Kako je SDA uništila “Borac” i ponizila radnike

Povezani članci

• Predrag Lucić: Žrtve fašizma kao komunalni otpad
• SEKS I MEDIJI: Od naučnih studija do ljubavnih vradžbina
• AUTIZAM
• Kratak ogled o kupanju tela i duše u mržnji
• NE RAČUNAJTE NA NAS
• Bez dogovora bh. lidera u Briselu

„Osjećam se poniženo, jer nakon trideset godina poštenog rada moram sjediti osam dana ispred zgrade Vlade F BIH kako bih ostvarila svoja osnovna prava. Da se penzionišem, i da mi uvežu staž.“ Nervina Habibović

Na današnjoj sjednici Vlade F BIH donešena je odluka o uvezivanju radnog staža za 101 radnika Tvornice Konfekcije Borac Banovići, Borac Zenica, Vitezit i Željezara Zenica. Ova odluka donešena je nakon osmodnevnog protesta šest radnica tvornice konfekcije „Borac“ Travnik iz pogona u Banovićima i Zenici ispred zgrade Federalne Vlade u Sarajevu. Nervina Habibović, iz preduzeća „Borac“ Banovići ističe da je 2015. godine nakon 30 godina i jednog mjeseca radnog staža, trebala otići u penziju.

„Naši problemi nastali su od početka privatizacije. Ja se sjećam u kakvoj smo mi firmi radili. Imali smo doktora opšte prakse, zubara, ginekologa, dječije obdanište, da bi privatizacijom uništili takvu savremenu firmu i doveli nas u situaciju da na ovaj način tražimo ono šta smo zaradili.“

Podsjećamo, prema pisanju portala Žurnal.info, početkom privatizacije tadašnja vlast „Konfekciju Borac Travnik“ procjenjuje na 2 konvertibilne marke. Kupac 67 posto kapitala bila je Ortačka grupa sastavljena od kadrova stranke SDA na čelu sa Mehmedom Čorhodžićem. Prema procjenama, ova firma 2003. godine vrijedila je 35 miliona KM a zapošljavala je 2300 radnika. Devet godina kasnije zbog neispunjenih obaveza po privatizacijskom ugovoru, „Borac“ se vraća u vlasništvo Federacije sa radnicima bez uplaćenog staža i sa 30 miliona duga.

Također, na desetine miliona maraka vrijedne imovine „Borca“ u inostranstvu je prodano. Bez obzira na nalaze finasijske policije te apele Agenciji za privatizaciju, Tužilaštva i nadležni organi nisu reagovali.

Podršku radnicama „Borca“ dali su mnogobrojni građani Sarajeva, brojni radnici drugih propalih firmi u BIH. Međutim, izostala je podrška Sindikata radnika tekstila, kože, obuće i gume BIH. Nermina Habibović naglašava da ih niko iz ovog sindikata nije kontaktirao niti pružio bilo kakvu vrstu pomoći.

„Očekivali smo od granskog sindikata pomoć, ali oni su nam okrenuli leđa. Izgleda da je njihov zadatak samo da zastupaju svoje lične interese, a ovom prilikom im poručujem da oni ne bi trebali zastupati radnike Borca niti bilo koje druge firme.  Jedini koji su nam izašli u susret je Sindikat solidarnosti kojima smo zahvalni, i građani Sarajeva koji su nam puno pomogli donoseći nam vodu i hranu i pomažući nam za ovih osam dana.“

Predsjednik Sindikata solidarnosti Sakib Kopić, jedine sindikalne organizacije koja je pružila podršku radnicama „Borca“ naglašava da će sam proces uvezivanja staža potrajati dodatnih mjesec dana dok se finansijska sredstva ne realizuju.

„Kod nas u državi je sve sporo, tako da će i ovo potrajati sigurno mjesec dana. Dok se sredstva ne realizuju, dok se odluka ne objavi u službenim novinama. Ukoliko nas opet prevare mi ćemo nastaviti proteste, ali mi više ne možemo izlagati ove osobe koje protestvuju. Mi smo prije nekoliko dana doveli zamjenu, međutim, one su to odbile. Također, moram se zahvaliti građanima Sarajeva koji su, donosili hranu i piće i finasijski pomagali ovim ženama.“

Izostanak podrške granskog sindikata kao i drugih sindikalnih organizacija Sakib Kopić je obrazložio tvrdnjom da su sindikalne organizacije pod kontrolom političkih partija.

„Sindikat je u službi vlasti. Vidjeli ste za 1. maj ko je organizovao proteste. Samo Sindikat solidarnosti, a ovi reprezentativni sindikati su organizovali svečanu akademiju. Kakva svečana akademija u ovakvom vremenu kada ljudi protestvuju i spavaju na otvorenom nebu da bi ostvarili svoja prava. Dakle, oni nisu organizovali proteste iz dva razloga. Zato što im to politika nije dala, a drugi razlog je strah od slabog odziva. Ja stalno ponavljam da se provede anketa da vidite ko podržava Savez samostalnih sindikata i Ismeta Bajramovića. Odgovorno tvrdim, niko. Također, nedavno sam čuo da je sindikat osnovnog obrazovanja  na budžetu Kantona Sarajevo. Šta vam to govori? Da oni moraju raditi onako kako im politika naredi.“

Za kriminalnu privatizaciju „Konfekcije Borac Travnik“ kao i niza drugih firmi do sad niko nije odgovarao, a posljedice dodjeljivanja nekadašnje državne imovine stranačkim drugovima glavni su razlog  što ćemo na ulicama još uvijek gledati masu obespravljenih radnika koji se bore samo za ona prava koja su  vlastitim radom zaradili.