Kad Lagumdžijin drug Mićo brani Srpsku…
Povezani članci
- Petsto na trideset… kakav impresivan primjer čojstva i junaštva!
- Marinko Čulić: Zašto nas nije bilo na biralištima
- PROTIV KULTA BOŠNJAČKIH NACIONALISTA: Nedužne žrtve u Kazanima jednake su žrtvama u Prijedoru!
- BOSNA I HERCEGOVINA ČUVARICA EUROPE
- Bilježnica Robija K.: Sloboda govora
- Vodeći intelektualci iz svijeta šalju podršku protestima u BiH: Srušite korumpiranu političku klasu
Nije Milorad Dodik – Mićo, inače veliki partner i prijatelj Zlatka Lagumdžije danas u Hagu svjedočio u obranu Radovana Karadžića. Dodik, Lagumdžijin ortak iz sporazuma, branio je stečevinu i naslijeđe koje mu je ostavio Karadžić. To je Republika Srpska nastala na ubistvima, progonima, pljački, jednom riječju na: genocidu!
Piše: Nermin Bise
O zločinima i monstruoznim ubistvima, uništavanju svega nesrpskog i protjerivanju nesrba isti je sud u Hagu do sada presudio na desetine puta i donio osuđujuće presude koje se mjere u hiljadama godina. Prije nego što presudi i Karadžiću, za podsjećanje uz ime Republike Srpske i svih ”junaštava” na kojima je nastala dovoljno je staviti samo jednog monstruma: Veselin Vlahović-Batko!
Metodi kojima je Vlahović stvarao Republiku nisu bili izolovani incident, već naprotiv dio sistemske metodologije i prakse koju je provodila Vojska RS-a s namjerom da zaštiti ostanak i opstanak Republike Srpske.
Presuda Radovanu Karadžiću kao starcu pred raspadanjem kojeg guši krv pobijenih ljudi u genocidu neće biti nikakva novost, niti će imati neki poseban značaj posmatra li se taj manijak u mantilu neuropsihijatra.
Tek će ta presuda svoj smisao i značaj imati kada mu i bude izrečena. Presudom Karadžiću, presudit će se i njegovom djelu: ne nije riječ ni o kakvom njegovom pjesničkom pokušaju, već je riječ upravo o onom dijelu BiH koji je i službeno priznat imenom kojem će se presuditi. Bit će to presuda i funkciji koju trenutno obavlja Milorad Dodik, inače kompanjon Zlaje Lagumdžije iz sporazuma SNSD-SDP.
Iz tog ugla vrijedno je detektirati i Dodikov odlazak u Hag u svojstvu svjedoka. Leonarda da Vincija je proslavila Mona Lisa, a stručnjaci i likovni kritičari su složni da je tek riječ o prosječnom njegovom djelu u odnosu na ona koja je stvarao. Karadžićevo djelo koje Dodik danas brani u Hagu će proporcionalno divljenju Mona Lisom, biti postiđeno i za sva vremena utvrđeno.
Ako je doktor s Durmitora htio ući u povijest i približiti se Leonardu, zasigurno će to mjesto i dobiti, naravno s one, negativne, destruktivne strane povijesti u rangu jednog Adolfa Hitlera.
Dodik je, vrijedi i to napomenuti, u jednom trenutku pritisnut pitanjima tužitelja Haškog tribunala da se izjasni je li on govorio kako svi SDS-ovci moraju odgovarati za zločine koje su počinili što je Dodik svojevremeno izjavljivao odgovorio: ”kako je u to vrijeme velikog političkog obračuna to bila izjava koja se može protumačiti i kao politički govor”.
I ovdje se dolazi do još jednog značaja u Dodikovoj obrani Republike Srpske kroz obranu Karadžića. A to je direktan udarac u glavu Zlatka Lagumdžije kojem je njegov veliki prijatelj Mićo danas i definitivno namaknuo omču oko vrata. Lagumdžija koji je slavodobitno pohitao Mići u zagrljaj sa sporazumom SNSD-SDP je danas i de fakto, brutalno politički likvidiran. Rukom druga mu Miće.