KAD MI DOĐEMO NA VLAST…

Povezani članci

• U ponedjeljak predstava “Neće biti smak svijeta” u NPM-u
• Kuka i nauka
• Ponovo Božićni bazar u Njemačkoj ambasadi
• Krizni štab HNK-a ili kako je HDZ preuzeo Hercegovinu
• Prohujala vezirska vremena
• Festival ”Književnost susreta” u Sarajevu

Dugogodišnje upravljanje partijama na isti način na koji te partije upravljaju zemljom dovelo je do toga da je jake kadrove jako teško naći. 

Piše: Dino Prohić

U maju sljedeće godine Bosna i Hercegovina preuzima predsjedavanje Vijećem Evrope. Sa velikom funkcijom dolazi i velika obaveza. Pitanje je u kojoj mjeri će oni koje je bh narod izabrao znati da to iskoriste.

Predsjedavanje Vijećem Evrope ide u krug među zemljama članicama, kao i zemljama koje su priključene EU. Bosna i Hercegovina će preuzeti funkciju predsjedavanja u maju 2015., a sljedeći put će biti u prilici da ima tu funkciju za 25 godina, 2040-te.

Interesantno je da se osim šture vijesti u našim medijima ne objašnjava šta je, ustvari Vijeće Evrope.

VE je organizacija čiji je cilj jačanje ljudskih prava, parlamentarne demokratije i pravne države u zemljama članicama. Dakle, sve ono što naši vrli političari opstruiraju u svojoj zemlji. Sada će partije kao SDA, SNDS, HDZ i ini morati da imenuju članove svojih partija koji će predstavljati BiH u VE. Znači, belaj.

Dugogodišnje upravljanje partijama na isti način na koji te partije upravljaju zemljom dovelo je do toga da je jake kadrove jako teško naći. Oni koji se nalaze na partijskim funkcijama (bez obzira na partiju) su uglavnom aparatčici koji slijepo prate vođu i kliku oko njega. Bilo koja analiza odnosa snaga u političkim partijama bi pokazala koliko je, ustvari, malo kavlitetnih kadrova u politici.

Taj feudalistički način vođenja stranaka je najvidljiviji na predizbornim plakatima. Kandidati na lokalnim izborima rijetko su samostalno na plakatima, već su skoro u pravilu njihove slike pored slike partijskog vođe. Naravno, tamo gdje nije samo plakat sa nasmiješenim vođom. Da ne ulazim sada u nepotizam i ljude koji s funkcije na funkciju skaču zahvaljujući tome što su “iz fine familije”.

Dakle, kao što Franjo reče Aliji: Nit imaš s kim, nit imaš s čim.

Naši (politički podobni) političari moraće se u Strasbourghu uhvatiti u koštac sa vrlo ozbiljnim izazovima. Struktura diplomata i političara koja sjedi u i oko VE je vrlo ozbiljna. Radi se uglavnom o političarima sa dugotrajnim karijerama i mnogo iskustva. Odnos snaga bi bio otprilike kao da se u fudbalu sastanu Real Madrid i Mladost Vrnograč (bez uvrede). Jednostavno je teško vidjeti koji od bosanskohercegovačkih interesa će moći da bude zastupljen. 

Drugi veliki problem je jasna strategija šta bi BiH mogla dobiti predsjedavanjem VE. Ne pratim baš sve što se dešava u politici BiH, ali nisam siguran da se mogu sjetiti da sam vidio ili čuo bilo šta vezano za strategiju prema EU ili VE. Obično se u vijestima spominje kako šepamo na putu ka EU, ili kada nas hoće izbaciti iz neke od institucija iz ovog ili onog razloga. Normalne zemlje imaju priliku sa mjesta predsjedavajućeg postavljati dnevni red sa stvarima koje su njihovi interesi, ili profilirati vlastitu vanjsku politiku.  Bilo bi interesantno čuti ministra vanjskih poslova (u tehničkom mandatu) BiH o prioritetima koje zemlja ima u VE. Vjerovatno se o tome raspravljalo na sjednicama Vijeća ministara? Ako im ovo nije došlo kao iznenađenje, pa od gorućih slučajeva nisu stigli. Ko će to znati, nama svakako slabo šta govore.

Bilo kako bilo, valja nam predsjedavati Vijećem Evrope. Nije to mala stvar.

Nešto mi pada na pamet jedan interesantan film od prije nekoliko godina. U njemu glavni lik drži govor u parlamentu u kojem kaže:

 “And there was a time in this country, a long time ago, when reading wasn’t just for fags and neither was writing. People wrote books and movies, movies that had stories so you cared whose ass it was and why it was farting, and I believe that time can come again!” (film Idiocraty, 2006).

E, tugo golema…