Imam danas jedan san

Povezani članci

• Dijete je napisalo pjesmu
• BOJIM SE DANAJACA MAKAR NOSILI I DAROVE
  Timeo Danaos et dona ferentes
• Zatiranje Jasenovca
• Drugi maj 1992 dan kada je odbranjeno Sarajevo
• Kiseli hvastavac
• Esad Bajtal: Na sceni je praktični etno-makijavelizam

Ja dobro znam da su neki od vas ovamo došli zbog velike tuge. Neki od vas su došli izravno iz zatvorskih ćelija. Neki su došli iz područja u kojima ste zbog svog zahtjeva za slobodom i pravdenošću predmet policijskih istraga i brutalnosti. Vi ste predstavnici stvaralačke patnje. Radite to tako i dalje i vjerujete u to da nezaslužena patnja ima kvalitetu razrješenja. Imam san da će jednog dana i sama država Mississippi, u kojoj vlada nepravda i koja s plamenom tlačenja živi svojim punim bićem, imam san da će se i ta država jednog dana pretvoriti u oazu slobode i pravednosti. Imam san da će moje četvero djece jednoga dana živjeti u društvu u kojem se nitko prema njima neće ponašati ovako ili onako zbog boje njihove kože, nego da će ih se tretirati onako kako to oni svojim karakterom zasluže.

Imam danas jedan san.

Marthin Luther King

U svlačionici je bilo tiho, derutna prostorija sa redom išaranih klupa i tuševima koji ne rade, u kojima nema tople vode. Stari bojler netko je odnio i prodao na otpad lima. Ušao sam tiho i gledao ih bez riječi, kršni visoki momci sjedili su u tišini glava prekrivenih ručnicima, među njima je bio i moj sin. Godina je bila teška, mukotrpna, pripreme su odradili sami, ligu platili sami, dresove i opremu, jednu košarkašku loptu koju su imali ukralo im je na parkiralištu, stari kombi s kojim su proputovali Dalmaciju od Dubrovnika do Zadra nije imao zaštitnu bravu, jebiga. U Metkoviću im je nekakav mudrijaš ispraznio gorivo za vrijeme utakmice, do Splita su došli skupljajući sitniš s kojim su planirali stati negdje u neko svratište i pojesti nešto toplo. Od Grada iako su tražili subvenciju, poticaj, bilo što, nisu dobili ni lipe. Pripreme za ligu su platili sami. Gradonačelnik je kupio novu Škodu, samo gume vrijede dovoljno da spase klub od gašenja.

Gledao sam svoje Lavove, ime koje im svakako pristaje, mlade lavove potpuno svjesne da u produžetku nisu imali snage zbog tolikoh odricanja, tolikih putovanja, tolikih nepravdi. Grad koji bi trebao stati uz svoje sportaše, uz mladost imao je prečih briga, novac se utrošio za doček Nove, na rivi pred razdraganim splićanima svirat će Ban, Severina, Kurac Palac. Na vratima svlačionice pojavio se sudac i pružio ruku, plava omotnica s kojom klub plaća suce regionalne lige čekala ga je uredno. Gledao sam im lica, momci od sedamnaest, osamnaest gledali su u prazno, u zid, momci koji su se odrekli svoje mladosti, izlazaka, druženja, djevojaka, promatrali su kako odlazi i broji novac, novac s kojim su mislili negdje putom pojesti pizzu, popiti čašu mineralne, bon za mobitel da se roditelji ne brinu.

U svlačionu je ušao vitak sredovječan gospodin u besprijekornom odijelu i čestitao im svakom posebno.

Imam danas jedan san momci, počeo je s jakim američkim naglaskom, pratimo vas već dugo i iznimno ste talentirani, ja sam skaut “South Florida – Mississipi Grizly Bearsa” i nudim vam “chanse”, nudim vam priliku. Naše sveučilište pružit će vam sve, naobrazbu, diplome, tople dvorane i vrhunske uvjete, ne kažem, mnogi od vas neće uspjeti ali morate vjerovati u sebe i iskušati se s najboljima, u ovoj zemlji nemate šanse.

Ostavio je vizitke i ja sam gledao svog sina u oči, sjaj koji mu vidim već godinama porazio me i kao oca i kao čovjeka, moj sin kojeg sam othranio i svojom upornošću izveo na pravi put, zdravi put koji nudi sport, koji nudi košarka, već odavno sanja otići iz ove zemlje, bilo gdje gdje se živi normalno i pazi na djecu, na njihov razvoj, budućnost. Na sam spomen Amerike, NBA lige njemu zasjaju oči. Čekao sam ga kada se zaputio sa sportskom torbom preko ramena i šutjeli smo do kuće. Na parkiralištu sam nemoćno ugasio auto i zapalio cigaretu, okrenuo se prema meni i pogledao me kako djeca gledaju roditelje od kojih traže savjet, pomoć, razumijevanje. Sreća da je padala kiša pa mi nije vidio suze. Suze od nemoćnog bijesa. Zar se za ovo borila moja generacija u rijekama krvi?

