ENG
Kafanski put u Evropu
Autor/ica 👤Zlatko Dizdarević
Izdvajamo
- kada se jednom pogaze principi i de facto pljune na ono što je proglašeno temeljem cijelog sistema, onda je groteskno čuditi se kada učenik sasvim lijepo protumači poruku – možete kako hoćete i šta hoćete samo da mi možemo kazati, uspjeli smo kod vas. A nisu! Naprotiv, samo je rastakanje Bosne i Hercegovine dobilo na ubrzanju što nije samo njen unutrašnji problem, već je sasvim sigurno i problem koji će se sručiti u krilo nekada ozbiljnoj, striktno ljutoj ali kobajagi pravednoj Evropi koja, evo, i na Balkanu počinje da gubi konce koje je imala u rukama ne tako davno. U panici zbog terorizma, Brexita, Erdogana, izbjeglica, Rusa, američkog svekolikog pritiska, novog fašizma, nestašnih unutrašnjih opozicija poput Višegradske skupine itd., mudraci iz EU su se ponadali da će im uspjeh sa odavno zakašnjelim izvođenjem Bosne na pravi put vratiti rejting. I to u kafani.
Povezani članci
Je li ovo sve ludo? Možda jeste a možda i nije. Ali je stvar mnogo jednostavnija: Put iz balkanske krčme u evropsku krčmu valjda i ne može biti drugačiji nego ovaj.
Bosna i Hercegovina polako ali sigurno dobija obrise sasvim odgovarajuće gruboj realnosti. Ne samo da se sama, unutrašnjim marifetlucima i sitnim računicama, lopovlucima i fakinlucima pretvara u ubogu krčmu, već joj i potpuno dekomponovana i pogubljena Evropa u tome zdušno pomaže. I ako je ovakvo razmišljanje do sada moglo eventualno da se okarakterizira kao najcrnji pesimizam ili čak neprijateljski pasjaluk, dilema kod normalnih ljudi sada teško da može više biti. Politički teferič, kako se to naziva u Bosni, sada je legitimiran i od najviših evropskih zvaničnika a sve pohvale za »uspješnu deblokadu evropskog puta BiH« dobio je – uz lokalne aktere kafanskog derneka – lično i šef delegacije EU u Sarajevu Lars Gunnar Wigemark koji je sjedio u vrhu stola i kobajagi usmjeravao veselje u kafani »na kraju grada«, u daytonskom i Dodikovom Istočnom Sarajevu.
Minule nedjelje, eto, sastalo se veselo, selektirano društvance pojedinaca iz Izetbegovićeve SDA i Dodikove SNSD-a uz suradnike različitih i multipliciranih funkcija kao što su im i šefovi, da učine tu »deblokadu«. Tema je bila usvajanje »mehanizma koordinacije« kako bi, kobajagi, bili ujedinjeni u pregovorima sa Evropom, što je potpuno suprotno filoziofiji današnjeg vladanja u podjeli. I drugo, kako se dokopati onih obećanih 550 miliona eura od MMF-a ne bi li se pokrpale skandalozne proračunske rupe i lažna obećanja uoči jesenjih lokalnih izbora. Posle bi bilo kasno. Sve je, eto, bilo u najboljim tradicijama balkanskog kafanskog dogovaranja. Uz finu asocijaciju, veoma slično onome kada je bulumenta jugoslovenskih lidera, netom prije pucanja, hodala po kafanama od Vardara pa do Triglava i dogovarala raspad Jugoslavije. Kobajagi zaklinjujući se da ništa tu ne smije biti na uštrb već podijeljenih i mržnjom narajcanih naroda i narodnosti.
Dakle, ako se zanemari činjenica da je Evropa pristala da se debelo odronjeni »evropski put BiH« zakrpi u kafani, teško je zanemariti nešto drugo – potpuno šprdanje sa institucionalizmom kao jednim od temeljnih građevinskih principa te, sada poprilično takozvane Evrope. U pomenutoj kafani, uz domaćina iz EU, zasjedali su i odlučivali u ime BiH: Bakir Izetbegović, predsjednik SDA i član Predsjedništva »cijele« BiH. Druga dvojica »predsjednika« onoga što je navodno cijelo, Čovića i Ivanića, nije bilo. U Izetbegovićevoj delegaciji bio je Denis Zvizdić, potpredsjednik SDA ali i Predsjedavajući Vijeća ministara BiH (dakle BiH »vlade« kada bi se to tako zvalo). Dakle, predsjedavajući svih u izvršnoj vlasti, ali ovaj put samo kao trećina od svih. Bez mandata da tu zastupa, recimo, Hrvate kojih ovaj put u kafani uopšte nema. U istoj, SDA delegaciji je i Fadil Novalić, entitetski premijer Vlade Federacije BiH. Bez mandata, takodjer, da zastupa i Hrvate u Federaciji čiji je premijer.
