KAD – TAD

Povezani članci

• Diplomatija kao hobi: Nema nas ni na mapi
• Račun bez krčmara na narodni trošak
• Jugonostalgija i strah od Jugoslavije
• Ima li Srbija viziju kapitalizma kojoj teži?
• Prodajem bubreg da sačuvam mozak
• Krsna sprava

U vašem svijetu vaš HDZ, SDP, HNS, KURAC PALAC, sprema se na pobjedu na izborima tako da vi s uzbuđenjem očekujete novi posao u kojem ama baš ništa nećete raditi, a primat ćete duplo veću plaću od mene koji radim tri posla da prehranim djecu, dignut ćete kat i novi apartman, kupit bolje auto i oženit porno glumicu koja vam je lagala da ste joj drugi. U vašem svijetu su korporacije, sastanci, teambuildinzi, management i uprave ove – one, svejedno, zatamnjena stakla i poslovne kartice. Nikada vam nije na pamet palo da postoji svijet koji sve to plaća jer mu se otkida od usta za proračun.

U mom svijetu ja sam mlad i lijep nadrkan konobar koji vikendom radi za siću cijelu noć, da bi djeci kupio mlijeko iz Ukrajine i sebi Redbull da mi da krila i da mogu ponedjeljkom u firmu u kojoj ću, ako bude sreće, primiti dio plaće u okviru mjeseca, ako se naplatimo, ako nam ne isključe struju, ako se nam plate vaši ugledni biznismeni iz vaših pripizdina što su sad jebeni župani.

Hrvatsko tržište je otprilike kao Divlji zapad: ‘ko koga zajebe.
U vašem svijetu, vi ste mladi i lijepi, nosite Bossova odijela i vikendom potrošite moju mjesečnu plaću na piće i na svoje lutkice, igračkice. Svi ste redom sinovi uglednika sa stranačkim iskaznicama, a kako su vaši očevi došli do tog statusa u društvu vas puno ne zamara, vas čeka siguran državni posao jer ste dio te kaste, njen pomladak. Sada je u modi kačiti nešto Hrvatsko na košulje, pa kačite, ja ne kačim, meni ta vaša Hrvatska odavno ide na kurac, nisam njen dio, više onako kurvin sin, tako se nekako osjećam. Izdajnik? Nazovite me kako hoćete, odavno mene boli kurac za vas i što vi mislite.

Dobivate, čujem i državne poticaje za svoje apartmane, država vam da i do 60 000 kuna da napravite i bazene, da vam apartmani imaju što više zvjezdica, državu boli kurac za poticaje i kako ste vi došli do prve nekretnine, krvavim radom kao i moja generacija zasigurno niste, no vas boli kurac i za nas što lajemo, samo vi lajte, nasmijete se samozadovoljno i srknete Dom Perignon, psi laju, a karavane prolaze.

U mom svijetu, moji profesori koji su nas izveli u život i učili da poštujemo ljude bilo koje vjere ili nacionalnosti danas kopaju po smeću i traže boce, sklanjaju pogled od svojih učenika, a mi sklanjamo pogled od njih. Učili su nas pogrešno da pošteno i sa svojim radom ponosno možemo živjeti, u ovoj zemlji se može živjeti isključivo ako si lopov, kriminalac ili stranački poslušnik, što je gotovo pa identično.

U vašem svijetu plaće su relativno dobre i ne kasne, mirovine velike i sjednu do petnaestoga, u vašem svijetu nema nesigurnosti, ovrha i isključenih vodoprivreda, struja i telefona, praznih frižidera i rezervoara, u vašem svijetu sit gladnom ne vjeruje, ustvari boli ga kurac za gladne, ako ih ima. Vi, istina, ne vjerujete baš da ih ima jer sveta Hrvatska jednostavno nije takva zemlja da bi toga tu bilo. U vašem svijetu pjevaju se himne, ide se na misu i drži se desnica na srcu, a lova na sigurnoj banci. U vašem svijetu kapital se plodi, uređuju se apartmani i kupuju nekretnine, u vašem svijetu uvijek ostane koja tisućica eura od plaće.