Imao sam danas jedan san, počeo sam dok me promatrao kako gasim cigaretu, san koji imam svake godine u ovo doba, san koji sanjam uvijek u isti dan i uvijek mi vrati vjeru i snagu koja mi je potrebna da u ovu godinu pred nama stisnem zube i borim se za vas dvojicu, borim se za tebe.

Usnio sam mladost tvoje generacije koja je izašla na ulice i okupila mladost cijele Hrvatske, sanjao sam kako se u isto vrijeme događa u Splitu, u Zadru, u Zagrebu, u Vukovaru, sanjao sam kako ste se organizirali preko društvenih mreža i mirno, dostojanstveno u tisućama, stotinama tisuća izašli na ulice. Vaš referendum potpisali su svi pošteni ljudi ove zemlje, u mjesec dana oborili ste sistem, oborili ste Vladu, palo je sve što je trebalo pasti, svi mudrijaši odstupili su s vlasti i raspisali ste nove izbore, vaši kandidati, mladi i uspješni poslovni ljudi iz vaše stranke za drugačiju Hrvatsku preuzeli su vlast, po gradovima, županijama, studenti i intelektualci pridružili su se vašim prosvjedima, radnici, blagajnice, konobari izašli su na vaše barikade i s podignutim šakama krenuli na policiju.

Dogodilo se ono najljepše što se moglo dogoditi, policajci, vojnici, veterani, vaši očevi stali su uz vas i skinuli uniforme, vaši profesori stali su u prve redove, a vaše majke i vaša braća na prvu crtu, majke koje su stale pred svoje sinove s putovnicama, deset tisuća mladih vratilo se taj dan iz zemalja u koje su otišli zadnjih pet godina, stotine tisuća mladih vratilo se da vas podrži. U vatrama koje su obasjavale grad tražili ste samo jedno, da moja generacija odstupi, a vaša preuzme vlast. U mjesecima koji su slijedili pošteni momci koje ste sami izabrali i koji su vam vjerovali vratili su milijarde isisane iz zemlje, pravosuđe je profunkcioniralo i vi ste tražili reviziju privatizacije, tražili ste prava i jednakost, za sve građane ove zemlje bez obzira na vjeru, nacionalnost i spolnu orjentaciju.

Crkvu ste vratili na svoje mjesto, ili uz narod ili u svoje hramove, kako im drago, vratili ste vjerodostojnost politici koja se na biciklama dovezla u Sabor i sve političke stranke vratila u oporbu, HDZ i SDP dobili su po 6 % glasova, i jedni i drugi jedva su prešli izborni prag. Mladost je rekla svoje i mladost je pobijedila, vaši očevi koji su se krvlju izborili za vašu zemlju da je volite, branite i ostanete u njoj, podarite im unuke, stali su uz vas i branili Sabor, stajali su svi u uniformama svojih brigada. Moja generacija stala je uz vašu, iz zvučnika se čulo i EKV i David Guetta. Ja sam dobro znao da su neki od vas ovamo došli zbog velike tuge. Neki od vas su došli izravno iz zatvorskih ćelija. Neki su došli iz područja u kojima ste zbog svog zahtjeva za slobodom i pravdenošću predmet policijskih istraga i brutalnosti. Vi ste predstavnici stvaralačke patnje. Radite to tako i dalje i vjerujete u to da nezaslužena patnja ima kvalitetu razrješenja Imam san da će jednog dana i sama država Hrvatska, u kojoj vlada nepravda i koja s plamenom tlačenja živi svojim punim bićem, imam san da će se i ta država jednog dana pretvoriti u oazu slobode i pravednosti. Imam san da će moje dvoje djece jednoga dana živjeti u društvu u kojem se nitko prema njima neće ponašati ovako ili onako zbog boje njihove kože, nego da će ih se tretirati onako kako to oni svojim karakterom zasluže.

Imam danas jedan san.

Ti si sine moj san, moj jedini životni san, ti si sve što ja želim, radovati se tvojim uspjesima, tugovati kada izgubiš koju životnu utakmicu, ti si sine moj san, moja zemlja i razlog zbog kojeg živim, bez tebe ja više ne bih imao snove i bez tebe ja više ne bih sanjao ništa, ti si sine jedini san koji ja želim sanjati. Ti si sine i moja zastava i moja domovina.

Zagrlio me i nasmijao se svom luckastom ocu, NBA i Amerika mogu čekati još koju godinu, veliki svijet još nije spreman za mene. I ja tebe volim tata i želim da sanjaš još barem jednu godinu, da me gledaš kako rastem, kako se razvijam, kako se borim. I ja imam isti san.

Moja generacija mogla bi ga učiniti zajedničkim snom svih očeva i sinova, svih ljudi ove prekrasne zemlje koja treba samo jedno – svoju mladost koja mora sanjati.

(Posvećeno KK Dalmacija Lions ugašenima zbog nedostatka potpore grada i financija 14.5. 2016. Klub je aktivno igrao 2.A Hrvatsku ligu i trebao ući u 1.B ligu, aktivno je imao trideset košarkaša u dobi od šesnaest do dvadeset i dvije godine.)

Preneseno s portala Hera Znanje