Na Strani »Banjalučana« je Milorad Dodik, predsjednik SNSD-a i u toj funkciji pregovarač sa Izetbegovićem, predsjednikom SDA. Ali, Dodik je i predsjednik Republike Srpske i uglavnom je moćnik po toj osnovi, i pregovarač svekoliki. Kafana je bila njegov izbor jer je to »najbolje mjesto za politiku«. Ne kažu novinari da li je tamo i zapjevao, zna on to i voli. Njegov prirodni, institucionalni i evo kafanski partner bi, dakle, morao biti Milenko Čavara, Hrvat, predsjednik većeg entiteta, Federacije BiH. Ni u kakvoj funkcijiu nije ga bilo u kafani ni kraj vrata, u ćošku. Sitnica je sad i što stranka Milorada Dodika, matematički i koaliciono, nije najbrojnija politička snaga Srba u BiH pa je upitno, institucionalno, u čije je ime on pregovarao o »evropskom putu BiH«. Kao i kako je moguće da u kafani za Evropu nema ni Čovića, ni HDZ-a, i hrvatskog dijela Federacije, ni hrvatskog dijela države. Ukratko, o kakvom se institucionalizmu u vezi sa kojim nas kobajagi trenira Evropa može govoriti osim o onom kafanskom.
Malo čudno i komplicirano sve skupa? Tačno, ali ujedno i sasvim u skladu sa kompletnom evropskom farsom koja se instalira u BiH, ovako kako se instalira. I koju su pohvalili na sva usta mnogi od Federice Mogherini odgovorne za vanjsku politiku EU, i Johannesa Hahna, komesara za proširenje, do mnogih premijera, ambasadora…Jer, kada se jednom pogaze principi i de facto pljune na ono što je proglašeno temeljem cijelog sistema, onda je groteskno čuditi se kada učenik sasvim lijepo protumači poruku – možete kako hoćete i šta hoćete samo da mi možemo kazati, uspjeli smo kod vas. A nisu! Naprotiv, samo je rastakanje Bosne i Hercegovine dobilo na ubrzanju što nije samo njen unutrašnji problem, već je sasvim sigurno i problem koji će se sručiti u krilo nekada ozbiljnoj, striktno ljutoj ali kobajagi pravednoj Evropi koja, evo, i na Balkanu počinje da gubi konce koje je imala u rukama ne tako davno. U panici zbog terorizma, Brexita, Erdogana, izbjeglica, Rusa, američkog svekolikog pritiska, novog fašizma, nestašnih unutrašnjih opozicija poput Višegradske skupine itd., mudraci iz EU su se ponadali da će im uspjeh sa odavno zakašnjelim izvođenjem Bosne na pravi put vratiti rejting. I to u kafani.
A ovdje je rutinska realnost da su dvojica protiv trećeg (nevažno je sada ko je u pravu a ko nije), pa onda proglašavanje dogovora gotovim mimo konsenzusa u koji se svi zaklinju, onda nedolazak Čovića na naknadno razjašnjavanje sa Izetbegovićem, opet u kafanu ali sada kod Konjica (Izetbegović: »šteta, propustio je dobar burek!«), pa Dodikova izjava da je za njega »inostranstvo ono što rade u Federaciji SDA i HDZ…« Kako stvari stoje, EU će i zakazani skori referendum u RS-u o odcjepljenju – ma kako je formulirano lažno pitanje – proglasiti još jednim iskorakom Bosne prema Evropi. Čovjeku nešto padne na pamet u ovakvoj situaciji, na što sve počinje da liči Evropa možda i hoće, taman tako.
Ovih dana po Bosni i Hercegovini jedni pričaju kako je dogovor Izetbegovića i Dodika deblokirao put ka Evropi a kako nezadovoljni, i u kafanu u Istočnom Sarajevu nepozvani Čović sada pokušava blokirati taj grandiozni uspjeh. Puno bi prostora trebalo da se prepričaju sva lamentiranja u vezi sa time. Od onih o Čovićevim ambicijama onako, ili ubacivanja kantona/županija u igru koordinacije jer mu je tu vlast najjača, do krupnih koalicionih preslagivanja »velikih«, Bošnjaka i Srba, na račun malobrojnih Hrvata… Eto on koji je najupornije gurao onu famoznu aplikaciju za članstvo BiH u EU sada odjednom postaje najstrastveniji protivnik EU. Ovdje je vazda to tako, kako kome odgovara tako se konstruiraju i »principi«.
Na drugoj strani, sve je više onih koji su skloni jednostavno i hladno zaključiti: Svima njima je približavanje Bosne i Hercegovine Evropskoj Uniji rezanje grane na kojoj utroje sjede. Zato i jeste sve skupa farsa. Uloge za opstruiranje centralne priče dijele se u krug, danas ja sutra ti. Danas su Izetbegović i Dodik dobri momci a Čović je bad guy. Sutra drugi raspored. Važno je da se ništa ne pomjera prema redu, sistemu i principima. Na tom terenu kafanski derneci kao način vođenja politike postaju neučinkoviti, a i zakoni čekaju iza ćoška. Ovakav način razmišljanja nikako nije najblesaviji u kompletnom ludilu koje vlada unaokolo. Ne treba mu se zato ni čuditi. Pa možda ni genijalcima iz Bruxellesa koji ili doista ništa ne shvataju, ili imaju neki drugačiji i dugoročniji domaći zadatak u vezi sa ovim dijelom Balkana.
Je li ovo sve ludo? Možda jeste a možda i nije. Ali je stvar mnogo jednostavnija: Put iz balkanske krčme u evropsku krčmu valjda i ne može biti drugačiji nego ovaj.
Autor/ica 👤Zlatko Dizdarević