U mom ostane desetak kuna za konop kojim se namjeravam objesiti dvadesetog jer ne znam kako do prvog.
U mom svijetu mom dijetetu na lijekove koje ne pokriva HZZO ide otprilike tisuću kuna, u vašem se kokain služi na pladnjevima ili na sisama sponzoruša, svejedno, u mom svijetu doktori su korumpirani i u sprezi s farmaceutskim tvrtkama, lijekovi koji nekom kurcu služe koštaju, oni koji ne služe ničem su besplatni. U vašem svijetu kartice služe za slaganje linija bijelog, u mom jedan dan, onaj sretan dan kada sjedne plaća.

U mom svijetu zastava se ne jede, pokušao sam, istina je, i sa kvasinom na salatu, klinci su mi rekli da bi radije hamburger, ne jede se ni domoljublje ni rodoljublje, istina, na HEP-u sam pokušao s tom pričom o hrvatstvu, ali me šalterica samo hladno odjebala, nju, znate, boli neka stvar jesam li Hrvat, Kinez, Srbin ili Kamerunac, imaš ti za platit ili nemaš je sve što nju zanima.
U mom svijetu postoje beskućnici koje hrane dobri ljudi, u vašem biskupi koji na metar od njih imaju svoje dvore optočene zlatom i tamjanom, nikada se nisu spustili do njih jer, pogađate, oni ne vjeruju da postoji moj svijet, oni vjeruju samo u svoj svijet kojeg vide oko sebe, moj svijet se srami i crveni kad pored njega prođu njihove limuzine i sklanja se, iako bi ih trebao kamenovati, ali tada bi oni pozvali policiju i izbrijane momke da nas prebiju tako da što brže mogu zaboraviti da postoji naš svijet i zavezati kravate za novi stranački, biskupski ili lopovski domjenak, svejedno.

U mom svijetu bolnice su bez klima i grijanja, u biskupskom su podna i stropna, jacuzzi i masaže, manikure i pedikure, naše žene nokte režu same, njihovima to rade wellnes djevojke. U mom svijetu nema novih vrtića i škola, u njihovom svako deset metara gradi se crkva s novim modernim interijerima i potpisanim stolicama, u mom svijetu djeca se igraju igračkama još iz Jugoslavije, u njihovom su igračke blindirani terenci, nove linije Audija ili BMW-a.

U mom svijetu postoji papa Franjo koji ih upozorava da izdaju načela Krista, u njihovom papa Franjo koji je komunjara, hipi i drogaš.

U vašem svijetu vaš HDZ, SDP, HNS, KURAC PALAC, sprema se na pobjedu na izborima tako da vi s uzbuđenjem očekujete novi posao u kojem ama baš ništa nećete raditi, a primat ćete duplo veću plaću od mene koji radim tri posla da prehranim djecu, dignut ćete kat i novi apartman, kupit bolje auto i oženit porno glumicu koja vam je lagala da ste joj drugi. U vašem svijetu su korporacije, sastanci, teambuildinzi, management i uprave ove – one, svejedno, zatamnjena stakla i poslovne kartice. Nikada vam nije na pamet palo da postoji svijet koji sve to plaća jer mu se otkida od usta za proračun.

Ako nema, zadužite zemlju za novih 66 milijuna kuna, Šuker će ionako opet na vlast, a on je majstor u tome, ako ostane i Lalovac, Bože moj, isti kurac. Moj svijet vi naravno ne vidite iza zatamnjenih stakala i skupih restorana, domjenaka i hotela Dubaija i Londona, Beograda, o da, vi ste tamo više nego ovdje u Čavoglavama, tamo razdrljenih košulja trubačima lijepite stotice, a ovdje držite desnice na srcu i trtljate nešto o djedu ustaši kojeg su motkama tukli šugavi partizani od Bleiburga do Sremske Mitrovice. Djed vam je zaista i bio ustaša pička kao što ste i vi, da je bio čovjek, bili bi danas i vi.

