„Ja ću opet ginuti, a ti ćeš opet u trezor“

Izdvajamo

• Davno prije izbora postavili smo pitanje odgovornosti Predsjednika partije, nepotizma u Partiji, koaliranja sa desnim i razdorom među lijevim. Pozivani smo, jedan po jedan, u Gradski kometet ali smo otišli svi skupa. Skupa smo i napustili, ne ono u šta vjerujemo, nego one koji su nas izdali.

Povezani članci

• Enes Topalović: Aaa, što se Ifeta promijenila!
• „Vjesnik“ ne mora opstati!
• Microsoft Skills centar predstavljen javnosti kao konkretan program za smanjenje broja nezaposlenih u Bosni i Hercegovini
• BH DIPLOMATI „NA ISPOMOĆI“: Potrošili stotine hiljada maraka na privatne poslove i „spajanje porodica“
• Jadranka Kosor oslobađa srbijanski Reich
• Srebreni kesten za “Biti ili ne biti”

A ljevica će se stvoriti. Uvijek se stvarala kad čovjek shvati da se samo jednom gine.

Piše: Radomir Lazić

„Ja ću opet ginuti, a ti ćeš opet u trezor“

U ovoj rečenici je sadržano sve ono što se događalo i kao da naslućuje šta će se događati, a sve ono između toga je naša prošlost, sadašnjost i budućnost. Sadašnjost ovakva kakva jeste i budućnost, slutim, gora. I nije važno što se ne može živ, dođavola, opet ginuti i što je i taj trezor isti kao što je i bio, jer nosilo se tada kao što se nosi iz njega i sada. Važno je da ste u svemu tome i vi, ne čineći ništa ili čineći isto, učestvovali i da ste se okupili da mudrujete oko toga treba li ljevica da se ujedini protiv onoga što i suviše olako nazivate fašizmom. Nazovite to drugačije, nazovite to imenom koje će biti sinonim za, kolika god da je, i vašu imovinu. Ono što se zove fašizmom nazvaću ja jer, zaboga, kao konstitutivni imali ste i prava i mogućnosti da se bar izborite da ih i ja imam. A niste.

Pozvao je organizator skupa, iz najbolje namjere, vas jer nije imao koga drugog, na žalost. Našu, u namjeri ujedinjenja, ljevicu koja će odlučno reći NE. Kome, kako, ko i kada jer će, po vašem vlastitom priznanju, taj proces trajati veoma dugo. Kad tek imate namjeru početi praviti neku platformu na osnovu koje će se to ujedinjenje izvršiti i kad čak niste sigurni da li u vašim strankama postoji spremnost za tako nešto. Da ne bude malo kasno za to dok vi sve to obavite a platforma vam se nameće sama po sebi. Platforma je država koje je sve manje, glad i bijeda. Stanje je daleko gore čak i od vaše, svjedoci ste i učesnici svega što se dešavalo, percepcije a pogotovo običnog čovjeka u kojeg ste se zaklinjali.

Kažu da je onaj koga dvaput prevare sam kriv. Izgubili ste, poraženi ste na izborima, jer taj isti čovjek nije htio da bude dvaput prevaren. Na žalost, ali samo zbog jedinog izbora koji mu je preostao, okrenuo se ponovo nacionalnim strankama. Ali zar i vaše stranke nisu nacionalne. Procenat onih kojima dokazujete svoju multietničnost, simboličnog je i više dekorativnog karaktera i nije u krajnjoj liniji ni bitan koliko vaš program i sposobnost da ga provedete. Desilo se da u dijelu zemlje koji je najviše u ratu stradao, od stanovništva koje je najviše stradalo i koje je po toj logici trebalo biti okrenuto onima koji će štititi njihove nacionalne interese, na izborima 2010. godine oni poklone svoje povjerenje upravo vama. Jeste li izdali njih? Jeste, a Tuzla, Mostar, Zenica i Sarajevo su grijeh koji vam na ovim izborima nisu oprostili. I ne treba.

Vaše uvjerenje da su oni koji nisu izašli na izbore u velikoj mjeri ljevičari moguće da je realna pretpostavka. Takođe je realna pretpostavka da među onima koje nazivate nacionalnim strankama ima takođe veliki broj ljevičara. Ljevičar se danas lako postaje u potrazi za elementarnim. Hljebom i poslom. Pretpostavka je jedno a činjenica drugo a sami ste priznali da niste našli način kako da i pred jedne i pred druge izađete i natjerate ih, ne da izađu na izbore, nego da vam vjeruju. Oni koji su i ovaj put povjerovali kunu se da neće nikad više.

Sve pojedinosti, sve detalje, sva pitanja koji bih vam možda, da sam bio prisutan skupu koji je održan, postavio postavljena su i ostavljena u zapisnicima koje su pravili oni koji su htjeli pomoći. Njih niko nije čitao ili ako hoćete nas niko nije slušao. Davno prije izbora postavili smo pitanje odgovornosti Predsjednika partije, nepotizma u Partiji, koaliranja sa desnim i razdorom među lijevim. Pozivani smo, jedan po jedan, u Gradski kometet ali smo otišli svi skupa. Skupa smo i napustili, ne ono u šta vjerujemo, nego one koji su nas izdali.

A ljevica će se stvoriti. Uvijek se stvarala kad čovjek shvati da se samo jednom gine.