Igor Serdar: JEZIK

Izdvajamo

• Uostalom, bio sam prisutan kad je jedan dugotrajni iskusni politički lisac rekao da kod nas „svaka budala može dobiti izbore, ali što onda?“ – onda tek „eto ti belaja“ – kaže dotični. To treba mijenjati. Potrebno je testirati političare, ali testove trebaju uživo provoditi neki ljudi koji bi to znali ispitati. Takve programe ne vode ljudi iz zabavnog programa. To vode znalci i genijalci.

Povezani članci

• ZLATKO JELISAVAC: Trijumf zla i bezdušja
• DA LI LIČIM NA KOMUNISTU?
• Štepinčevo
• Vika i salama
• Flota luđaka
• Dragoj premijerki J.K.: Jaco, Jacice, Jacičice!

Da se mene pita, ili, da imam priliku pripremati političke emisije…., tražio bih kao dio obaveznog programa – da na ovim predstojećim izborima u onim famoznim predizbornim emisijama – diskusiju o političkim programima svi kandidati odrade barem 5 minuta na engleskom jeziku…
Televizijske kuće bi im s guštom trebale osigurati prevoditelje – jer smo ipak u Hrvatskoj – tako da svi razumiju koliko tko ne razumije. Eto, urednici dajte mi „ukradite“ ovu ideju. Besplatno. Slobodno.

Praljudi su znanstveno postali ljudi onog trenutka kad su naučili komunicirati govorom, jezikom.

Sto puta intenzivniji razvoj čovjeka počinje od tih davnih vremena prvih govornih komunikacija.

Danas je komunikacija direktna – slika, ton…, cijeli svijet gleda izbjegličku krizu u Hrvatskoj.

U realnom vremenu.

Od CNN-a preko Euronews – a, od Skay news-a   do Russia today – a, CCTV – a i svih drugih …, cijeli je svijet 3 dana izravno gledao izbjeglice „from kroejša“. Gledaju i ovog trenutka. Sad.

„Welcome small cauntry, the youngest member of EU“ – bila je mnogo puta ponovljena fraza od ruskih, kineskih, britanskih i američkih izvjestitelja…, „Thank you, croatian peple“ govore izbjegli….

Svijet je globalno zaključio da smo jedna mala zemlja, najmlađa članica Europskih država koja je izbjeglice primila kao ljude, ljude u nevolji, a primili smo ih „s velikim srcem, puno ljubavi, bez mržnje, bez otpora….,  humano i dostojanstveno“.

Zadivili smo svijet ovako mali kao zemlja, a veliki kao ljudi….

Puštali su u eter i izbjeglice koji su nas tako opisali i cijeli se svijet divio „toj maloj zemlji koja nije zatvorila granice nego upravo obratno“… – samo su neki naši kenjkali, cinkali i serkali, cjepidlačili…

Kaos koji je stvoren zbog ulaska „tisuću ljudi na sat“ – kad je bio najveći pritisak – bio je riješen u roku „odmah“ i mala Hrvatska postala je „organizirani prihvatno – tranzitni centar za izbjeglice“.

Tako spomenuti svjetski mediji izvještavaju u posljednja 24 sata. Dobar smo dojam ostavili.

Za razliku od početnih senzacionalističkih vijesti o „navali izbjeglica na Hrvatsku“ – sadašnje izvještavanje svjetskih medija poprimilo je informativni obrazac u kojem svijetu objašnjavaju „da je mala Hrvatska uspješno prihvatila veliki broj izbjeglica i da sada registracija, prihvat, zbrinjavanje i odlazak prema drugim destinacijama Europe teče organizirano“.

Hrvatska je dala dobar primjer i sve je od prije četiri dana postalo drugačije. I u susjednim zemljama.

Došlo je do koordinacije tzv., „prihvatnih zemalja“ pa je sada situacija u EU – stabilna.

Valjda „i naša kaplja pomaže ga tkati“ – kako bi rekao jedan veliki hrvatski pjesnik.

