KAD MANJINE TUKU BESKUĆNIKA

Povezani članci

• Bog na nebu, kralj na zemlji – pare u mantiji
• Smrad jedne nagrade
• Viktor Ivančić: MRŽNJA PREMA KNJIZI
• Države bi se trebale usmjeriti na obeštećenje žrtava a ne na pokrivanje i prikrivanje zločina nacionalnim zastavama
• Boris Dežulović dobitnik Evropske novinarske nagrade 2013
• Biskup Mate katoličkim papa Franovim drumom, a don Stanko zavičajnom franjevačkom šumom

Foto: PA

Neophodno je opomenuti TV 1 zbog incidenta s nacionalnom pripadnošću nasilnika, a umjesto moralizatorske osude, podesnije bi bilo podstaći dijalog s urednicima. Da li su svjesni težine propusta? Jesu li spremni na ispravku i izvinjenje? 

Piše: Uglješa Vuković 

ATV           8. oktobar 2014.

Urednica: Milijana Kos

Zašto je socijalni protest samo simboličan

Vijesti su otvorene informacijom kako je Centralna izborna komisija skinula gradonačelnika Trebinja Slavka Vučurevića sa liste PDP-a. U propratnom prilogu upoznati smo sa stavom uklonjenog kandidata i njegove partije, kao i s mišljenjem protivničke stranke o koju se ogriješio, ali smo najmanje obaviješteni o razlozima zbog kojih se CIK odlučio na najstrožu mjeru. Ovo jeste iznimno bitna vijest i stoga je javnost zaslužila da joj se bolje približi odluka javnog organa. Drugi po važnosti je prilog o odbjeglom generalu VRS-a Novaku Đukiću, za kojim je raspisana potjernica Suda BiH. Sve vrijeme priloga gledamo inserte generala osuđenog za ratne zločine (pravosnažnom presudom suda posebne nadležnosti) okruženog advokatima odbrane, ali ne saznajemo za šta je pravosnažno osuđen. Ukupna intonacija i usredsređenost na činjenicu da sporno lice kao državljanin Srbije ne može biti isporučeno BiH otkrivaju naglašenu empatiju prema osuđenom licu.

Slijedi blok od nekoliko sudskih vijesti, od kojih je jedna o medijski izuzetno propraćenom slučaju Lijanović, s predočenim izjavama branjenika. Upadljivo je odsustvo druge strane, kao i izostavljanje osnovnih podataka o spornom predmetu, što vijest čini besmislenom.

Vjerovatno najzanimljiviji momenat dnevnika je reportaža iz Foče o doktorici stomatologije koja se kao najbolji student ne može zaposliti na fočanskom Stomatološkom fakultetu, zbog čega kao kći poginulog borca protestuje pred spomenikom palim borcima. Mediji se često odlučuju za ovakve priče s prepoznatim širim društvenim značajem, fingirajući istraživačk duh. Ali smo i u ovom primjeru ostali uskraćeni za jasan prikaz spornog javnog konkursa ili za insistiranje na očitovanju svih umiješanih aktera, čime bi se događaj rasvijetlio. Upitno je koliko ovakve reportaže, s jeftinim naglaskom na ličnim emocijama, doprinose promicanju društvene odgovornosti i vidljivosti ugroženih socijalnih skupina, posebno ako je naziv reportaže “Simboličan protest u Foči”. Uredništvu je bitnija činjenica da doktorica “simbolično” protestuje kao kći palog borca, od toga da se radi o socijalnom protestu nezaposlene osobe.

Primjetno je i da se vijesti iz rubrike Region doživljavaju kao iscrpan pregled vijesti iz Srbije, a potpuno je nejasno zašto je vijest o novom zaduženju javnog preduzeća zbog izgradnje autoputa Prnjavor – Doboj skrajnuta na sam kraj, poslije vijesti iz svijeta. Očiglednom omaškom, vijest o problemu sanacije mosta Sanir kod Doboja nazvana je u naslovu “stagnacijom mosta”, a dok je govorio načelnik opštine Doboj nismo obaviješteni o njegovom imenu, prezimenu i obnašajućoj funkciji. Vijesti iz sporta obilježene su reportažom o saradnji Rukometnog saveza Srbije i Srpske. Povod je odigrana utakmica rukometašica, ali umjesto o sadržaju glorifikovane saradnje, saznali smo samo da je saradnja patriotski “bratska” i kako su to “bratski” savezi. Na planu jezikovnog, zanimljivo je da je saradnja zbog navodnog unapređenja ženskog rukometa nazvana “bratskom”, a ne sestrinskom.

PLUS DANA:

Prilično pristojan pregled vijesti iz svijeta s dobro urađenom selekcijom. Obaviješteni smo o kurdskim protestima u Turskoj i o zemljotresu u Kini. Nejasno je, ipak, zašto je za uredništvo tužba društvene mreže Twitter  protiv američke vlade nesvakidašnja u eri zaoštrenih odnosa između vlada i novih medijskih platformi.

MINUS DANA:

Izmještanje značajne domaće vijesti o novom zaduženju vlasti kod Evropske banke za obnovu i razvoj na sam kraj, poslije pregleda vijesti iz svijeta.

TV 1         8. oktobar 2014.

