IN MEMORIAM: PRINTANI MEDIJI ODLAZE U RAJ

Povezani članci

• Gojko Berić: Lažima do nove istorije
• U KELNU VELIKI CENTRALNI HUMANITARNI KONCERT PODRSKE GRADJANIMA – DEMONSTRANTIMA U BIH
• Umjesto iritantnih floskula: Uklonite balvane sa EU puta
• Zatiranje Jasenovca
• Koga zajebava Tomislav Karamarko?
• Thomas Seiber: Novi komunistički pokret upravo nastaje

Na domaćem planu to se desilo sa Slobodnom Bosnom. Na međunarodnom, ista sudbina zadesila je slavni Independent. Vjerujete li u mantru da novine, poput energije, ne mogu nestati, one samo prelaze iz jednog oblika u drugi?

Piše: Nerzuk Ćurak, analiziraj.ba

Mogu zamisliti britanskog torijevca, odanog starim vrijednostima, kako u ugodnoj atmosferi svoje rustikalne kuhinje tamani engleski doručak, uz strasno čitanje dnevnih novina, što je neizostavni dio jutarnje nutricionističke svetkovine konzervativnih Elizabetinih podanika. I baš je u tim novinama, koje još uvijek dišu na olovo, objavljena vijest koja je s onu stranu britanske fascinirajuće, originalne i naročite predanosti tradiciji: jedne britanske dnevne novine, i van ostrva poznati i priznati The Independent, više ne izlaze u štampanoj verziji!

No, naš junak nije se predao očaju; naoružan optimizmom i općim znanjem o fizikalnim zakonima, nakon dugog gutljaja čaja, stoički je zaključio: novine, poput energije, ne mogu nestati, one samo prelaze iz jednog oblika u drugi.

Nije mi poznato da li će, koliko sutra, akter ove interpretacije, shodno vjeri u progres, biti spreman doručkovati, ne više uz novine, nego uz tablet, mobitel ili već koju drugu smartformu informatičke civilizacije, ali slutim da novine odjevene u mobitele i tablete gube autoritet donositelja vijesti i prestižnog istraživačkog i analitičkog alata. Naprosto, unutar “civilizacije pokretnog teksta”, printano novinarstvo gubi auru povlaštenog uloga branše, te se većina novina transformiranih u virtualne niše, dajdžetsetiraju i banaliziraju, unaprijed gubeći bitku s portalima kao generičkim proizvodima infoepohe koji ne favoriziraju mišljenje nego “seosku ludu kao donositelja istine” (U. Eco).

Stoga mi se čini iznimno važnim favorizirati hibridno novinarstvo, odnosno istovremenu egzistenciju novine kao štampanog proizvoda industrijske civilizacije i njenu što moćniju prezentaciju u internet-galaksiji, kroz različite kreativne forme. Bez printa, novine su u svijetu interneta nezaštićene i de facto njihova budućnost je reduciranje na oglašivačke platforme plus svemir besmislenih vijesti, koje draškaju pervertirani eros generacije uvjerene da je smisleno čitanje izumrli proces na koji se furaju tek prosvjetiteljski talibani.

Primjera sinergijskog i uspješnog djelovanja printanog i viralnog ima i ne treba se obeshrabriti u nastojanju da ta vrsta simbioze nastavi profesionalnu egzistenciju i u telekinetičkoj i megavirtualnoj civilizaciji. Primjer izuzetno dobrog poslovanja na ovom principu je časopis Forbes, koji je i printano izdanje i digitalnu platformu podigao na nivo globalnog brenda zahvaljujući i hrabrim, inovativnim iskoracima u printanom izdanju.

U našim uvjetima, gdje je prostačka borba za vlast i moć degradirala novinarstvo kao profesiju koja sve manje drži do svojih deontoloških principa, potonuće novina ozbiljna je indikacija daljnjeg propadanja društva a nikako vrijednost koja nam potvrđuje kako smo postali inovativni i integrativni dio kapitalizma sklonog inovacijama i riziku. Bio bih najsretniji da je prelazak, primjera radi, Slobodne Bosne na smart platforme, uz ahiretizaciju printanog izdanja, indikator hrabre i inovativne strategije koja će omogućiti nove istraživačke prodore i novi život novine koja je jedna od najbitnijih pozitivnih činjenica bosanskohercegovačke žurnalističke povijesti. Hoće li to biti moguće bez starog dobrog olova Senada Avdića, koji je uvijek prvo pucao pa onda pitao ko je, nisam siguran. Još je rano za prognozu da li je prelazak Slobodne Bosne iz Ovozemlja u Ovomrežje trijumf Gandalfa ili Saurona. Ako ima svjetlosti, majstorstvo koje omogućuje print preživjet će izazove simulirane zbilje.