Pitam se kako bi se koordinacija mogla dogoditi tako brzo da, recimo ministri i premijeri ovih „prihvatnih zemalja“ nisu mogli telefonom izravno komunicirati, uskladiti stavove, dogovoriti kompromise oko različitosti pristupa problemu, odabrati tehnički najbolja rješenja…., itd, itd, itd…..

• Da su to radili prevoditelji? Da su ovi stalno pitali šta kaže, šta kaže, ajde reci mu ovo, reci mu ono….

Izravna komunikacija? Što je to – na hrvatskom jeziku, onako narodski rečeno?

To je kad Pero nazove Juru i onda dogovore posao…..,

Ili nešto drugo na primjer….,

• Dogovore se da idu kod, recimo, Ante na gemišt točno u pola pet, a da će ići, recimo Perinim autom, i ako se napiju – onda će Jurin sin doći drugim autom po njih, a Perina će žena dovesti Perin auto – jer je tako najjednostavnije i najbrže riješiti „gemišt – problem“. Tko pije – ne vozi.
• to su telefonom dogovorili za 90 sekundi.

Izabrao sam možda glupavi i traljavi primjer, ali dovoljno dobar da zamislite kako bi ta „pričica“ izgledala i kako i kada bi se sve to dogovorili da Pero, Jura, Perin sin, Jurina žena i Ante govore različite jezike i da im je potreban prevoditelj? To bi potrajalo tako dugo i bilo bi toliko komplicirano da gemišta ne bi pio nitko.

Sve sam to sad ispisao s 500 riječi samo zato da bih naglasio da je znanje jezika neophodno.

Ako Internet, televizija, platforme svih vrsta djeluju momentalno – kako onda u toj brzini ne znati se služiti osnovnim alatom – jezikom?

Badava ti i telefon i Internet – ako ne razumiješ što ti govore i ako oni ne razumiju što ti govoriš…

Ipak, imamo mi svakakvih hrvatskih specifičnosti – najblaže rečeno….

Postoje kod nas određeni ljudi, čak zapravo velika skupina ljudi – koji misle da se sve to može raditi, a da poznavanje jezika – nije neophodno.

To je glupo do neba. Još su političari 19. stoljeća morali znati jezike, a sad kao – može i prevoditelj? Pa to je nevjerojatna priča….

Prevoditelj je njihov prvi „kvisko“, a hrvatski kao ravnopravni jezik EU im je drugi „kvisko“.

Moram sada razočarati mnoge jer ću konstatirati da politika nije „kviskoteka“. Dixi.

Probajte se zaposliti negdje s visokom stručnom spremom bez znanja jednog stranog jezika?

Za sada je razlika od „de facto i de jure“, pa ljudi – na papiru znaju, a u biti ne znaju jezik, ali to još prolazi na natječajima za neke „narihtane“ pozicije. Kod privatnog vlasnika to ne prolazi.

Upravo zato je to ozbiljna zamka za državu – ukoliko njezin Premijer i neki ministri tako misle.

Čak postoje i neki ozbiljni pretendenti na visoku politiku bi se željeli baviti tim poslom bez znanja osnovnih alata.

Odgovorno tvrdim da bez izravnog kontakta ne postoji mogućnost provedbe ikakve „višeljudne“ srednje komplicirane radnje – a da o međunarodnoj politici i ne govorim….

Današnja je međunarodna politika uvijek globalna, usklađena, momentalna i timska kategorija u kojoj je koordinacija ključna riječ jednako kao i brzina i preciznost, a alat je jezik – metoda razgovor.

Mi smo mala zemlja i najmanje što možemo je – da znamo neke svjetske jezike.

Ti određeni ljudi koji ne znaju niti jedan svjetski jezik su sigurno dobri ljudi i pošteni – u jednakom postotku kao i ovi ljudi koji znaju jezik….., ali, – jedno veliko ali – nemaju kvalifikaciju za liderstvo u današnjem svijetu…., pogotovo ne za političke struke.

Kako se služe internetom? Kako gledaju tekmu na eurosportu? Na „gluho“? S prevoditeljem?

Dajte ljudi, pa nismo valjda toliki luzeri.

