Ivan Brodić o najmračnijem liku mračnog Tuđmanovog režima: Pašalić želi pilatovski oprati ruke
Povezani članci
Još otkako je mitski Hermes imao zadatak protumačiti volju Zeusa, ovakvo nerazumijevanje poruke nije se dogodilo.
Dr. Ivić Pašalić je postao potpuni tj. totalni vjernik. Barem tako piše Book, mjesečnik za promicanje nove evangelizacije. Na stranu to što je sintagma totalni vjernik u kršćanskome shvaćanju neprovediva, zbog samog postojanja sumnje, no ne može nam ne zapasti za oči ova medijska kampanja bildanja pozitivnog imidža nekada najmoćnijeg i najomraženijeg čovjeka Hrvatske.
Podsjetimo, lepoglavski liječnik, glavni tajnik HDZ-a, savjetnik predsjednika Tuđmana, popularni Peti ortak, kandidat za predsjednika HDZ-a i žrtva Sanaderove navodne prijevare, osnivač i predsjednik Hrvatskog bloka, privatni poduzetnik i još mnogo toga, sve je to dr. Ivić Pašalić. Devedesetih, govorili su mnogi, najmoćniji čovjek Hrvatske, u čijem se uredu odlučivalo o privatizacijama recimo Slobodne Dalmacije i Večernjaka, o Dubrovačkoj banci, o popisu 200 najbogatijih obitelji i koječemu još. Zdušno je zagovarao model ekonomskog rasta s malo regulacije, a njegovo se ime spominjalo u svim važnijim privatizacijama i pretvorbama toga vremena, poznato je s kakvim epilozima. Zdušno je zagovarao i stvaranje fonda najbogatijih obitelji, često s jedinom kvalifikacijom u vozačkoj dozvoli C i D kategorije. Iako je i tada bio deklarativno vjernik mogli bismo reći kako je ustanovio ozračje poklonstva nekontroliranom profitu, gdje samo gospodin Profit uživa zaštitu za razliku od sviju koji su “programirani” robovski mu služiti. Biblija to zove Mamonizam.
Ove Doktorove fiksacije, između ostalih, direktno su utjecale na ekonomske tijekove do danas. Davali su mu, tada, anđeoske i demonske epitete, ovisno kojoj je struji “kritičar” pripadao. Upućeniji, tada i danas, smatraju kako je on samo ishodište sviju afera koji se danas valjaju Hrvatskom, poput afere Hypo ili afere dragulji. Sama činjenica kako u tim svim aferama na optuženičkoj klupi sjede neki drugi ljudi ovoj priči daje ozračje kakve ekranizacije romana Marija Puza. No, to nije sve. Kao ishodište ekonomskog poretka direktno je povezan s ekonomskim događajima koji imaju vrhunac u naše vrijeme, poput recimo situacije oko Diokija.
No, Doktor više nije taj čovjek, pridružio se Kristoforima, intenzivirao je svoj duhovni život, prihvatio je poziv i stao urbi et orbi, kao prije koji tjedan u razgovoru za Globus, tumačiti Bibliju. Nije se on upustio poput kakvog anabaptista u samostalnu hermeneutiku (znanost tumačenja Biblije), pustio je to onozemnim autoritetima. U molitvi je imao viziju u kojoj mu je sv. Padre Pio poručio kako je njegova misija spašavati hrvatske duše. Ni manje ni više!
Uistinu, osnov je kršćanske vjere spašavanje duša i obraćenje, Isus je svoj život dao za brisanje grijeha svakoga tko povjeruje te zapovijedio spašavati duše sviju naroda. Pitanje je, bi li takva poruka uopće došla do nas bez postojanja najpoznatijeg obraćenika Pavla (Savla)? Ipak, između biblijskih uzora obraćenja i (anti)junaka današnje priče postoji barem jedna ključna razlika u prvom redu u poimanju javnoga djelovanja prije javno ispovjeđenoga obraćenja. Naime, kao vjernik ne smijem suditi osoban duhovni rast Doktora, to je ipak između njega i Boga, no ono što smijem jest zapitati se što je s javnim djelovanjem? Naime, kako rekosmo, naša generacija o tome ponešto zna iz prve ruke!
Luteranskim svjetonazorom zaražen, duboko sam uvjeren u “magiju” promjene. Pročitavši naslove u spomenutim tiskovinama i portalima očekivao sam pravu kršćansku promjenu. Očekivao sam barem anticipiranje zlatnoga pravila i pokušaj isprike za ishodište onoga što se sada događa u Hrvatskoj. Legitimno sam očekivao i anticipiranje djelovanja novoga pape i komisije Iustitia et pax te socijalnog nauka Rimokatoličke crkve kao priznanje kako je svaki rad zaslužio pripadajuću plaću, priznavanje čovjeka (Božje slike) kao središta zemaljskoga djelovanja, nasuprot Mamonu (novcu). Od svega toga nismo dobili ništa, samo pilatovsko pranje ruku. U tome jest krucijalna razlika između Doktora i biblijskoga uzora Pavla, čiji slučaj obiluje propovjedima koje prizivaju u sjećanje pogreške nastale prije Božjega poziva. Dobili smo samo objašnjenje zašto je Doktoru i njegovoj supruzi lakše u životu nakon što su intenzivirali svoju duhovnost. Premalo!
Od osobe koja je bila toliko involvirana u same temelje hrvatskoga gospodarskog i političkoga gibanja očekivali smo znatno više, ako ništa drugo, barem osvrt na događaje i svoju ulogu u tomu. Bez toga, tekstovi o kojima govorimo nisu ništa drugo do bezočan i neprimjeren PR ili bolje reći – dno novinarstva.