Institucionalna diskriminacija “Ostalih” u BiH

Povezani članci

• Dodikov gambit
• Okršaj Karamarka i Linića u osmoj izbornoj jedinici
• Zoran Ivančić:Dođite danas u Dom Mladih i budite strpljivi
• DOGOVOR JOŠ VAŽI: Jebo materijalnu bazu, daj da se pokoljemo zbog duhovne nadgradnje
• Hrvatska uvezla tri japanska majmuna
• Kosoričina druga nacionalistička revolucija

Da li su osobe koje se izjašnjavaju kao “Bosanci i Hercegovci”, ili pojedinačno samo Bosanci, ili samo Hercegovci, ili Jevreji, Romi i bilo koji drugi ljudi čiji korjeni i preci unazad stotinama godina žive u Bosni i Hercegovini tzv. “Ostali”? Polazeći od ovog pitanja, dolazi se do suštinskog odgovora – sam naziv “Ostali” za ljude koji ne pripadaju niti jednom od tri konstitutivna naroda u BiH je diskriminatoran. Definišući tako suštinski problem, treba se ići ka rješavanju problema korak po korak i posmatrati kako su tzv. “Ostali”, kao takvi, u institucijama BiH diskriminisani, te ujedno kako se taj problem može riješiti.

Kada se govori o institucionalnoj diskriminaciji “Ostalih” u političkom sistemu BiH, svakako je prva I osnovna problematika u tom smislu nesprovedena odluka “Sejdić-Finci”, odnosno neriješen problem Predsjedništva BiH kojeg čine članovi iz tri konstitutivna naroda, međutim niti jedno mjesto ne pripada državljanima BiH koji se, svojom voljom ili ne, svrstavaju u tzv. “Ostale”.

Međutim, to nije jedini problem i sada je nažalost još uvijek rano govoriti o cjelokupnom problemu i modusima rješavanja toga jer još nisu objavljeni niti preliminirani rezultati popisa u Bosni i Hercegovini čime bi se jasnije definisao ovaj problem, odnosno tačnijim numeričkim podacima bi se omogućilo i tačnije rješavanje problema u institucijama. Zato je sada jedino moguće definisanje problema kao takvog, ali konačni modeli rješavanja će moći biti ponuđeni jedino nakon sagledavanja konačnih rezultata popisa.

U skladu s tim mogućnostima je moguće dalje definisanje problema u institucijama, kao npr. činjenice da u različitim Domovina naroda u parlamentima institucija BiH ne postoje ravnopravni klubovi naroda iz reda “Ostalih”. Ravnopravni u smislu brojčane zastupljenosti, ali se brojčana zastupljenost, kao što je ranije navedeno, ne može ravnopravnije definisati i korigovati dok ne budu objavljeni konačni rezultati popisa prema kojem će se tačnije moći shvatiti odnosi i položaj samih konstitutivnih naroda, jednih u osnovu na druge, kao i skupine državljana BiH koji prema tom popisu ne budu u sklopu bilo kojeg od tri službena konstitutivna naroda.

U tom smislu se može tek naglasiti kao mogući problem da u Domu naroda Parlamenta FBiH, prema Ustavu za sada 58 izaslanika, od kojih po 17 pripada klubovima iz reda bošnjačkog, srpskog ili hrvatskog naroda, dok je tek 7 izaslanika iz reda Ostalih koji (Ostali-op.a.) nemaju mogućnost potezanja alata tzv. vitalnog nacionalnog interesa, za razliku od klubova konstitutivnih naroda, te samim time nemaju ni jednaku mogućnost odlučivanja, ili sa druge strane blokiranja, donošenja nekih ključnih odluka u parlamentu, također za razliku od klubova konstitutivnih naroda.

Svakako da parlamenti, domovi i klubovi naroda, ne predstavljaju ni približno jedini problem na temu institucionalne diskriminacije Ostalih, već je u pitanju čitava karika problema koja će se nužno morati riješiti u okviru ustava BiH, a osnov je svakako predmet “Sejdić-Finci”.

Tako npr. postoji i prešutan problem, o kojem sam saznao razgovarajući sa upućenim ljudima, da se prilikom odabira sudija veliki broj osoba koje se u osnovi ne osjećaju kao pripadnici nekog od tri konstitutivna naroda, ipak izjašnjavaju tako radi sticanja pozicije. Nije tajna da na mnogim lokalnim, ali i višim sudovima u hijerarhiji sistema BiH, uopšte nisu prisutne, odnosno radno aktivne sudije iz reda Ostalih, za razliku od sudija koji djeluju i rade u okviru konstitutivnog tronošca Bošnjaci-Srbi-Hrvati. Dakako, problem je time veći što se i same stranke lome i pozicioniraju na političkoj mapi Bosne i Hercegovine upravo na ovom pitanju i neriješenom problemu, što samo dodatno stvara komplikacije u već dovoljno komplikovanoj političkoj situaciji.

Tako će rezultati popisa omogućiti i konačan uvid u neriješen status tzv. Ostalih u Bosni i Hercegovini, što će, logikom stvari, stvoriti put ka rješavanju problema, ne samo Ostalih, već uopšte diskriminatornog ustava i statusa svakog čovjeka pojedinačno u BiH, unutar sistema i ustava kakvi su na snazi, te omogućiti bosansko-hercegovačkom čovjeku da napokon prodiše punim plućima u državi na putu ka EU.

Ovaj je tekst nastao povodom seminara protiv govora mržnje i diskriminacije u BiH koji je održan u Neumu, pod okriljem Vijeća Evrope i u organizaciji udruženja “BH. NOVINARI”.