Izvana gladac – iznutra jadac

Izdvajamo

• Šetam i gledam grad Pulu, tražim gdje su naši „uglednici“, od gradonačelnika do vrhunskih menađera naših dičnih poduzeća? Ne pojavljuju se na gradskim ulicama, ne sjede u kafićima, ne susreću se sa svojim sugrađanima, imaju važna posla … Sjede u svojim jazbinama, ograđeni zidovima, zaštitarima, čak i policijom. Boje se suočiti sa svojim sugrađanima … budući „mini todorići s Kulmerovih dvora“. „Uzori“ budućim generacijama.

Povezani članci

• Čovjek koji previše zna: Ivo Sanader
• Ante Jelavić optužen za ratno profiterstvo
• Na vama je
• Plate zvaničnika i direktora u BiH deset puta veće od plata kolega u regiji
• TAJNA ŠUTNJE
• BORIS PAVELIĆ: Apsurd najboljih neprijatelja

Foto: Wikipedija

Družina lopina i bitangi godinama „šiša“ i pljačka po lijepoj našoj, a kmetovi/djelatnici pjevaju „Lijepa li si…“ kud ćeš veće i dublje mentalno dno. To ni Matija Gubec sa svojim seljacima nije mogao trpjeti.

Sav ovaj „odlučan“ prosvjed ili „štrajk“ djelatnika ULJANIKA dosegao je „vrhunac“ kad sam čuo pjesmu „Lijepa  li si…“. Dobro, nije ih bilo masu … ali i Joe Šimunić je bio sam na stadionu Dinama pred 30 000 „domoljuba“ kada je prije koju godinu uskliknuo „Za dom…, a oni svi  … spremi“ . Nitko se od njegovih reprezentativnih kolega nije ogradio od uzvika, a kamo li napustio teren iz protesta. Sada znamo zašto, vidjeli smo to nedavno na dočeku istih tih „vatrenih“ na Trgu bana Jelačića. Logično. Sad samo nastavljamo u istom smjeru, pa dokle dođemo!

Da su ti „uljanikovci“ ostali „radnici i proleteri“ u doslovnom smislu i po svojoj savjesti i opredjeljenju čuvali svoja radna mjesta i svoje brodogradilište u proteklih trideset godina, sigurno ne bi trebali izlaziti sa svojih radnih mjesta, niti bi im palo na pamet pjevati pjesmu svog sadašnjeg duhovnog vođe Thompsona i tražiti pomoć od Države koja ih je dovela u takvu situaciju.

Dobro, pomagala je tu i bratija svih prijašnjih SKOJ-evaca zaostalih i uhljebljenih u strukturama, a sada „uspješnih“ IDS menađera na vrlo značajnim menađerskim plaćama i premijama. Ti su u crno zavili puno više nego samo brodogradilište ULJANIK, zajedno sa združenim snagama svih dosadašnjih Vlada RH. Družina lopina i bitangi godinama „šiša“ i pljačka po lijepoj našoj, a kmetovi/djelatnici pjevaju „Lijepa li si…“ kud ćeš veće i dublje mentalno dno. To ni Matija Gubec sa svojim seljacima nije mogao trpjeti.

Foto: Glas Istre

Uglavnom, ne znam što je jadnije, da li kukumakanje ovog lika pod maskom, na naslovnici Glasa Istre, sprženim i osušenim kao da je izašao iz jednog od srpskih ili hrvatskih logora devedesetih godina sa transparentom na kojemu piše „11 dana nisam jeo“ (ali to mu ne smeta da pije pivo) ili je jadniji urednik dnevnika koji to tako „vješto“ plasira kako bi javnost dobila „pravi“ uvid u stanje stvari. Iza te „dramatične“ fotografije slijedi, naravno, spontana „humana“ reakcija – solidarnost i pomoć, po kojoj smo mi Hrvati poznati. Grad Pula obećava svakom djetetu zaposlenog „uljanikovca“ bez plaće, besplatne knjige za osnovnu školu … U tu kvotu vjerojatno ulaze i djeca članova Nadzornog i Upravnog  odbora i menanđmenta Uljanika, jel’ te? A zašto ne, niti oni nisu dobili plaće za protekli mjesec. Oni su dobili premije, što nije isto!

Svidjela mi se i ponuda LUMENART-a iz Pule. Odlučili su donirati deset kompleta knjiga za osnovnu školu za „potrebitu djecu uljanikovaca“. Volio bih znati koliko su uljanikovci „donirali“ LUMENART-u za onako raskošno osvijetljene dizalice u vrijeme kad su već debelo tonuli i bili u minusu, a pjevali „Lijepa li si…“ Da, ali takve atrakcije nema nigdje na svijetu, po tome je Pula prepoznatljiva turistička destinacija, isto kao što je postala i preko srebrenih „vatrenih“.  Izvana gladac – iznutra jadac, to samo kod nas ima. Trebali bi zadržati one dizalice i pripadajuću rasvjetu za buduća pokoljenja, da imaju što gledati i slikati, pošto brodova neće biti!

Nažalost, ostaje mi jadna zadovoljština …

Šetam i gledam grad Pulu, tražim gdje su naši „uglednici“, od gradonačelnika do vrhunskih menađera naših dičnih poduzeća? Ne pojavljuju se na gradskim ulicama, ne sjede u kafićima, ne susreću se sa svojim sugrađanima, imaju važna posla … Sjede u svojim jazbinama, ograđeni zidovima, zaštitarima, čak i policijom. Boje se suočiti sa svojim sugrađanima …  budući „mini todorići s Kulmerovih dvora“.  „Uzori“ budućim generacijama.