Urednica: Nikolina Veljović

Kako upropastiti ekskluzivni snimak

Dnevnik  u 19 TV 1 je viješću dana proglasio objavljeni izvještaj Evropske komisije o napretku BiH u evrointegracijskom procesu, izdvajajući značajne kritike i stavove iz izvještaja. Prostor je ustupljen predstavnicima EU, ali i šefu bh. diplomatije koji se osvrnuo na izloženi izvještaj. Obrada teme bila bi potpunija da smo dobili priliku čuti i mišljenje šire javnosti (predstavnika civilnog sektora, relevantnih kritičara evrointegracijskih procesa, opozicije…). Profesionalno su urađene sudske vijesti jer smo obaviješteni o gledištima suprotstavljenih strana u slučaju Lijanović i Đukić, ali i o bitnim navodima iz optužnice/presude.

Uredništvo se odlučilo pohvaliti ekskluzivnim snimkom na kojem se vidi kako dva lica premlaćuju beskućnika u Mostaru. U nastavku saznajemo da se radi o maloljetnicima romske nacionalnosti (sic!) koje su roditelji sami prijavili. Objavljivanje podatka o nacionalnoj pripadnosti nasilnika služi isključivo stigmatizaciji prozvane nacionalne skupine kao cijeline i kao takvo zaslužuje javnu osudu i prijekor, posebno ako se uzmu u obzir problemi u javnoj percepciji sa kojim se denuncirana manjinska skupina suočava. Zanimljivo je da TV 1 posvećuje pažnju vijestima iz RS-a izvještavajući o skidanju Vučurevića sa liste, doduše kroz pismo opozicionog prvaka, bez prava na mišljenje predstavnika vlasti, kao i kroz prilog o novom javnom zaduženju.

Sad je već uočljivo da je znak raspoznavanja TV 1 zastupljenost ekonomske rubrike u vijestima. Prilog o procjenama o nastaloj recesiji u Srbiji prikazuje jednu školu mišljenja među ekonomistima koji zagovaraju politiku otpuštanja radnika u velikim javnim gubitašima, bez sučeljavanja s drugačijim pogledima. Suvišnom se i besmislenom čini završna konstatacija voditeljke da je stanje u našoj zemlji mnogo bolje nego u Srbiji. U ekonomskom dijelu ugošćen je i direktor sarajevskog Ekonomskog instituta, koji je javnost trebao upoznati sa efektima ulaganja u javnu infrastrukturu. Ideja je dobro zamišljena, prva pitanja u intervjuu su kvalitetno pripremljena, ali gost se izgubio u uskostručnim opservacijama. Uloga voditeljke je bila da svojim usmjeravanjem jezik stručnog gosta učini razumljivim i bliskim široj javnosti ako je tema intervjua već izabrana kao sadržaj središnjeg dnevnika.

Ispravno je u ekonomski pregled stavljena i vijest o protestima radnika Livnice čelika Tuzla. Njima je namah čak data prilika da pored gole vidljivosti iznesu i svoje viđenje poslovne politike firme,  što je opet u vlasništvu kantona. Nedostaje podrobniji prikaz gorućih problema u konkretnom slučaju, čime bi se napokon sklonio voajerski fokus sa radničkih tijela na njihove umove. Dnevnik se završava jednom viješću iz kulture, što je rijetkost u informativnom programu domaćih komercijalnih televizija, pa ta odluka zaslužuje ohrabrenje.

PLUS DANA:

Prilog o tuzlanskim radnicima, čak iako je uvršten zbog nedostatka obrade drugih događaja. Prikazano je stvarno socijalno stanje u ovom gradu poslije zaboravljenih socijalnih nereda, na kojima su mediji nemilosrdno paratizirali u jeku površinske atraktivnosti.

MINUS DANA:

Spominjanje nacionalne pripadnosti maloljetnih nasilnika kao neprihvatljivo kršenje etičkog standarda. Na ovakvo ponašanje morali bi reagovati šira zajednica, strukovna tijela, kao i RAK.

KOMPARATIVNA ANALIZA:

Zajednička crta oba dnevnika je mali prostor vijestima iz svijeta. Vidljiva je razlika u značaju koji se pridaje ekonomskim vijestima, tačnije analizama; TV 1 ponajviše ustupa prostor zagovornicima jedne ekonomske politike, dajući im mogućnost promoviranja liberalnih ideoloških uvjerenja. ATV gotovo da ne bilježi ekonomiju kao izdvojenu oblast. Ako je javni interes željeni kriterijum u izboru sadržaja, nejasno je zašto je kultura izuzeta iz tog pojma na komercijalnim televizijama? Negledanost i neisplativost takvog sadržaja ne čini se valjanim objašnjenjem jer se sa kulturnim sadržajima, makar, naprimjer, na nivou kratkih događajnih pregleda (nešto kao informativni gradski vodič), nikada nije ni pokušalo. Primjetno je da obje televizije nemaju specijalizovane spikere obučene za čitanje vijesti, već da se taj posao prepušta novinarima, što umnogome utiče na kvalitet prezentacije. Još jednom ističem da je neophodno opomenuti TV 1 zbog incidenta sa spominjanjem nacionalne pripadnosti nasilnika, a umjesto moralizatorske osude, mislim da bi bilo podesnije podstaći dijalog sa urednicima ove televizije o spornom propustu. Da li su svjesni njegove težine? Jesu li spremni na ispravku i javno izvinjenje?

analiziraj.ba