balkanska ekonomija. Nekakva rješenja ipak moramo imati da bi se počela rješavati pitanja koja smo otvorili. Mora se sjesti za sto, mora se riješiti pitanje državne vlasti. Institucije i stranke, ako žele biti legitimne, moraju odražavati strukturu stanovništva, inače se na dulji rok u tom pogledu dovodi u pitanje i njihova održivost”, zaključio je Domljan.
Među hrvatskim intelektualcima koji vrlo oštro, ali konstruktivno i javno ukazuju na uzroke i posljedice ustavne diskriminiranosti ovog konstitutivnog naroda nezaobilazno je ime dr. Mile Babića. Je li mu ponuđeno potpisivanje ovog pisma? Nije, kaže dekan Franjevačke teologije u Sarajevu i objašnjava:
“Oni znaju moj stav. Mislim, naime, da hrvatski intelektualci optužuju sve i svakoga, ali ne nude rješenja. Prije svakoga vjerodostojnoga mišljenja treba se potruditi da se dadne prava, dijagnoza bez navijanja. A ta dijagnoza glasi: dva HDZ-a u svojim kantonima gdje su osvojili većinu glasova nisu formirali vlast. Dakle, oni opstruiraju izbor svojih delegata u Parlament Federacije, a CIK im to tolerira. Kako? CIK kaže da nisu stvoreni uvjeti za izbor u Dom naroda, a tek na kraju naređuje HDZ-ovima da formiraju vlast u svojim kantonima i izaberu delegate. To je trebalo staviti na početak i tako odmah identificirati krivce za opstruiranje formiranja vlasti”, kaže Mile Babić, a onda dodaje:
“Moj stav je sadržan u nastojanju da ljudi u BiH što bolje žive. Pogledajte Posavinu odakle su istjerani naši Hrvati. Je li se HDZ ikad potrudio da se oni vrate na svoja imanja? Je li ijedne godine izdvojio neke novce za povrat Hrvata u Posavinu? Nije. Dakle, dva HDZ-a opstruiraju povratak Hrvata u BiH i tako slijede politiku Milorada Dodika i pritom nam govore kako je dobro Hrvatima u RS-u. Kako će im biti dobro kad ih tamo i nema, a i ono što ih se vratilo nemaju nikakvih prava! Dakle, istim kriterijima treba mjeriti i položaj Hrvata u Federaciji, i položaj Hrvata u RS-u.”
HDZ-ove podvale biračima Kako dr. Mile Babić vidi okolnost da je Valentin Inzko poništio dvije ključne odluke CIK-a zbog kojih su se potpisnici pisma i stavili na njegovu stranu?
“Ama, opet se prešućuje istina. Vi znate da su ovi potpisnici Platforme, SDP i SDA, nudili HDZ-ovima položaje. To je zapravo bila ponuda međunarodne zajednice. A dva HDZ-a i potpisnici ovoga pisma to preskaču. Dakle, nije SDP nudio položaje, nego međunarodna zajednica. Dva HDZ-a to nisu prihvatila, iako im je davano sve što se moglo dati. A onda viču kako su Hrvati ugroženi. Hrvati u BiH su najugroženiji od dva HDZ-a! Što je najgore, HDZ BiH ne poštuje unutarhrvatsku demokraciju. HDZ je minirao svaku hrvatsku stranku koja se pojavila u BiH, poput recimo Hrvatske seljačke stranke, Hrvatske stranke prava. Čak je uoči izbora pucao na predstavnike drugih stranaka. Dakle, HDZ na poštuje prava Hrvata na koja se uporno poziva.”
Za HDZ 1990 Babić kaže da je “ispao najnedosljedniji jer je izdao sve logike koje postoje. Oni su se najprije izdvojili iz Čovićevog HDZ-a i u savezu sa HSP-om dobili dobar broj glasova da bi sada izdali tu koaliciju sa HSP-om i vratili se HDZ-u. Time su izdali i svoje birače.”
I Mile Babić misli da je koaliranje dva HDZ-a sa SNSD-om i SDS-om, uz istovremeno antagoniziranje sa “sarajevskim” strankama, “još jedna hadezeovska avantura s nesagledivim posljedicama”, kako to ocjenjuju autori Otvorenoga pisma. U tom kontekstu Babić sagledava i sve češća upozorenja srbijanskog predsjednika Borisa Tadića na opasnost od formiranja bosanske nacije.
“Tadićev strah od formiranja bosanske nacije zapravo je na liniji zagovaranja Memoranduma II, odnosno nastojanja Srbije da mirnim putem dobije ono što nije ostvarila ratom. Međutim, to što Tadić govori nije problem u BiH jer niko u ovoj zemlji ne želi formiranje bosanskohercegovačke nacije. Ako i želi, takvih je možda jedan, dva posto ljudi i ako oni to hoće i mogu, zna se način kako se to radi i to uopće nije problem po BiH. Međutim, naši ljudi hoće državu, a ne dva entiteta, kakva sada imamo. Mi hoćemo bosanskohercegovački identitet kao državnost, kao državni identitet, pripadnost svojoj državi. U toj državi ostaju sve nacije, religije i kulture. Njih niko ne dira. Nije, dakle, problem stvaranja nacije, nego ovih koji ruše državu”, izjavio je za Babić za Dane.
Fra Lukin hrvatski legitimitet Odgovarajući na pitanje Dana da li se kao po drugi put izabrani predsjednik HNV-a smatra legitimnim da govori o interesima hrvatskog naroda u BiH, fra Luka Markešić najprije konstatuje da se u Otvorenom pismu o HNV-u govori u kontekstu kritike SDP-a i prividne kritike HDZ-a, a onda podvlači:
“Otvoreno pismo hrvatskih intelektualaca, ako to oni jesu, u funkciji je blokade formiranja sadašnje izvršne vlasti u BiH. Pritom oni tvrde da je stav dva HDZ-a o ovom pitanju legitiman, a naš nije. Prvo, oni u svom pismu pokazuju da, kao ni HDZ, ne priznaju izborne rezultate, prije svega SDP-a. Drugo, radi se o manipulaciji hrvatskim izbornim rezultatima. Naime, oni se ponašaju kao da uopće ne poznaju izbornu malverzaciju među hrvatskim glasačima, posebno malverzaciju koju su dva HDZ-a izvela tako što su glasovi devedesetke jednostavno pripojeni Čovićevom HDZ-u. I treće, da bi blokirali formiranje vlasti, oni uglavnom bezrazložno kritiziraju SDP. A radi se zapravo o tome da se onemogući formiranje vlasti, tako da je ta kritika SDP-a jednostrana i očito tendenciozna.”
Otkud HNV uopšte u ovoj političkoj ujdurmi?
“Oni kritiziraju HNV zato što smo se mi od početka u jednom pozitivnom smislu zauzeli za formiranje vlasti i u tom kontekstu smo podržali ne samo SDP, nego i SDA i dvije male, ali vrlo važne hrvatske stranke. Zato oni žele blokirati ono što smo mi učinili na HNV-u. Naime, imali smo svoje izbore na kojima se nije pojavio njihov kandidat. Zato oni i ne priznaju izbore i prave malverzacije kojima žele blokirati rad HNV-a samo zato što se postavlja u jednom pozitivnom smislu. Optužujući nas da zbog toga služimo SDP-u, oni zapravo pokazuju servilnost, i to intelektualnu servilnost politici HDZ-a kojoj služe na pogrešan način”, izdiktirao nam je telefonom fra Luka Markešić