Ja, ZLATKO

Povezani članci

• Korak do posljednjeg rata?
• Heni Erceg: Alibi za savjest
• Bitka za bebe – Aktivisti poručuju: Porazićemo parazitsku administraciju i vratiti ponos BiH
• Tomislav Jakić: Zauvijek propuštene šanse
• Dolazi li Trg žrtava Katoličke Crkve?
• Bajka o prestupnici u kućnom pritvoru

Piše: Radomir Lazić

• Nisu oni bili puno bolji od naše ekipe. Razlog poraza je naš očajan vezni red i nekoliko katastrofalnih grešaka našeg centarfora. Šanse koje je on imao teže je bilo promašiti nego pogoditi.

• Strašno me interesuje, poslije onolikog broja poMILOVANJA,  šta je na referendumu zaokružio jedan naš političar.

• Referendumskim pitanjem nije obuhvaćeno nasilje u braku.

• Oni mudriji ne raspisuju referendum sa ovakvim pitanjem. Znaju da bi kod njih rezultati bili još gori. Ovako im je, ničim izazvanim, pružena prilika da se pakosno smješkaju.

• Mnogi naši političari su pripadnici LGBT populacije. U duši su pizde.

• Poslije odgovora na „ono“ pitanje gleda me popisivač i kaže: „ E baš se vi ostali puno pederišete“

• Ulazak u EU za ove naše „državice“ značilo bi liječenje pod stalnim nadzorom. Kućne posjete očigledno nisu dale rezultate.

Prepisano:

„Mudri šute, prosuđuju, a ne presuđuju. Oni znaju da debele uši ne mogu čuti lijepu riječ i da je prava budala onaj ko – u odsutnim vremenima i među budalama – ne zna sakriti svoju mudrost. Istina, najteže je biti dovoljno snažan i mudar da se prešuti kad neuki, nepametni i nemudri počnu govoriti, ali je najčasnije pronaći riječi da se – kada treba – kaže ono što treba. Treba li ih podsjetiti da će se, dokle god oni budu šutjeli, dokle god ne progovore riječima i djelima, čuti riječi samo onih koji su se trebali nijemi i roditi.“

Pozdrav Sarajevu, Banja Luci i Mostaru. I Tuzli naravno.