U mom svijetu ja ne smijem govoriti protiv države i protiv poretka jer sam jugonostalgičar, izdajnik i pička najveća, u mom svijetu to je nekako protuprirodno. Jebe se koga iz njihovog svijeta što ja lajem, to je nekakvom misterijskom kozmičkom pravdom bitno samo ovim mojim bijednicima iz mog svijeta, oni su isto gladni, ali bolje biti gladan i svoj na svome. Da ti kušin bude stina, nek ti bude onda, pizda ti materina! Bolje da te krade tvoj nego tuđi, to je logika ove moje kukavelji koja još vjeruje u domoljublje, rodoljublje i slične pičke materine kojima se furaju jer ne mogu priznati sebi u lice da su idioti. Ne žele priznati da je život koji žive prevara, i da su opljačkani, jebiga, od kretena pa im se ulizuju u nadi da će i njima netko baciti barem kosti, a neće jer su ovi toliko pohlepni da iza njih ni kosti ne ostaju. Nose ih na selo, odakle su i došli u gradove, da od njih naprave svoja sela.

U mom svijetu, ako si loš Hrvat jebu ti mater uzduž i poprijeko dok im ne ištekaju internet jer nemaju za račun, tada te nastavljaju pljuvati dimnim signalima, porukama u boci i grafitima po zidovima. Interesantno je da im nitko iz vašeg svijeta nije kriv nego sam kriv ja što se usuđujem srat, pizdit protiv države i vašeg svijeta.

U mom svijetu još se sluša EKV i Partibrejkersi, u vašem Thompson po danu, a po noći Boban Rajović nabijem vas na kurac s njim, majmuni što zavidajete žarulje, majmuni koji ste nam poseljačili djecu, uveli svoje jebene standarde, svoj svjetonazor, običaje, muziku, seljački mentalitet u moj grad. Jebem vam mater posebno za to.

U mom svijetu moj grad je devastiran, složen sa zemljom bez ikakve proizvodnje, u mom svijetu rade iscrpljene blagajnice, roblje po shopping centrima, sobarice, kuharice i konobari, a u vašem dugonoge tajnice, vaše kolege iz stranke, vlasnici klubova i kockarnica. U vašem svijetu Split je dostojan i po mjeri čovjeka, imate svoje Boat Show manifestacije, stranačke domjenke i gradske prostore koji vaši prijatelji koriste sa smiješnim naknadama, u vašem svijetu se ne priča o prvom milijunu, u mom se stalno priča o milijunu koji će samo što nije kada izađe deset parova ili tiket na lotu, ali jebiga, Liverpool misteriozno i uvijek gubi, a vi ste uložili zadnjih stotinjak kuna i ostavili djecu bez Čokolina.

U mom svijetu nema srednje klase, u mom svijetu ljudi nemaju za osnovne životne potrebe, u vašem su srednja klasa vaši rođaci koje ste zaposlili i uhljebili da bi glasali za vas na izborima, glasni bojovnici koji vade pištolje na mene jer samo govorim ono što mislim, licemjeri kojima je dobro i jako dobro znaju zašto urlaju za Hrvatsku, nose jebene zastavice na autima i majice s likom generala. U mom svijetu nosi se šta se ima, znači, roba još iz srednje škole.

Naša dva svijeta postoje iako to nitko neće priznati, postoje i duboko se preziru, strah je ono što ih razdvaja, strah i za ovo malo kurčeve egzistencije koju pružaš djeci, strah od bukača, zajapurenih Hrvatina koji će mačem i ognjem braniti svoj status, stranku takuin i mjesečna primanja. Naša dva svijeta su globalna, a u nas dovedena do nakarade, nikada se netko kome „ide” i ‘ko „se snaša” nije zapitao kako je ovima koji su pokušali pošteno. Vi, znate, sebe doživljavate kao pametnog, a mene kao budalu što možda i nije daleko od istine.

Jedini problem nastat će kada glad prevlada strah i kada te zamišljene barijere nestane, kada se napokon ta dva svijeta otkriju jedan drugom i sudare, to se događa, znate, dogodilo se u Bosni nedavno, jedini problem je što ćete tada u suzama vikati „nemoj brate“, a ja vam brat nisam.

Ja sam, znate, onaj kurvin sin s početka priče i izdajnik, a moja braća spremni su da vam jebu mater kad-tad.