Ako će hrvatski narod imati dostupan podatak o znanju jezika pojedinog političara – teško će ga izabrati ma kako ga obožavali kao čovjeka.

Govorim o državnoj politici koja je uvijek međunarodna jer smo članica Europske Unije.

Lokalno će uvijek biti presudni i neki drugi faktori što je u ovoj „tranzicijskoj fazi“ još uvijek normalno i prihvatljivo. Za sad. Kod nas. Do kad?

Zapitajte se sami? Uvjeravam vas: jako kratko.

Možda su ovi izbori posljednji na kojima ima veliku šansu dobiti čovjek koji ne zna jezik odmalena.

Ne mogu si niti zamisliti koji će tretman na nekakvom redovnom, normalnom, mirnom susretu europskih premijera imati, recimo, naš budući premijer koji hoda okolo – „na marginama sastanaka“ s prevoditeljem.

O kriznoj situaciji da ne govorim. A danas je sve krizno. Brzo. Sad i odmah.

Može prevoditelj biti supermen ili supermenka 90/60/90 s kvocijentom 162 inteligencije, ali taj čovjek- političar će biti Kao „Mujo u luna parku“, biti će usamljen, distanciran, formalan….

A tek dojam koji će ostavljati ili neke druge kategorije percepcije sugovornika – također političara koji „pod normalno“ govori barem jedan svjetski jezik.

Da ne preplašim ove naše profesionalne političare koji ne znaju ništa drugo raditi osim biti nekakvi političari, eto potrudio sam se:

postoji „instant“ rješenje a, b, c – za takve predodređene ljude koji moraju biti političari:

• neka pokušaju na lokalnim izborima…..
• neka se „prekvalificiraju“ u poslovođe u realnom sektoru….
• neka pokušaju sa samozapošljavanjem jer su poticaju u tijeku…..

Ovdje predloženo i obrazloženo:

• nije zločesto – kako je ustvrdio Jandroković,
• niti je „uvredljivo“ – kao što je rekao Hebrang
• niti je „teška budalaština“ – kako reče Šeks….,

ali svakako je programatski precizno, točno i u skoroj budućnosti neizbježno.

Tko od političara bez znanja jezika ne vjeruje – neka se kandidira na izborima za četiri godine.

Da se mene pita, ili, da imam priliku pripremati političke emisije…., tražio bih kao dio obaveznog programa – da na ovim predstojećim izborima u onim famoznim predizbornim emisijama – diskusiju o političkim programima svi kandidati odrade barem 5 minuta na engleskom jeziku…,

Televizijske kuće bi im s guštom trebale osigurati prevoditelje – jer smo ipak u Hrvatskoj – tako da svi razumiju koliko tko ne razumije. Eto, urednici dajte mi „ukradite“ ovu ideju. Besplatno. Slobodno.

Sjećate se Jadrankinog engleskog ili onog pipl mast trast as…., pa to je postalo legendarno….

Zaključno rečeno bilo bi dobro da u svemu živimo u skladu s vremenom, da se trudimo biti dio svijeta, da nastojimo dosegnuti ono što je u svijetu napredno…, itd, itd, itd, ali bi isto tako bilo dobro da se različitim profesijama i pogotovo politikom, pravom, međunarodnom trgovinom i sličnim poslovima bave ljudi koji imaju osnovne kvalifikacije. Jezik. Siguran sam da bi nam išlo puno bolje.

Naime, zabluda je da političar može biti svatko. Istina je da kod nas političar može biti nitko. Ma, istina je da kod nas političar može biti i nitkov. I lopov. Spadalo. Pokajnik. Očajnik….

Uostalom, bio sam prisutan kad je jedan dugotrajni iskusni politički lisac rekao da kod nas „svaka budala može dobiti izbore, ali što onda?“ – onda tek „eto ti belaja“ – kaže dotični.

To treba mijenjati. Potrebno je testirati političare, ali testove trebaju uživo provoditi neki ljudi koji bi to znali ispitati. Takve programe ne vode ljudi iz zabavnog programa. To vode znalci i genijalci.